Adventisti pitanja i odgovori

Prije nego objasnim adventističko vjerovanje htjeo bih naglastiti da će vam rijetko koji adventista reći - "Mi ne vjerujemo da pakao postoji",

Ako vam pak to i kaže, on laže!

Pakao usitinu postoji i svi koji odbace Božju milost, ne pokaju se za svoje grijehe i ne prihvate Isusa kao osobnog Gospodina i Spasitelja gorjeti će u paklu.

Pitanje koje se postavlja jest gdje se nalazi pakao i hoće li muka u njemu biti vječna.

Trenutno u Americi traje zanimljiva rasprava zato jer vjernici neke nezavisne baptističke crkve planiraju prosvjede prilikom sprovoda Hetha Ledgera (pogledajte prigodni video).

Naime baptisti vjeruju da odmah nakon smrti osoba odlazi u raj/pakao i tamo vječno gori u mukama ukoliko nije povjerovala u issua i prihvatila ga kao osobnog Spasitelja i Gospodina.

Da li je imao priliku upoznati Isusa, odnosno čuti za njegovu poruku?

Išao je u kršćansku srednju školu, živio je u Australiji i vjerojatno je mnogo puta čuo za to da je Isus umro za njegove grijehe. Pretpostavljam da je slavio Božić, Uskrs i i barem par puta bio nedjeljom u crkvu.

Pod pretpostavkom da je čuo za Isusa, a ja sam ziher da je, a više je nego jasno da je promicao homoseksualizam i spolni nemoral, te da se drogirao.

Ne bi trebalo biti teško odgovoriti na pitanje da je je Heath Ledger bio nanovo rođen kršćanin.

Pod pretpostavkom da nije bio nanovo rođen kršćanin, a nanovo rođenje je preduvjet za spasenje, taj tip se nalazi, barem prema tradicionalnom kršćanskom shvaćanju - u paklu i tamo će gorjeti cijelu vječnost.

Adventisti pak vjeruju da je uskrsnuće (koje će se zbiti kada se Isus vrati na zemlju) jedina nada u novi život, te da će tek onda, dakle na Sudnji Dan ljudi biti opravdani ili osuđeni u skladu sa time jesu li vjerovali u Isusa ili ne.

Oni koji su vjerovali u Isusa ići će sa njim u nebo, a oni koji su ga odbacili otići će u PAKAO. Ipak, adventisti ne vjeruju da će oni tamo zauvijek gorjeti, već vjeruju da će u paklu i izgorjeti.

Pokušajte zamisliti da se nalazite u raju, a vaša rodbina gori u paklu i preklinje za milost, kao i mnogi vaši prijatelji - i to doslovce kroz cijelu vječnost. Mislim da u takvim uvjetima život u raju ne bi bio "prava radost", iako možda nekima i bi.

Da li su adventisti kršćani zato jer vjeruju u takvo što?

U zagrobni život (da duša napušta tijelo nakon smrti) nisu vjerovali niti Židovi, kako prije, tako i danas, Martin Luther, William Tyndale kao i neki drugi reformatori.

Umjesto toga vjerovali su u uskrsnuće kao jedinu nadu za novi kršćanina koji je svoj život predao Kristu.

Hoće li osoba vječno gorjeti ili izgorjeti u paklu nakon nekog vremena nije pitanje po kojem bismo mogli reći da netko jest ili nije kršćanin.

Meni osobno, ovo prvo izgleda manje realnog od ove druge opcije, te smatram da su prepirke oko toga da li će netko gorjeti vječno u paklu ili će tamo izgorjeti nakon nekog vremena irelevante.

Ako imate još pitanja ili želite izraziti svoje vjerovanje slobodno ostavite komentar

Htjeo bih samo još napomenuti da iako mnogi vjeruju da će se ljudi mučiti u paklu cijelu vječnost (večina), malo ih razmišlja o tome da su vrata koja vode u život poprilično uska

"Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze!" (Matej 7:13-14)

Pod tom pretpostavkom možemo mirne savjesti zaključiti da će večina ljudi u današnjem svijetu gorjeti u paklu cijelu vječnost.

To je vrlo neugodna činjenica, tako da ju tradicionalne crkve u pravilu izbjegavaju iako vole vikati na sav glas da u paklu ima puno vatre, dima i da ekipa tamo gori zauvijek.

Činjenica da osoba treba nanovorođenje da bi se spasila, te da će bez toga gorjeti ili izgorjeti u paklu, puno je bitnija od toga koliko će dugo te muke trajati.

Iako se većina današnjih teologa voli baviti pitanjem dužine mučenja, a ne brojem ljudi koji će tamo završiti, pitanje broja ljudi koji će se spasiti, puno je bitnije od naravi kazne kojom će biti kažnjeni oni koji su odbacili Božju milost.

Htjeo bih još samo podsjetiti sve reformirane kršćane da će na kraju postojati samo dvije grupe ljudi, spašeni i izgubljeni, te da čistilište ne postoji.

Život Heatha Ledgera igrom slučaja postao je zanimljiv medijima, ali vjerujte mi, njegov život ne razlikuje se puno od života ostatka glumaca u Hollywoodu. Ako je vjerovati Bibliji (iako je to vrlo okrutno i možda zvuči kao osuđivanje), golema većina te ekipe (ako se ne pokaju za svoje grijehe) završiti će u paklu.

Naravno danas nitko o tome ne govori, jer se čini da je Isusov dolazak daleko od nas, a mnogi se sprdaju sa idejom o postojanju pakla.

Razmislite malo o svemu tome:)))

Pitanje je prilično zanimljivo, prije svega htjeo bih istaknuti da je Bog svima dao slobodnu volju.

Razlog iz kojeg adventisti žele živjeti prema Božjim zapovjedima je ljubav prema Boga. Vlastita pravednost ili bilo koji pokušaj opravdanja osim vjerom u Isusa i Božjom milošću unaprijed je osuđen na vječnu propast u paklu.

Hoće li netko živjeti po Božjim zapovijedima ili ne stvar je osobne odluke. Svaki adventista reći će vam da bi trebalo živjeti po Božjim zapovjedima. Ako ih pročitate vidjeti ćete da četvrta od njih deset zapovjeda svetkovanje subote.

Pitanje koje se postavlja u biti je sljedeće -

"Može li itko biti spašen vršenjem Božjih zapovijedi?"

Odgovor je naravno da ne!!!

Da li to znači da ne treba uskladiti svoj život sa njima?

Odgovor je isti kao i na prethodno pitanje.

Mogu li se spasiti ako ne živim po Božjim zapovjedima, ali vjerujem u Isusa?

Ako netko vjeruje u Isusa, a istovremeno krade, laže, ogovara, mrzi svoga brata ili slično, on se ne meže spasiti ukoliko se ne pokaje (odbaci) svoje grijehe.

Kada osoba doživi nanovo rođenje Duh Sveti počinje djelovati i traje proces posvećenja. Tijekom tog vremena osoba usklađuje svoje misli, djela i riječi sa Božjom voljom.

Ako osoba godinama tvrdi za sebe da je nanovo rođena, a živi u grijehu, npr. prakticira seks sa istim spolom, ona neće biti spašena, ali ne zbog grijeha, nego zbog toga što nikada nije niti doživjela nanovo rođenje što je preduvjet za spasenje.

Problem koji se pojavljuje je činjenica da je zapovijed o suboti dio Božjeg Zakona (Deset zapovijedi), i adventisti smatraju da bi trebali živjeti po svim Božjjim zapovjedima.

Ako vam neki adventista savjetuje da svetkujete subotu nemojte to prihvatiti kao izraz mržnje, elitizma, netrepeljivosti ili osude. Prihvatitie to kao dobronamjerni savjet. Ipak, čak i ako ne želite svetkovati subotu, nijedan adventista neće vam reći: "Nećeš se spasiti zbog toga", "Izgorjet ćeš u paklu" ili pak "Osuđujem te na propast".

Razlog iz kojeg vam oni to kažu ili govore, ljubav je prema vama, a ne želja da vas osude.

Ako imate još koja pitanja, postavite ih!

Prvo pitanje koje treba postaviti je da li su životinje podjeljene na čiste i ne čiste tek pojavom Židova
"Od čistih životinja i od nečistih životinja, od ptica, od svega što zemljom puzi, uđe po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi." (Post 7, 8-9)

Dakle, pod pretpostavkom da se Potop dogodio i da je Biblija istina, postojala je podjela životinja na čiste i nečiste još u Noino vrijeme kada nije bilo Židova.

Koje su životinje nečiste? Svinje, miševi, psi, mačke, štakori i drugi glodavci neke su od njih.

Zašto je Bog Židovima rekao da ne jedu te životinje? Za njihovo dobro! U Islamu je također zabranjeno jesti svinjetinu i ostale "nečiste" životinje.

Zašto ih adventisti ne jedu?
Iz istih razloga iz kojih je Bog zabranio Židovima da ih jedu? Zato jer nisu dobre za zdravlje. U zagrebačkim vrtićima svinjetina je maknuta sa jelovnika, nedavno je otkriveno da testovi na trhinelu uopće nisu pouzdani, osim toga činjenica je da je svinjetina masna, te da se svinje valjaju u blatu i izmetu.

Da li je jedenje svinjetine uvijet za spasenje?
Naravno da ne, nije bitno ono što ulazi na usta, nego ono što iz njih izlazi

Da li će vam ijedan adventista ikada prigovarati, osuđivati ili vam reći da ste ispali iz milosti zato jer jedete npr. mačke, pse ili svinje?

Bitno je objasniti da adventisti ne predstavljaju to pitanje u kontekstu spasenja, već zdravlja. Ako koji adventista prigovori zbog toga, prihvatite to kao dobronamjeran savjet, a ne uputu danu Židovima u Levitskom zakonu. Ipak ako se i usprkos toga odlučite pojesti npr. štakora nijedan adventista vas neće osuđivati zbog toga ili vam reći da nećete biti spašeni.

Ja sam čuo da spasenje ovisi o tome jede li čovjek svinjetinu ili ne?

Spasenje ovisi o tome da li osoba vjeruje u Isusa ili ne. Optuživati adventiste za takvo nešto, nema veze sa zdravim razumom. Nijedan vam adventista neće tako nešto reći za ozbiljno.

Da li su adventisti kršćani zato jer ne jedu svinjetinu?
Vjera u Isusa, a ne jedenje svinjetine jedini je kriterij po kojem će neko biti spašen ili osuđen, tj. da li je kršćanin ili ne.

Da li adventisti vjeruju da je ne jedenje svinjetine uvjet za spasenje?
Ponavljam, jedenje svinjetine nema veze sa spasenjem, kao što neki impliciraju.

Da li se adventisti ponose time što ne jedu svinjetinu?
Jedina stvar kojom bi se ijedan kršćanin trebao ponositi je Isus Krist, ne vjerujem da postoje takvi adventisti koji bi se tako nečime ponosili, ako pak i postoje svoj ponos ne temelje na Svetom Pismu.

Ako imate još pitanja postavite ih!

Pa pod pretpostavkom da se izraz "Zakon" odnosi na Deset zapovijedi odgovor je ne. Deset Zapovijedi služi samo spoznaji grijeha.

Adventisti žive po Božjim zapovijedima zato jer vole Boga, a ne zato jer se pokušavaju opravdati vršenjem Božjih zapovijedi.

Ako je vjerovanje da treba živjeti po svim Božjim zapovjedima legalizam, onda jesu legalisti, kao i većina ostalih kršćana koji smatraju da treba živjeti po Deset Božjih zapovijedi.

Biblija kaže da je Božja pravda pravda vječita, a njegov Zakon sama istina

"Pravda je tvoja pravda vječita i zakon je tvoj sama istina" (Ps 119 ,142)
"Ti si odbacio sve one koji su zabludjeli daleko od tvojih zapovijedi, jer njihova okolišanja bijahu sama laž" (Ps 119, 118)

"Ako vršimo Božje zapovijedi, po tome znamo da ga poznamo. Tko tvrdi "Poznajem ga", a ne vrši njegovih zapovijedi, lažac je i u njemu nema istine" (1.Iv 2,3-4)

Odnosno da oni koji tvrde da ga poznaju, a ne poznaju njegove zapovijedi u biti lažu

"Jer u ovome se sastoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi" (1.Iv 5,3)
"Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih taj me ljubi" (Iv 14,21)
"Ako me ljubite vršit ćete moje zapovijedi" (Iv 14,13)

Odnosno da ako ljubimo Boga nećemo krštiti Božje zapovijedi (klanjati se kipovima od drvlja i kamenja, krasti itd...)

Grijeh je kršenje Božjih zapovijedi (1. Iv 3,4)

"Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i drže SVE moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo" (Pz 5,29)

Odnosno kaže da su SVE zapovijedi dane za naše dobro

Neki kažu da je "Zakon", odnosno Božje zapovijedi ukinut... ipak Isus kaže...

"Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim. Jer zaista kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrćica slova iz zakona, sigurno neće nestati a da se sve ne ostvari, stoga, tko god prekrši i jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i nauči druge da tako rade, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom." (Mt 5,17-21)

Isus Krist ispunio je moralni Zakon [...kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svoga... (Iv 15,10)], sustav žrtvovanja propisan Levitskim zakonikom [jer "Plaća grijeha je smrt" (Rimljanima 6,23), a "Krist je, suglasno pismima, umro za naše grijehe" (1. Korinčanima 15,3)], te ispunio Božija proročanstva dana preko proroka ["Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscjeliše" (Izaija 53,5)]

Nisu Božje zapovijedi pribijene na križ, nego naši grijesi!

Neki kažu da Božje zapovijedi treba prihvaćati selektivno što kaže Biblija?

"Tko vrši sav Zakon, a samo u jednoj odredbi pogriješi, kriv je kao da je sve prekršio. Jer Bog koji je rekao: 'Ne čini preljub' kazao je i: 'Ne ubij!' Pa ako i nisi počinio preljub, ali si nekog ubio, u potpunosti si prekršio Božji zakon i pred Bogom si kriv za sve" (Jakov 2, 10.11)

Dakle shvaćamo da treba držati sve zapovijedi!

Neki kažu da ljudska predaja ima veći autoritet od Božijih zapovijedi, ali što kaže Biblija

"Uzaludno je bogoštovlje koje mi iskazujete. I što naučava, to su zapovijedi ljudske. Vi ostavljate zapovijed Božju da držite predaju ljudsku. Vi zgodno ukidate - nastavi on Božiju zapovijed da držite svoju predaju" (Mk 7,7)

Neki kažu da je Zakon (Božje zapovijedi) ukinut skupa sa obrezanjem, ali što kaže apostol Pavao?

"...nije važno je li tko obrezan ili neobrezan, već dali drži Božje zapovijedi" (1. Korinčanima 7,19)

Iz riječi apostola Pavla ne bi se dalo zaključiti tako nešto.

Dakako, “nikoga neće opravdati vršenje Zakona. Zakon, uistinu, služi samo točnoj spoznaji grijeha” (Rim 20,19), Ali… “Ukidamo li tako vjerom Zakon? Daleko od toga! Naprotiv, tim Zakon utvrđujemo” (Rim 3,31). Jer “Ako naime svojevoljno griješimo pošto smo jasno upoznali istinu, ne preostaje nam više žrtva za grijehe, nego strašno išćekivanje Suda” (Heb 10,26.27), "Ta niste pod Zakonom nego pod milošću! Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto! (Rimljanima 6,14-15)

Iz Pavlovih poslanica očito je da on pod Zakon smatra Božje zapovijedi, što mnogi nažalost i danas osporavaju. Na kraju svega u Otkrivenju piše “Na tome se temelji postojanost svetih koji čuvaju Božje zapovijedi i vjeru u Isusa” (Otk 14,12)

Da li je moguće opravdati se vršenjem Zakona? Ne!

"Nisam od onih koji preziru tu Božju milost. Jer da smo se mogli spasiti izvršavanjem Zakona, Krist bi za nas uzalud umro." (Gal 2,21)

Dakle... možemo mirne savijesti zaključiti da sve Božje zapovijedi vrijede i danas (i zauvijek će), te ovim tekstom završavam raspravu sa svim "pismoznancima" koji tvrde da Božje zapovijedi ne treba, ili da ih treba selektivno prihvaćati. Nije mi bila namjera pobijati opravdanje vjerom već samo upozoriti ljude na pogubnost selektivnog prihvaćanja, odnsono odbacivanja Božjih zapovijedi.

Mnogi nažalost odbijaju Božje zapovijedi, bilo u potpunosti ili djelomično, te smatraju da nema ničega loše u tome da nadodaju ili oduzimaju zapovijedi koje je Bog napisao svojim vlastitim prstom…. Što kaže Biblija o tome?

“Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga što vam ih dajem.” (PZ 4,2)

Šansa da će se ijedna od Božjih zapovijedi ikada promjeniti jednaka je nuli pod pretpostavkom da se Bog ne mijenja: "Jer ja, Jahve ne mijenjam se, a vi sinovi Jakovljevi, mijenjate bez prestanka! Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne čuvate ih. Vratite se meni i ja ću se vratiti vama - govori Jahve nad Vojskama" (Malahija 3,6.7)

Stav adventista, ako i većine kršćana jest da Božji Zakon nije ukinut i da svih Deset Zapovijedi vrijedi i danas.

Neki osporavaju Božje zapovijedi u cijelosti, a neki djelomično, ali oni su marginalna grupa u kršćanstvu.

To je vrlo zanimljivo pitanje. Prije nego odgovorim na to pitanje htjeo bih napomenuti, da u kršćanstvu ti kršćani predstavljaju apsolutnu manjinu.

Naime sve veće kršćanske crkve - anglikanska, katolička, pravoslavna, većina baptista, luterani, adventisti, reformirani kršćani (kalvini) i ostali ne osporavaju Deset Zapovijedi, dakle niti četvrtu, koja zapovjeda svetkovanje subote, samo ih različito tumače, neki smatraju da zapovjed

"Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni."

treba razumjeti kao zapovjed koja zapovjeda svetkovanje nedjelje, bilo kojeg dana, ili pak onako kako i sama zapovjed govori - subote.

To je vjerovanje apsolutne većine kršćana, ipak manjina kršćana kaže da je Božji Zakon tj. Deset Božjih Zapovijedi ukinut na križu i da kršćani više nisu dužni živjeti po njemu.

Ako ih pitate smijemo li krasti, činiti preljub, varati, odmah će jasno reći NE, ali ako ih pitate što je sa četvrtom zapovijedi, reći će da je ukinuta i da više ne vrijedi.

Drugim riječima vjeruju da treba živjeti po devet od deset Božjih zapovjedi, identično vjerovanje imaju i Jehovini svjedoci.

Oni za razliku od kršćana koji svetkuju nedjelju ne osporavaju činjenicu da se zapovijed o svetkovanju subote odnosi na subotu, a ne na nedjelju, ali vjeruju da četvrta Božja zapovijed više ne obavezuje kršćane.

"Šabat je još uvijek subota i nikada nije bio promijenjen. Međutim, šabat je dio starozavjetnog Zakona, a kršćani su slobodni od ropstva" (Gal 4,1-26; Rim 6,14). LINK

Dakle oni smatraju krivim svetkovanje bilo kojeg dana kao Dana Odmora. Te smatraju da je četvrta Božja zapovjed ukinuta. Tu se oni razlikuju od cijelog ostatka kršćanstva, ali u pravilu ne prigovaraju onima koji svetkuju nedjelju zbog svetkovanja nedjelje, zato jer su oni apsolutna većina i ispali bi smješni kada bi išli osporavati ijednu Božju zapovjed, pa je umjesto na svetkovatelje nedjelje njihova kritika usmjerena na one koji svetkuju subotu (manjina kršćana), a ponekada i oni koji svetkuju nedjelju osporavaju subotu upravo njihovim argumentima, iako u biti osporavajući četvrtu zapovjed osporavaju i nedjelju.

U ovom trenutku doklazimo do ključnog pitanja, što je to "Zakon" o kojem adventisti i oni govore i objasnit ćemo ga u idućem članku.

To je još jedno prilično kompleksno pitanje. Naime određene protestantske crkve kao i katolička svetkuju nedjelju i zapovjedaju držanje svetosti nedjelje, drugim riječima protive se radu nedjeljom. One također ne optužuju adventiste za legalizam zato jer oni, kao i adventisti i katolici smatraju da Deset Božjih zapovjedi još uvijek vrijedi, niti tvrde da je četvrta Božja zapovijed ukinuta.

Oni za razliku od nekih kršćana smatraju da Deset zapovijedi vrijedi zauvijek, samo što ih drukčije tumače.

Dakako kada zapovjedaju svetkovanje nedjelje pozivaju se na četvrtu Božju zapovjed koja kaže

"Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni."

Čitajući mnogima poznatu knjigu Billy Grahama "Mir sa Bogom" iznenadio sam se kada sam pročitao što on govori po tom pitanju...

"Ako pogledamo na Deset Zapovijedi jednu po jednu, primjetiti ćemo kako danas čovječanstvo namjerno, čini se ne samo da ih krši nego se i hvali time! Od idolopoklonstva, što činimo kada stavljamo druge stvari ispred Boga, ili svetkovanja subote kao svetog dana, poštivanja roditelja, preljuba, čini se da postoji svjesna namjera da se namjerno krši svaku od Božjih zapovijedi." LINK

Svaki čitatelj njegove knjige shvatiti će da on uopće ne osporava Deset Zapovijedi (po tome pitanju adventisti imaju jednako vjerovanje kao i on), ali on ih tumači na način da zapovjed o suboti primjenjuje na nedjelju (tu se razliku njegov stav od adventista).

Da bi demistificirali pitanje "subote" bitno je objasniti ljudima koji je dan šabat (subota).

Isus nije uskrsnuo na šabat (subotu), nego u nedjelju (prvi dan tjedna) te prema Bibliji šabat (subota) i nedjelja nisu isti dani.

Svi suvremeni prijevodi Biblije prevode šabat sa subota, tako da pitanje koji je dan šabat za golemu većinu kršćana nije sporno. Nigdje u NZ ne piše da je nedjelja šabat ili slično. Štoviše, u cijelom NZ šabat je prevedeno sa subota.

Ti protestanti ne prigovaraju protestantima za legalizam, zato jer ne osporavaju Deset Zapovijedi, oni ih samo različito tumače.

Kod razgovora sa katolicima pitanje subote nije opterećeno tvrdnjama o legalizmu zato jer katolička crkva ne osporava samih Deset zapovijedi, već tvrdi da ona može vlašću koju je Isus predao apostolima mijenjati Božje zapovjedi.

To je vrlo jednostavan i iskren odgovor zato jer u Bibliji uistinu ne postoji zapovjed o svetkovanju nedjelje, tako da kada katolička crkva to zapovjeda svojim vjernicima ona to ne temelji na Bibliji, nego na Crkvenoj tradiciji.

Također kada katolička crkva zapovjeda svetkovanje nedjelje, poziva se na istu tu zapovjed koja zapovjeda svetkovanje subote.

Kada bi tvrdila da je subota ukinuta (kao zapovijed) ne bi mogla niti zapovjedati svetkovanje nedjelje kao zapovijed, katolička crkva niti ne pokušava osporavati samu subotu -

2169 Tom prilikom Sveto pismo podsjeca na stvaranje: "I Gospodin je sest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve sto je u njima, a sedmoga je dana pocinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni" (Izl 20,11).

Niti pokušava reći da je Isus kršio subotu -

2173 Evandjelje izvjescuje o vise slucajeva kad je Isus optuzen da krsi subotnji zakon. No Isus nikad ne oskvrnjuje svetosti toga dana. On joj punom vlascu daje vjerodostojno tumacenje: "Subota je stvorena radi covjeka, a ne covjek radi subote" (Mk 2,27). U svojoj dobroti Isus drzi dopustenim "subotom ciniti dobro" a ne "zlo, zivot spasiti" a ne "pogubiti" (Mk 3,4). Subota je dan Gospodina milosrdjâ i Bozje casti. "Sin Covjecji gospodar je subote" (Mk 2,28).

Ipak katolička crkva smatra da ima moć i pravo da propisuje, tj. mijenja ili zapovjeda dan svetkovanja

2180 Crkveni propis naznacuje i tocno odredjuje zakon Gospodnji: "Nedjeljom i drugim zapovjednim blagdanima vjernici su obvezni sudjelovati u misi".

2193 "Nedjeljom i drugim zapovjednim blagdanima (...) neka se vjernici uzdrze od onih radova koji prijece iskazivanje stovanja Bogu, radost vlastitu danu Gospodnjemu ili potreban odmor duse i tijela".

Sada se događa zanimljiva stvar, kako zapovjed o svetkovanju nedjelje ne postoji u Bibliji, mnogi reformirani kršćani - iz različitih denominacija, izrekli su svoje misli na tu temu

„Sveto ime sedmog dana je šabat – subota. Ova je činjenica prviše jasna da bi zahtjevala dokazivanje. U ovoj se točci jasno naučavanje Riječi uvažavalo u svim vremenima. Nijednom učenici nisu primjenili subotni zakon na prvi dan u tjednu- ta je ludost ostavljena kasnijim vremenima – niti su govorili da je prvi dan zamjenio sedmi.“ Joseph Judson Taylor, The Sabbath Question

„Biblija nigdje prvi dan u tjednu ne naziva danom počinka - šabatom... Za takvo što nema nikakvog biblijskog ovlaštenja, a niti naravno, biblijske dužnosti.“ The Watchman

„Meni se čini neobjašnjivim da Isus, tijekom trogodišnjeg razgovora sa svojim učenicima, pričajući često s njima o pitanju subote, razmatrajući subotu sa različitih aspekata, oslobađajući je njezinih lažnih (židovskih tradicijskih) komentara, nikad nije ništa natuknuo o bilo kakvu prenošenju tog dana; isto tako, da tijekom četrdeset dana Njegovog života po uskrsnuću ništa o tome nije dao naslutiti. Koliko nam je znano, u tom pogledu ništa nije učinio ni Duh, koji je dan apostolima da im u pamet prizove sve ono što im je on bio reka. Niti nadahnuti apostoli prilikom propovijedanja evanđelja, osnivanja crkava, savjetovanja onih koje su osnivali, nisu razmatrali ni doticali tu temu.“ Dr. E.T. Hicox

„U Novom zavjetu nema nijedne riječi, nijednog nagovještaja o tome da bi se nedjeljom trebalo uzdržavati od rada. Obdržavanje 'čiste srijede – pepelnice', ili korizme na istim je nogama kao i svetkovanje nedjelje. Nema Božjeg zakona za nedjeljni počinak.“ Canon Eyton, u Ten Commandments

Kao zaključak ovog razmišljanja evo vam
AUGSBURŠKA ISPOVIJEST VJERE 28. članak napisao Melanchton, potvrdio Luther (1530.)

„Oni [Rimokatolici] govore o suboti, kao da je promjenjena u 'Gospodni dan', suprotno Dekalogu [Božjim zapovjedima], kako se čini. Nigdje nema nijednog primjera koji nas više uznemirava kao promjena zapovjedi o suboti. Velika je kažu oni moć Crkve [Katoličke], da je čak promjenila i jednu od Božjih zapovjedi.

Kako pristupiti katolicima?

Sa ljubavlju bez osuđivanja, pokušati im objasniti da su Božje zapovijedi iznad crkvenih i da ih Isus nije došao promjeniti niti je tu ovlast dao ikome drugome. Ako oni i dalje smatraju da su zapovjedi iz katekizma iznad onih u Bibliji, to je njihovo osobno pravo i treba ga poštovati.

Ipak, ostaje činjenica da je Isus uskrsnuo u nedjelju, ali nigdje u Bibliji ne piše da su učenici određenim danima slavili uskrsnuće, Božiš, Tjelovo, korizmu ili bilo koji drugi Crkvenim zapovjedima propisan dan za svetkovanje. Ono što je katolicima najteže za shvatiti jest da Isus nije došao promjeniti ijednu Božju zapovjed (uključujući onu o suboti).