Ordinacija Doktora Xabarasa
utorak, 28.06.2016.
KRIK U NEPOZNATO
Ne, ovo nije još jedan isprazni pucanj u prazno "protiv sustava".
Ne, ovo nije teorija zavjere, ovo nije psihoza ili jugonostalgičarstvo, nezrelost, hereza ili bilo koja druga etiketa koja se inače može omotati oko izražavanja slobodnog mišljenja.
Dame i gospodo.
Živimo u dobu kada su informacije sve dostupnije a sve manje onih koji ih tumače.
Kad je znanje sve bliže a nikad tako daleko. Kad cijeli svijet ide naopako.
Kad na temeljnoj razini ne funkcionira niti jedan stup našeg "civiliziranog" društva.
Kad religija ubija duhovnost umjesto da ju "odgaja".
Kad novac pljačka narod umjesto da mu olakšava.
Kad država tlači taj isti narod umjesto da ga štiti.
Kad zdravstvo truje ljude umjesto da ih liječi.
Kad hrana ne raste na polju nego u laboratoriju.
Kad škole zaglupljuju umjesto da uče.
Kad mediji lažu ljude umjesto da šire istinu.
Živimo u mjestu gdje se domoljublje poistovjećuje s nacionalizmon, s primitivnim nagonima i ispoljavanjem frustracija.
Gdje si "pravi" ako piješ pivo sa šahovnicom na etiketi, imaš majicu, tetovažu, lak na noktima u boji šahovnice i ako su ti zastavice na autu u skladu s time. Ako psuješ, pljuješ, razbijaš, udaraš, vrijeđaš i uništavaš svaku trunčicu dostojanstva nekome tko nije kao ti i kuneš se u to nešto "tvoje, naše" a kasnije se topiš u alkoholu za šankom nekog prejeftinog mjesta s još jeftinijom glazbom, dobivajući podršku od tzv. "tvojih, naših". Isti kao ti, zarobljeni u svojim frustracijama, u prošlosti, iznova proživljavajući svoje propuste i traume, nesposobni i nedovoljno snažni da preuzmu odgovornost za svoje postupke, uvijek kriveći one "tuđe, druge" za sve svoje probleme.
Živimo u mjestu gdje se ljudi slažu i skupe jedino kad "igraju naši" a kad nam uzimaju hranu iz usta, lovu iz novčanika, kad nam prisilno ulaze u kuće kroz "crne pravokutnike" i guše nas svojim izmetom u našem dnevnom boravku onda ne...
Tada se nitko ne slaže, nitko ne skuplja. Nego još se i nadmećemo tko će biti veći "pravi".
Živimo u mjestu gdje ti susjed nebi gladnome kruha dao, imaš "mecu" a on "staru katricu".
Koji k***c si uopće kupovao "mecu" ako nemaš za jest', idiote retardirani???!!!
Hoće li ikad biti bolje?
Hoće li ikad doći situacija gdje "krivog" neće bit sram reći što je i gdje živi?
Hoće li ikad doći vrijeme gdje će stvari s početka teksta biti kako trebaju biti?
Hoće li ikad doći vrijeme kad će domoljublje biti ono što je po definiciji?
Hoće siguran sam.
Kako znam? Jer znam.
Jer imam 28 godina. Jer sam muško. Građanin. Provincijalac, neki bi rekli.
Imam iste probleme kao i većina vas. Borim se za posao, za svoju egzistenciju. U dugovima sam. Ne živim nego životarim, preživljavam, iz dana u dan. Što svojom krivicom, što igrom slučaja. Tražim dostojanstvo, mir, ljubav i društvo. Ne tražim sigurnost, toga nema, realan sam. Želim raditi što volim, zato pišem. Predugo stagniramo svi i guramo glavu u pijesak.
E pa od sada dosta. Meni je toga dosta. Želim biti bolja osoba svaki dan. Na svim poljima. Sada! Vrijeme je za odgovornost prema sebi i drugima. I znam da nisam jedini, znam da je puno ljudi sada u istoj ili goroj poziciji sa istim ili sličnim brigama i da im je dosta svih tih gluposti sa strane. I oni šute, i trpe i ne ističu se. Uporno se koprcaju u svojoj muci.
Moja poruka Vama, ljudi, ne dajte se! Glavu gore. Komunicirajte, gradite. Koliko god malen trud, dovoljan je da napravi razliku. Što nas je više to će postajati bolje.
Ovo je moj krik u nepoznato, moj glas, moje mišljenje, ne očekujem da će ga itko čuti.
Svejedno, hvala na pozornosti i vremenu.
(NE! NEĆU ARGUMENTIRATI SVOJE STAVOVE IKAKVIM IZVORIMA NI CITATIMA NI NIČIME, NITI ĆU OBRAZLAGATI DEFINICIJE NEKIH RIJEČI KOJE KORISTIM. ZNATE SVI VEOMA DOBRO O ČEMU PIŠEM!)
