Walking with Satie

petak, 23.07.2004.

Volume 35%

Može li ljubav dehidrirati, MOže li more presušiti, Mogu li se ljudi trajno nastaniti u Sahari, na Antartiku, jer znamo da na Mjesecu zapravo nisu ni bili i ruše li se još mitovi poput onog da se ne smije prati kosa kad ti je menzes ili voditi ljubav bez zaštite, osim ako....

Osim ako doista i stvarno ne voliš i ako ne umireš za tu ljubav za sebe svako jutro zajedno s hrpom leptira uredno poslaganih negdje duboko u svom "želudcu".

Što rade ljudi kojima su ti isti leptiri još uvijek u "želudcu",ali su im skinuli prah s leptira pa više ne mogu letjeti?
Što ako ih nauče letjeti bez praha, može li se to? Može li?!

I Kina mi je u kostima, u stomku razbudila leptire, opet se budim sa znojem vremena kojeg želim ubrzati...
I želim voditi ljubav bez zaštite i osvojiti MJesec i naseliti pustinje i Antartik, popeti se na Kilimandjaro i poletjeti.....utopiti se u vulkanu, zamotati se celofanom oblaka i spustiti ti ruke na lice dok se budiš....i biti pitka kao crno vino Sokratovih dana...

Zeljeh toliko toga da ovaj tren poželjeh ne željeti išta od zaželjenog...

Samo da bol u stomku prestane, i simptomi nestanu, samo da nije upala crvuljka, i da broj leukocita nije narastao, jer što ako jest i što ako mi daju krivi anestetik od kojeg se neću buditi i od kojeg neću moći disati kao ONA. Bojim se....