Clash with reality

petak, 03.02.2006.

hye...ewo ja dobila potrebu opet za pisanjem iako pišem malo, malo...hoću reć non-stop...uglavnom...danas sam neka u badu, dijellom zbog toga što sam trbala ići van, a na kraju nisam, dijelom zato što sam solo i ubijam dosadu, ali nikako da ju ubijem...ewo slušam six pack jer mi to trnutno najviše paše...sutra idem van i već sad razmišljam kako neću pit, a ustvari mi se pije, ali sama sam sebi rekla da neću pa da vidim koliki sam karakter, ali ja uopće nisam karakter i to me najviše jebe kod mene...ewo jedne pjesme koja opisuje moje stanje...

Vreme samoće, vreme patnje, dugi sati očaja.
Već danima ja slušam priču kako želiš biti sam
Digni glavu, shvati život je ponekad
kao ružan san
izadji, ulica je široka prolećni je dan!
I trčaćeš ka suncu,
pružaćeš ruke da ga dohvatiš
sam u igri protiv nevolja
što gaze malog čoveka
žmuriš jer oči su ti odavno navikle na mrak
daj da bar samo jednom osetiš
da i ti možeš biti jak!
Vreme plača, vreme bola, dugi sati ćutanja,
već danima te gledam kako u uglu sediš sam,
Kad ćeš već jednom prestati da se samosažavaljaš?
Ako želiš nešto u životu moraćeš od
sebe sve da daš!

pusa...

<< Arhiva >>