Walking with Satie

subota, 04.12.2004.

All I need is Moon Safari

Nisam te zapravo nikad podsjetila da se svijet još uvijek vrti, da se naše ruke još uvijek drže, i da nam nisu ukrali bicikle onog ljeta dok smo ispijali pive na bedemima, i preskakali ograde na igralištima.


Sjećaš se, penjali smo se, hodali kroz travu, spavali pod zvijezdama, opijali se ispred faksa, a onda si me pratio do prozora tuđih stanova koje sam posvajala .


Sjećam se da si mi pokretima ruku prelazio preko lica ocrtavajući ga, i praveći neke nove izraze.


Uvijek nešto za reći, nešto za pričati, nešto za raditi- s tobom.


Osjećam toplinu- noćas.
Osjećam kako je vrijeme da se izgorene misli obnove - vatrom kroz vatru.

Prepuštam se pustinji. Pjenušavim pokretima rastjerujem oblake, uzimam mač da probodem ranjivo sunce- njegova krv svjetlosti vlaži moje lice.


I nema te snage, i nema tih pokreta kao pokreta tijela dok okreće pedale,vozeći se uz more, a u glavi tutnji glazba.


I nema tog osjećaja do osjećaja povjetarca u kosi, upravljača pod rukama- control [frik]-
I puta pod nogama.