Walking with Satie

utorak, 20.07.2004.

Metodika Odrastanja

Jednog dana, pod prstima mi se valjalo more....U ustima mi okus soli...Jednog dana nije mi prišao čovjek koji mi je pričao o sebi, već sam ja sama prišla sebi pričajući sebi o sebi...
I vrlo rano pričajući o sebi sebi, kao što svi pričamo tu i tamo, naučila sam, morala sam naučiti, biti nepristrana jer kako bih uostalo narasla iz vode života u koji sam bačena kao sjeme riže u vodena polja...
Sjećam se, imam 2 godine, mama mi je upravo stavila novu pletenu kapu na glavu, puše bura i zima je.Gledam more s rive kojom šetamo negdje na nekom otoku u Dalmaciji...Gledam more kao što ću ga gledati cijeli život od tad, kao nekog nepristranog suigrača u kojem ću nestajati svaki put kad se poželim izgubiti negdje sa sobom u sebi, u plavetnilu tišine...

Sjećam se...jučer je, sjedim na plaži...Lijevo od mene moja sestrična i njena frendica, par prijateljica bez osjećaja za komunikaciju, zapravo dobre cimerice skupa na ljetovanju shvatile su, ili sam ja to shvatila , da biti dobar cimer ne znači nužno i biti dobar prijatelj...One glume prijateljstvo jer ga toliko žele.
Desno od mene zagrebački par u najboljim godinama (kako za koga!).Ona sunča svoje podatne grudi, ima uredno oblikovane i namazane nokte i hrpu celulita nepravilno raspređenog na najjebizovnijem (?) mjestu i još uvijek ima osjećaj za red dok si rekreaira nožne prste... On ima erekciju na curke iz okoline i nosi Brazil hlačice jer je Brazi u modi ovo ljeto. Vjetar donosi neugodne mirise, i mene zapuhuje miris ustajalost, ali sunce toliko prži da mi se lijeno pomaknuti. On se ljuti na svoju ženu sa savršenim grudima i savršenim celulitom jer i njoj smeta taj isti miris, i tihim glasom joj prijeti da prestane šnjuhati, i pita se što joj opet smeta. Ona se primiruje jer zna da ako reagira na njegovo tiho deranje koje "nitko ne čuje" da će nastati skandal, a to je ono što svakako želi izbjeći jer su oni "par iz snova"..
Poviše mene par koji šuti. Niti se ne trude komunicirati. Ona čita knjigu, on čita novine. Oni istim očima promatraju svijet. Šute i smješkaju se...Njihovi pokreti tijela su ležerni i meki, i govore o tome koliko su opušteni jedno s drugim...
U sredini svega toga sam ja....Cvrči cvrčak, sunce me prži, sama sam u vrevi ljudi... Je li gore biti sam među ljudima ili usamljen sa sobom?!...
Volim samoću, ali nisam usamljena...

Imam 7 godina i mama me uporno želi obući u rozu haljinu i lakirane cipelice...Tvrdoglava sam i želim tenisice jer se u njima može skakati, penjati i trčati...
Frizura mi je čudna i u kosu stavljam cvijeće jer je tako ljepše....

Opet sam jučer na plaži....nebo je oblo i raspireno plavetnilom...
Vruće mi je i tonem u plavetnilo mora......