Walking with Satie

četvrtak, 28.10.2004.

Persuazija

Danas sam saznala da treba izbjegavati strategije uvjeravanja: represije jer su one najopasnije od svih bumeranga- uvjeravam se da nisam znala, ko fol!
Danas sam odlučila da ću upornije pokušavati razvijati njima: smisao za samostalnost i svrhu jer to je jedini način da nauče sami rješavati vlastite probleme kroz samopromatranje i razvijanje empatije prema drugima.
Njihov odgovor na pitanje: «A kako bi se ti osjećao da tebi netko tako? Zar ti nije stalo kako se drugi osjeća nakon takovog tvog postupaka?» je : «Koga boli briga za mene, pa zašto bi mene bilo briga za druge.»

To je ono što im nedostaje: EMPATIJA.

I bila sam sretna jer sam jednoj od njih uspjela pokazati da prolazno i trenutno neznanje koje se može ispuniti znanjem nije vrijedno njezine tuge, i zacakljenih očiju (znanje služi životu, ali mudrost životom vlada), treba biti mudar prema sebi- ali može li ona to znati, ako joj nitko nije pokazao, nitko naučio, primjerom vlastitog života demonstrirao?

Kako razviti socijalne vještine u sustavu koje takve vještine zanemaruje, u društvu koje se ne bori da ih dovoljno osvijesti?

Komunikacija među ljudima je postala rijetka pojava: komunicira se trivijalnošću- nema prave komunikacije, čak ni sa samima sobom. Ono o čemu su Beckett i Ionesco pisali prije 70 godina- je ovdje i sad (jebate prije 70 godina, ili smo toliko zaostali ili smo imali sreću što smo zaostali?) !

Postoji samo persuazija- navođenje drugih da misle na naš način;
Naš svijet je postao interpersonalna i masovna medijska persuazija- a dovoljno je ovaca u stadima, na ledinama koje vjeruju u nevjerovatno, u marketinški eksponirano. Ja sam ovca sa strane- vjerujem povremeno, pa povremeno se pokušavam uvjeriti kad me nagon nagne da mi neće ništa biti od tog uvjeravanja, a onda se trgnem umorom koji me sjeti: da postoje i ljepše stvari od ovih faktova, da postoji nešto što zove se poezija ...