Clash with reality

petak, 10.02.2006.

peoples need love...

-eee...ewo ja došla sa godišnjeg odmora pa se sjetila da bi i ja trebala nešto napisati...mislim ono ovih tjedan dana mi je bilo toliko naporno da nisam znala gdje mi je glava...uopće neću pričat o školi jer je bilo svakakvih sranja tak da mi se neda ni spominjat...važno je jedino to da sam spušila danas komad iz umjetnosti,ali jebiga to mi je prvi komad u duuugom periodu(mislim moram se pohvalit da nebi ispalo da dobivam komade malo-malo) kad smo kod komada baš bi mi trebo neki komad sad za valentinovo, ali ne u školskom nego u telefonskom imeniku,hehe...ljudi iz mog imenika, nemojte se uvrijedit, ma i vi ste ljepi i zgodni, ali ja jednostavno oću nekog novog upoznat, a u zadnje vrijeme se samo vrtim u krug i nikako da izađem iz njega...osjećam se strašno usamljeno u gomili izbezumljenih ljudi...
svijet mi postaje težak i teret nosim na leđima, samo čekam trenutak kada ću puknut i istresti se na nekoga, a taj netko će naravno biti neka kriva osoba koja neće ni znati za moje stanje...
imam osjećaj da u svi ljudi sretni,a da se sva nesreća stresla na mene...to stvarno nije humano...postoji dečko koji mi se navodno sviđa ustvari to je samo moja burna mašta od koje ne mogu pobjeći...možda zvuči glupo i otrcano, ali tek sad sam shvatila da ja u biti uopće nisam tako zagrijana za tog dečka, ali jednostavno mi se ne sviđa nitko drugi, totalno sam zasljepljena i nikoga ne vidim, mislim da kad bi mi netko došo pred nos to nebi mogla prepoznati, imam očnu mrenu, a ne znam ni zašto?? pitam se dali mi je uopće stalo da nađem nekoga, ne ja nisam očajna, ima dosta ljudi s kojima sam mogla i mogu biti, ali jednostavno mi ne odgovaraju po karakteru, jer izgled im je dobar, stvarno nije u njima problem, nego u meni...i sad iz dosade si stvaram neku izmišljenu ljubav, mogu reći iluziju ljubavi jer ona se samo čini prisutnom, a biti nikada nije ni postojala...
ispada da sam neka bezosjećajna, ali nisam, čak sam i previše osjećajna ponekad...
svi normalni ljudi imaju nekoga, a meni se neda tražiti...
možda sam previše ljena, ali u ovom gradu nema nikoga, svi dečki su skoro šminkeri koji uživaju na cajke, a ja samo oću nekog poštenog rockera ili nešto slično, zar tražim puno?
ne u ovom gradu nema nikoga...
svi su sretni, svi se vole, valentinovo dolazi...
zar baš svi?
da, svi osim mene...

<< Arhiva >>