Walking with Satie

nedjelja, 21.05.2006.

Istok leti zapad

Preostaje mi tek toliko..
da zatvorim oči...
i sanjam..
spavam možda?

A onda - u jutru koje mi se nudi
vrijeme je za utisnuti te u svakodnevnicu.

Zajedno - čekam - da glođemo dan,
ispijamo zaleđeno more
i šuštimo iznutra, ratoborno
čekajući na dodir kože.

Sanjam te...

..jer preostaje mi tek toliko...
da zatvorim oči
i spavam...

Ostalo je tek 10 sati za tvoj povratak s istoka.

Šuštim iznutra, i razbacujem se kisikom
dok noć pod mojim prstima klizi.

10 sati to go, i još 4 dana to the road, Jack.

21.05.2006. u 00:40 • 39 Komentara • Print • #

petak, 19.05.2006.

Float on

Siječemo dane ko valove i klizimo do horizonta
ispod kojeg skriveni od oblaka ronimo
svakodnevicu kakvu želimo..

Bojam je u zeleno: šifra djetinstva bila je zeleno 4
po kojoj smo se prepoznali kad smo se drugi put sreli na šalteru 1
istog kolodvora:
TI - izbjegavši sudar s Jackom on the road
JA - vraćajući se kući na drugi sprovod po redu, bilo je to 9.4.2000.

Sjećaš se...tko je mogao znat da će bizarnost dvostrukog susreta na istom
mjestu u samo 15 dana rezultirati time da godinu dana iza, nakon slučajnog
susreta, ležimo i promatramo zvijezde kroz plafon mog studenskog stana?

A vidi nas danas?

Hej, vidi nas!

....razmještene po aerodromima, lovimo zakutke zajedničkog horizonta
dok nam se naše Mahatme smiju s drugog kraja svemira.

I dobro je jer

kao što vjetar rasplamsava jaku vatru,
a gasi mali plamen svijeće, tako i udaljenost ubija slabu žudnju,
a rasplamsava jaku....

(2 dana to go, and onda 4 dana to Jack and on d road)

19.05.2006. u 14:53 • 18 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 15.05.2006.

Showroom Dummies

Samo u nekoliko dana propustit ćemo Gelbirto Gila, ali nisam tužna jer
u danima kad stignemo bit će druge glazbe jer grad-kafana čeka
da nas proguta i da nas prožvakane sretne vrati u okrilje svakodnevnice
u kojoj sanjat ćemo o danima prije, danima iza.
Mersault, dok je čekao da ga giljotiniraju, mislio je kako je dovoljno
proživjeti samo jedan dan koji bi bio dovoljan da se o njemu sanja 100 godina
iza zatvorenih vrata.

grad-kafana omogućit će sanjanje slično
onom koje smo sanjali zadnjih 5 mjeseci nakon što smo kročili
u 2006. opijeni sangriom okusa Nou Camp, La Ramble, Gaudija i Picasa.

Osjećam, kao kad sklopim oči,
trnce neba koji u udaljenim dijelovima grad
proizvode sunce.
Noćni tragači spavaju,
a ptice umiru pjevajući.

6 dana to go (and onda 4 ddana to Jack and on d road)

15.05.2006. u 23:47 • 21 Komentara • Print • #

subota, 13.05.2006.

Gnossiennes

U mojim koracima ne postoje perivoji,
samo gore-dolje, antonimija raskoraka
i ustaljenost formi.

Znaš li da mi fali Jack?

-Ne brini, skoro će.

Palo mi je na pamet, dok sam šetala,
svirao je, iza fasade španjolskog vrta, jazz.
Svirao je trubu.

Znaš li da idem vidjeti Satia?

Tamo, gdje se leti, kad skočiš s vrha,
kad plivaš Siennom, i mirišeš na stanovnika
četvrti Aulnay-sous-Bois.

Znaš li da idem, ja i Jack, opet on d road!

8 dana to go!!

13.05.2006. u 10:44 • 15 Komentara • Print • #

utorak, 09.05.2006.

The Answer

Dok šetam gradom oči mi krvare.
-STOP!
Vrišti na poljuljano nebo, na padajuće oblake.
-TI!
Mogli bismo pričati malo manje, manje, nje, e , EJ!------)
-VRtI se!
Ritam noći bubnja u srcu.
STOP!
Dok šetam gradom oči mi krvare.

I samo jedno ime poluzalutalih slova
nacrtano na olupini eklektički se trese.
Simfonije lica.
Samo lice-jedno!

Nešto je u zraku da fališ više i više i više.

12 dana to go!

09.05.2006. u 23:59 • 15 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>