Walking with Satie

ponedjeljak, 20.12.2004.

Walk about

Hodaj na mojim prstima, i briši odraze sa prolaznika, sa zgrada, sa ulica kojima prolaziš.
Odrazi se- skoči u dalj- i kreni- gdje nikad nisi bila- osjeti što nisi osjećala, srela, okusila.

Razvij osjećaj za razbijenje karika, okvira, obrazaca oblika.
Jedini oblik nek ima oblik srca i lijevka kojim slijevat ćemo svu ljubav svijeta onima koji ne znaju drugačije biti i treba im ljubav za okvir razbiti.

Ne impresioniraj se- obuci svoje najbolje izdanje i ne poreci prirodu svoga postanka- zaokruženu postojanost.

I nek te ne muči krhkost i izgledna nepokretnost hodajućih ledenjaka, težina njihovih koraka i ozbiljnost njihovih lica. Stavi masku harlekina, prisjeti se osmijeha, uzmi nož i razreži okrutnost svijeta na tanke fete. Pođi u kuhinju, noću, dok svi spavaju i položi fete u vruće ulje- isprži ih, rastopi karamelom i zasladi.

Na stolu-bijeli stoljnjak. Na ulici crni mrak.
Na stolu šareni tanjur. Na ulici bezličnost betonskih otuđenja.

Zabrani televiziju, pozovi ih k sebe i posluži im večeru, zagrij njihova srca, i nek sigurnost tvoga dodira ulije nepokretnosti lepršavost, i neka mekoća tvojih usana grije njihovo lice jer u svijetu grijanje ne radi kako treba.

Mutna sjećanja na nedefinirani teret koji ih muči- nestat će.