09.02.2010., utorak
Zemlja šljiva i gljiva
|
Kako rekoh, bili smo dobra ekipa. Na samom početku neki je pijani budalaš počeo mahati automatom pa su se svi odmakli od njega kao od gubavca. Odmah je nekud premješten. Lika je za mene bila zemlja šljiva i vrganja. Bilo i više vrsta jestivih divljih biljaka: koprive, divlje ruže (šipak), majčine dušice i drugih čajnih biljaka. Pored jestivih gljiva bilo je naravno i otrovnica pa sam jednom prilikom (blizu minobacača) velikom hrpom granja pokrio pupavke, da netko ne bi došao u iskušenje. Tijekom dvije sezone nije bilo nikakvog incidenta (s gljivama), iako je bilo nepopravljivih sumnjičavaca.  Tako sam se jednom otrovao kiselim kolačima (mislio sam da su sa jogurtom ili kiselim vrhnjem)  i kad sam dobio proljev mnogi su rekli GLJIVE! Brzo sam se oporavio, a onda čuo da je i u susjedstvu jedan od branitelja stradao od kolača. Inače nismo imali gubitaka. Najveća je nesreća bila kad je pijanog kuhara ugrizao pas.  Bilo je to vrijeme primirja, ali svakog tjedna je netko stradao. Najčešće od mina, ali i od "prijateljske" vatre.  Skrivali su to od nas, ali dečki su u Novom listu čitali osmrtnice s poznatim imenima. |