|
|
| listopad, 2006 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
10 godina nakon Dumbledoreove smrti, više ništa nije isto... Lord Voldemort i Harry Potter se vode kao mrtvi, svetlost je pobedila tamu... Ali, da li je tako? Smrtonoše se ponovo okupljaju, ovoga puta oko novog vođe... Oko Naslednika...
Ovo su ispovesti Onih koji su preživeli.
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Evo ga, 10 years after je otvoren! Moram ipak reći da ne nameravam ubacivati bilo koga. Moj prvi izbor su Dante i Amanda.. A trebamo i Naslednika... U ovoj priči će biti dosta nagađanja pošto ne znamo šta će biti u 7 knjizi. Naime, bilo bi dobro da pišemo i kao mi sami, 10 godina stariji, ali i u ime drugih, novih likova... Mada, ako budemo zatrpani Harryevim i Voldyevim rođacima... :) Pošto nam treba taj Naslednik koji NIJE željan te titule, volela bih da to budu Marco ili Maggie, ali Marco bi pisao ozbiljnije, a Maggie je, verujem, i te kako željna te titule... Kako ko izrazi želju... Am, Dee, na vas se red! Anira:)
Anira Davis
PS dizajn u pripremi!!!
Anira Davis
26godina, nekada Gryffindor. Osoba koja tacno zna sta zeli, ali zato i previse drska, Anira je prosla dug put do onoga sto je sada postala. Ucinice gotovo sve da postigne sta je naumila, posebno ako su u pitanju prijatelji. Misterioznost i utisak da je tu sasvim slucajno upala - ali samo zato sto je to tako htela - su reci koje je savrseno opisuju.
Dante Slytherin
26 godina, prije bila Gryffindor ali sam prebačena u Slytherin nakon što je saznala da joj je Salazar Slytherin otac. Neko vrijeme radila kao auror ali nakon što je Oliver ranjen u napadu smrtonoša jednostavno odustala od toga posla. Također predavala Napitke u Hogwartsu no zbog privatnih problema odlučila otići. Što ju opisuje kao osobu sada? Tvrdoglava i misteriozna a ponajviše ponosna na ono što je – činjenica je Slytherin stoji joj bolje nego ikome.
Maggie Riddle
Ima 24 godine, bivša Slytherinka, vesela, duhovita, no istovremeno tako misteriozna i tajanstvena. Parsel-ust je od rođenja. Bauk joj je u obliku jednoroga, a patronus u obliku zmije. Kći je lorda Voldemorta i Andreine Slytherin, jedne od posljednjih Slytherina. Ona je zapravo trebala biti Nasljednica, no Netko je zauzeo prevarom zauzeo njezino mjesto. Mjesto koje će ona pokušati uzeti natrag. Veoma je lukava, proračunata, i ne bira sredstva kako bi ostvarila svoj cilj. Maggie je postala poznata glumica i pjevačica, osvojila je Oscara za najbolju ulogu u filmu, no u njenom životu ipak nešto nedostaje...
Marco Riddle.(prica na ovom blogu nevezana je s pricom na marcoriddle.blog.hr) Ima 26 godina nekada Slytheren.Voli se šaliti i stalno upada u probleme. Trvsoglav je i voli se svađati.Smrtonoše (i voldemort-dok je bio živ) ga žele za Nasljednika, ali on sam nije siguran da li to želi.Sin je Voldemorta i Rebece. Do nedavno često je mjenjao radno mjesto.
Isabell Black
Ima 25 godina i nećakinja je Siriusa Blacka. Za razliku od cijele njene obitelji, u Hogwartsu je bila ponosna Griffindorka. Sada radi u Ministarstvu magije kao auror. Registrirani animagus je i transformira se u jednoroga. Obožava sve magične i nemagične životinje. Poprilično je teška i zatvorena osoba. Za vrijeme Voldemortove vladavine, on i njegovi sljedbenici uništili su joj život ubivši sve koje je ona ikada voljela...
Amanda Harrison
Bivša Gryffindorka. Ima 24 godine. Animagus je, pretvara se u pauka. Bauk joj je u obliku dementora, a patronus u obliku pauka iako mrzi pauke. Trenutno radi kao auror, a živi u Londonu, iako se u posljednje vrijeme često selila i mijenjala zapošljenja. Najbolja prijateljica joj je Maggie. Kći je Lujize Brown, jedne od najvećih crnih vještica svih vremena. No prije dvije godine, ubila je Lujizu i tako se riješila jednog od najvećih zla svih vremena. No istinsko zlo kao što je Lujiza nikad ne nestaje, znači li to da je Lujiza još živa i je li upravo to ono što je Amandi trebalo da ju pokrene i izbaci iz njezinog svijeta monotonije i jednoličnosti?
Sjedim za stolom sama. Kroz glavu mi prolaze uspomene na vrijeme puno bolje od vremena u kojem se sada nalazim. Pitala sam se nedavno što se dogodilo sa svim ljudima koje sam toliko voljela; sa Lanom sam se često čula ali Am, Anira, Marco, Lucas, Maggie… gdje su svi ti dragi ljudi koji su mi bili silna podrška? Zar su nestali? Izgubili se? Jednostavno si nisam dopuštala da vjerujem u to. Um mi je prepun slika iz vremena starog Hogwartsa; prepun Oliverovih slika. Na rubu sam plača i ponekada žalim što se dogodilo tako mnogo stvari – i njemu a samim time, nama. Kada je prije par godina ranjen u napadu smrtonoša nakon metlobojske utakmice, prekinuo je sa mnom govoreći da mi ne donosi ništa dobro. Često sam čitala o njegovoj ekipi u novinama i o vjenčanjima njegovih kolega ali o njemu nisam ništa čula… Bilo je bolno razmišljati o tome te jednostavno prerezah te sretne uspomene. Sjedila sam sama za stolom te sam počela promatrati Raven. Izgledala je prekrasno, tako sretna sa dečkom svog života, gotovo sam joj zavidjela na tome a opet… kada se pogleda moja prošlost, nisam briljirala. Radila sam kao auror; zapravo jako uspješan auror ali nisam podnosila sve podmićene kolege te sam jednostavno otišla. Otišla sam i iz Hogwartsa nakon par godina rada kao predavač Napitaka. Bilo je baš čudno reći otišla… Hm…pa jesam… da, otišla sam.
Na drugoj strani ugledala sam tako toplo poznato lice. Bila sam par puta na njenim izložbama ali nikada se nismo zapravo susrele… Ta jednostavna djevojka smeđe kose, sivih očiju i sa starkama na nogama izmamila mi je osmijeh na usnama. Nisam se mogla suzdržati te potrčah prema njoj. Zagrlila sam ju i gotovo počela plakati. „Anira…!“ To je bilo zapravo jedino što sam mogla prošaptati.
„Hey… Smiri se…“ Odmaknula sam se od nje i dala joj prostora da diše. Promotrila sam ju od glave do pete. Nije se nikako promijenila. Još uvijek je nosila stari kaput i starke, lice joj je bilo gotovo identično…
„Ideš sjesti sa mnom…“ Rukom sam pokazala prema najudaljenijem stolu.
„Gdje je ostatak?“ To pitanje se valjda odnosilo na staro društvo, to pitanje je ponovno potaknulo uspomene… Uzdahnula sam.
„Ne znam.“ Mislim da je primijetila tugu u mojim očima te nije više ništa pitala o tome.
„Što se dogodilo sa Oliverom?“ Sjetih se da je ona uvijek mislila da smo nas dvoje savršen par.
„Nisam sigurna… Nakon one utakmice…“ Zastala sam. Sjetih se da ga nisam mogla zaštititi. „Anira, nisam ga uspjela zaštiti a bila sam auror. Nisam…“ suze su potekle niz moje lice.
„Nisi ti kriva.“ Prošaptala je to tiho te sam se smirila; barem djelomično. „Da li je ono…?“ Okrenula sam glavu prema vratima i zaista, bio je to on. Mahnule smo mu a on se uputi prema nama.
„Marco… Ne mogu vjerovati.“ Sjeo je za stol. Nisam mnogo čula o njemu ali njegova pojava je djelovala, tako, pa ne znam, zastrašujuće. Nije bio takav ali oduvijek je tako djelovao na ljude.
„Šta sam još uvijek zgodan?“ Anira ga je mlatnula po ramenu te smo se svi troje nasmijali. „Gdje radiš?“ On je šutio par trenutaka a kada je htio zaustiti odgovor, kroz zrak se prolomi oštar vrisak…
