Walking with Satie

srijeda, 02.03.2005.

Drama u tri čina

nastavlja se...


(Dan kao i svi prethodni, bez bitnih razlika, tj. ovisno o kontekstu u koji režiser dramu želi staviti i što želi u gledatelju pobuditi..)


Prolaznik 1: Odavno nisam promatrao prirodu stvari?


Prolaznik 2: Nepomične su grane što lamataju po prozoru.


Prolaznik 3: Noćas sam sanjao grobnicu, naši poljupci bili su vreliji no ikad.


Prolaznik 4: Opasno je ostati.


Prolaznik 2: "Ona je izgovorila. Ona je rekla: Nataša. I zato mi je bilo podnošljivo."


Prolaznik 3: Jutarnja smjena je donijela nove časke i nove svijetove.
Svaki za sebe latica za laticom mi se vraća.


Kurtizana: "U tom času, u snu, počinjem vrištati."


Prolaznik 1: Promatraj tišinu! AJDE!


Balon 1: Svijet je tako malo mjesto, zapravo!


Prolaznik 4: Ali ako odem, nikad više, nikad više.


Kurtizana: "Još nekoliko udisaja- izgovaram to jasnim glasom kao da sam budna...rado bih mislila sa su "moji" "


Prolaznik 5: Pružam ti prste, nađi me.



nastavlja se....

(na pozornici razapet veliki natpis sa ranije napisanim riječima: Nastavlja se...)

(Ostaviti gledatelja u uvjerenju da se predstava nastavlja, i probuditi vrijeme iščekivanja koje će ga tjerati da se samopromatra i samoincijativno produbljuje ka novim horizontalnim pravcima. Ako režiser ne uspije u tome, onda mora ponavljati predstavu, u novom kontekstu, sve do onog trena, dok ne poluči spomenuti učinak!)