Walking with Satie

nedjelja, 12.02.2006.

every little thing

Oči nam korodiraju u dodiru
S morem.
I sjećam se: Soli.
Iščekivanje koje uzajamo znači da krećemo unatrag,
i prije nego što smo se dotakli.
Naši oklopi rastopljenih maski vise na žicama između stabala.
Ližemo fasade, otvaramo prozore kroz koje ulazi mjesečina
Gledamo se kao stranci s drugih planeta
Na njima sadimo limune
i samo tišina.
U krugu.
Vrti se.
Smijeh između pora dana.
Sunce koje upija našu snagu.
Usta punih šipka ostavljam vrata otvorena.
Možda se nekad i sretnemo opet, kao znanci.

U krugu.
Vrti se.
Smijeh između pora dana.