Walking with Satie

srijeda, 22.02.2006.

The Paintings

he Paintings

Misli su nam prožete meridijanima želja
na njihovim ekvatorima sjaje
naše oči.
Okrenutih dlanova skupljamo kišu
i srčemo glasno.
Žiletom siječemo ono što ostane od dana.
Dijelimo međusobno.
I jedemo.
Dan je bio ukusan.

Kakva će biti noć?

Ovisi o tebi, i tebi, i ja, i ti, i o mi.

A vi?

Šaljite, dalekometnice protona, pozitiviona.

Sanjat ću noćas, malo poslije.
Penjat ću se visoko, visoko.
I kad me bude strah, nastavit ću gledati gore.
Nebo nas hrani.
Čak i kad hodamo zatvorenih očiju.
Naše oči trepere iznutra.

Treperim, u ustaljenoj odsutnosti tijela.
Samo tijelo moje-samo.
Bez dodira.
Sanjam-dodir.
Na koži-hrapav, gladak-dodir.
Nije važno.
Sanjam-vlažnost.
Zaklopljenje vjeđe.
Utonuće u zidove sporadičnih ulica.
I mekoću ruka koje me obuzimaju.
Tlo pod nogama koje leti.
Tlo koje bježi.
Sanjam!
Lavandu i nedjelju!


Rasprsnut ću se od iščekivanja-dodira-
oprislonjene oblaka dok tonem u san.