Siječemo dane ko valove i klizimo do horizonta
ispod kojeg skriveni od oblaka ronimo
svakodnevicu kakvu želimo..
Bojam je u zeleno: šifra djetinstva bila je zeleno 4
po kojoj smo se prepoznali kad smo se drugi put sreli na šalteru 1
istog kolodvora:
TI - izbjegavši sudar s Jackom on the road
JA - vraćajući se kući na drugi sprovod po redu, bilo je to 9.4.2000.
Sjećaš se...tko je mogao znat da će bizarnost dvostrukog susreta na istom
mjestu u samo 15 dana rezultirati time da godinu dana iza, nakon slučajnog
susreta, ležimo i promatramo zvijezde kroz plafon mog studenskog stana?
A vidi nas danas?
Hej, vidi nas!
....razmještene po aerodromima, lovimo zakutke zajedničkog horizonta
dok nam se naše Mahatme smiju s drugog kraja svemira.
I dobro je jer
kao što vjetar rasplamsava jaku vatru,
a gasi mali plamen svijeće, tako i udaljenost ubija slabu žudnju,
a rasplamsava jaku....
(2 dana to go, and onda 4 dana to Jack and on d road)