Walking with Satie

ponedjeljak, 25.06.2007.

Praznina

Portfolio - KLIK KLIK
KLIK KLIK 2

Prostrano je očekivanje kao stol
Na koji slažem srebreninu
Za birane goste iz provincije
Osjećam se provincijalno
Cijedim suze iz kamena,
Mala su mi krila Ikarova.

Dan je počeo prerano:
Sparan i težak
Dišem polako,
Ne bih li usporila sate
U kojima odrađujem definicije
I pravim hipoteze

Ne mogu vjerovati da ovalnost
Trenutka može sazreti
U ljetu u kojem ponirem
kako bih žvakala fraktale
za tebe kojeg čekam
učahurena u stijene.

25.06.2007. u 22:37 • 18 Komentara • Print • #

utorak, 12.06.2007.

Self C.

The Cribs- KLIK KLIK

Na Montmaru su nas čekali gavrani
Nisam znala da je Sacre-Coeur
doista tako bijela
I da niski oblaci
imaju okus šećerne vate.
Dan je bio ljepljiv
i neporozan kao šutnja
Koju njegujemo kad se ne volimo
I kad si prebacujemo koještarije.
Prikrivam svoje nezadovljstvo
Optužujući tebe
Jer kako drugačije
maknuti fokus sa sebe
Nego baveći se tobom.
Strašna je pomisao
Da sam katkad tako nepravedna.
Vino je bilo dobro,
a sir još bolji.

12.06.2007. u 23:54 • 22 Komentara • Print • #

petak, 08.06.2007.

Fucking green board

modest mouse-klik klik

Voljela bih sanjati tulipane,
One Wordsworthove
Koji su se utjelovili u meni
Na satu engleskog
Kad sam imala 16
O kojima razmišljam
Dok stojim pred njima,
A iza mene beskrajno bljutavo zelena
U kojoj se utapam
Jer teško je doprijeti
do njih u trenucima dok pokušavaju
nadvladati pukotine rascjepa djetinstva
Tek poneki žele znati nešto o jezeru
I Wordsworth i tim nekim tulipanima
O kojima sanjama
Uvjerena da mi mirišu pod prozorom
I da ih mogu ubrati samo ako sklopim oči
I ruke mi prestanu gristi bijele naslage gipsa
Kojima ispisujem besmislene stihove.

08.06.2007. u 22:10 • 16 Komentara • Print • #

petak, 01.06.2007.

Veliko iščekivanje (ili ovo nije pjesma)

Kako je Kojot uhvatio Road Runnera (KMI KMI)

Udaljeno je to iščekivanje
mada mi se nalazi pod rukama
i prebacujem ga čas
na jednu , čas na drugu stranu.
Oblo je i tvrdo, trenom čak bolno
a onda se raspline
i s njime sva moja očekivanja.
Raspline se i strpljenje,
kojeg nikad dovoljno
i kao da mi nije mogla biti
oduzeta tvrdoglavost
ili osjećaj da sam često u pravu,
nego baš, eto,
kao sasvim slučajno-strpljivost.
Nije mudar baš taj vjekoviti djelitelj
osobina koje nas drže u sužanjstvu
nas samih sa samima sobom,
a ni ja sama kad si dopuštam
život u ekspres loncu.

01.06.2007. u 17:03 • 13 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>