Clash with reality

hejjj...ewo ja sam danas totalni pehista, mislim bio je i red da me pogode silni pehovi, pošto već nisu dugo...moram objavit da sam danas dobila komad iz psihologije, ali sa strane sva sreća...uopće se nisam nadala da će me otvoriti, joj popizdila sam, kud baš mene od svih njih, ali dobro, šta sad mogu, boli me briga, gotovo je...ali ta profa je zakon pustila nam je da gledamo tekmu , tako da smo pogledali cjelo 1. poluvrijeme,a onda je zvonilo, pošto smo imali slobodan sat, pogledali smo i 2. poluvrijeme, ma zakon, baš sam happy što smo pobjedili...nesmijem zaboravit reć da sam dans prvi put u ovom polugodištu skibala s geografije, tj. pustio me da idem kupit mjesečnu kartu za bus, a on ni nezna da ja živim 2 km od škole, pa ni ne idem busom u školu...uglavnom geografija je sat sa kojeg najviše markam...kada bi se sve zbrojilo više puta nisam bila, nego što jesam na geogr., ali profesor je zakon i uvjek nas pusti...baš me sad potakla moja frendica da pričam o smrti, a idanas sam s frendicama pričala o tome, iako se naježim od te teme uvjek joj se vraćam...nikad mi nisu bili jasni ljudi koji se ubiju...to su za mene budale jer to je praktiči bježanje od problema, kad više nezaju kuda će i kako onda je samoubojstvo rješenje,takvi ljudi se neznaju suočit sa problemom, a time postaju još veći slabići...možda uzrok tom mom razmišljnju je to što mi je puno ljudi poginulo iz obitelji...tata mi je poginuo u ratu, a uja na isti datum točno nakon šest godina kada se potrefilo da je četvrtak ko što je bio i kad je tata pogino, jezivo...dobro nisu samo oni ima još dragih ljudi koji su nastradali...ali moram spomenuti i svog frenda koji je trenutno u komi i bori se za život, doktori još ništa ne znaju, ali navpodno da će se izvući, ali bi mogo imati posljedice, ne mogu opisat kako mi je žao...i kad pogledam sve te ljude koji bi sada htjeli živjet, tada mi još više bude krivo kad čujem da se netko ubio...ma fuj...možda se mnogi ne slažu samnom u mišljenju, ali svatko ima pravo na izbor, no poslje nema povratka...neću više o tome pisat...sutra opet škola, a tako mi se ne da, joj još imam latinski pa popizdit ću, ovaj vikend mi dolaze sestrične iz Zagreba, jedva čekam da ih vidim i da izađemo zajedno, a i frendice mi slave rođendan, a u nedjelju je 5.2. to mi je poseban dan, puno se toga dogodilo da bi sad pričala o tome,ali eto tek toliko da se zna da je poseban...sljedeći tjedan idem u Zg na neku predstavu, ma jedva čekam, više zbog zezancije, nego zbog predstave...ajd pozraf...

-pričaju dva čovjka u raju o tome kako su umrli:
prvi:"ja sam umro od hladnoće"
drugi:" a ja sam od sreće"
Prvi:" pa kako si umro od sreće?"
drugi:" pa ja sam došao kući i vidim moju ženu golu, uplašio sam se da me vara pa sam pregledao cjelu kuću i kad sam shvatio da nema nikoga, umro sam od sreće što me nije prevarila!"
prvi:"o budalo jedna šta nisi pogledo u frižider sad bi obadvojica bili živi!"
lol...