Rembetiko
|
Velim ti, velim ti, mila još večeras te želim, sada, dok trava ne raste dok se trava srami izreći svoju plavičastu riječ sada, kada si mirna, kada si u iščekivanju, sada, kada znaš da i ja tebe iščekujem vruće, krvavo... kao onaj prokleti, zabranjeni Rembetiko koji je gori od fada koji izgara moju dušu, melankolično, i koji me uništava, definitivno, koji me ubija, svedobno, a kojega ne mogu prestati slušati, mila moja koji me udara kada sam daleko, daleko od tebe i kaže mi nisi tu... nema te... A ja te čekam... mili moj... i ja čekam tebe... mila moja... Vrijeme leprša i boji se u crno i želi... želi nas sresti na osami, u dubini između sna i jave, u sivom ponoru u nekom snoviđenju (bez nas) u negaciji ljudi Još večeras te želim trava je već stala rasti i ne želi izreći više ni riječi, ni glasa... sada te želim kao nikada do sada... kao ovaj Rembetiko želim te, pogubno... pa bilo mi to i posljednje na svijetu... moj posljednji Rembetiko |