Walking with Satie

srijeda, 22.12.2004.

Zovi 92

Treba mi kiša, kiša, kiša da sapere ovaj dan s mene- ovu noć, prošle sate.
Treba mi vještina da reagiram ljubavlju kad reagiram mržnom na mržnju, agresijom na agresiju.
Treba mi da počnem slušati jasne znakove koji me upućuju umjesto da čekam-što će se zbiti-biti-bi...


Čekala sam i dočekala neznance koji su ušli u moj život na jednoj cesti noći, opkolili me, prijetili mi, pokušali razbiti stakla koja nas dijele, a samo zato jer sam ga zaobišla brzino svojih pokreta- nešto što njegov šovinizam nije mogao podnijeti, njegov mačoistički ego-trip izgrađen na primitivno neandertalskom primozgu primitivizma s primjesom alkohola, u noći koja je iza mene, iza mene, mene, iza....


Moj silnik "kao svaki silnik u duši je kukavica, to prikriva sadizmom"



I nisam znala da strah tjera toliku količinu adrenalina kroz tijelo, kao što bijes daje snagu da napravimo stvari koje nismo u stanju napraviti- čudesnu snagu- hrabrost!


Osjećala sam se fucking nježno, fucking žena, a tako sam ga htjela odalamiti, ali bilo ih je 4 : 1 - nije imalo smisla pa sam se promišljeno ispričala za nešto što je on fucking kriv i bilo mi je žao, prvi put u životu što nisam svoj karate dogurala do crnog pojasa, prvi put u životu htjela sam odgovoriti agresijom na agresiju: sirovo i bijesno!!


I odgovorila sam pratnjom, čekajući da izađu iz auta- kukavički i dobacila im urlik bijesni, jedino što sam mogla, nakon što sam zapisala registracije i dala se u trk jer su krenuli za mnom.


Vozila sam ludo, vozila sam napamet s pogledom u retrovizoru, andrenalinom u tijelo. Vozila sam, pobjegla i skrila se u kut svemira da me ne pronađu.


Zvala 92!


Povezala se s kozmosom, poslala im ljubavi, mada sam im htjela poslati svu mržnju svijeta.


Otišla na koncert!

Otpustila bijes kroz ples!


I počela žaliti što nisam imala više razumijevanja za tu pojavnost zaboravljene duše kojoj sam umjesto mržnje trena mogla dati više ljubavi ili je to licemjerstvo duhovnog odrastanja. Mogla sam puno jednostavnije razoružati neprijatelja i izaći kao pobjednik, ali zapravo još to uvijek mogu- mržnja nas je povezala- srest ćemo se opet! Kozmos kaže!


22.12.2004. u 23:59 • 18 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>




Komentari da/ne?

STOP
ONE
Free rice


onehappyislandmusic

make model
david sylvian
cocteau twins
dead can dance
and also the trees
cowboy junkies
talking heads
air
violent femmes
Tortoise
sigur ros
ms. john soda
tarwater
amon tobin
yonderboi
trans am
cinematic orchestra
calexico
stina nordenstam
lunar
bilk
apparat organ quartet
olvis

architecture in helsinki
brazilian girls
arctic monkeys
death cab for cutie
modest mouse
arcadefire
bloc party
muse
royksopp
coldcut
the shins
65daysofstatic
frou frou
explosions in the sky
Godspeed You Black Emperor
vuneny
le tigre
the dining rooms
bajafondo
KIMIKO
Laura Veirs
Feist
tina brooks
PORTFOLIO
art brut
the rakes

harrisons
logh
fujiya & miyagi
Whitest boy alive
regina spektor
gnarls barkley
smoosh
the new pornographers
minus the bear
cursive
your33blackangels
she wants revenge
The album leaf
M83
do may say think
eluvium
Rupert Falsch
electrocute
Styrofoam
the appleseed cast
as tall as lion

______________________

*nu-jazz*
peacespeakers,
jazzamor
the funky lowlives (sail into the sun)
les gammas
king kooba
mondo grosso
Nils petter molvaer
Nostalgia 77

______________________

*chill out*
smith&mighty
micatone
4hero
goldfrap
prefuse73
nightmare on wax
akasha
9 lazy 9
nuspirit helsinki
moodorama
sun kil moon
the books

____________________

Yo no soy yo.
Soy este
Que va a mi lado sin yo verlo;
Que, a veces, voy a ver
Y que, a veces, olvido.
El que calla, sereno, cuando hablo,
El que perdona, dulce, cuando odio,
El que pasea por donde no estoy,
El que quedera en pie cuando yo muero.

Juan Ramón Jimenéz



______________________



Free Stats Hit Counter Web Analytics page visitor counter
who is online counter blog counter Flag Counter