Prošlo je točno tjedan dana od zadnjeg posta, od posljednje riječi, točno tjedan dana do petka 13. zvući zastrašujuće...



Ovaj mi tjedan nije bio baš bajan. nemam nekih specifičnih razloga za to, ali eto. Htjedoh pisati o nesretnim ljubavima, ali glupo mi je, jer svi već znaju 'tijek događaja'. Ponestaje mi tema. Nemam inspiracije.

Odlučila sam napisati jednu pričicu... evo, ovako glasi:


Naime, bio jednom jedan dječak kojem se svidjela jedna posebna cura.
Volio ju je više od ikoga na svijetu, ali joj nije imao hrabrosti to reći.
Ona je u njemu vidjela samo dobrog prijatelja kojem se može povjeriti i
dobro se zabaviti. Jednoga dana otkrila je njegovu 'tajnu'. Za to je
saznala njena prijateljica koja se voljela petljati u tuđe živote, no sada
je to bilo od koristi. Nije ga htjela povrijediti , ali opet, ništa drugo s njim
nije niti htjela. To ga je povrijedilo i on odučuje promijeniti svoj život...

Bla bla.. priča se nastavlja. Evo kako ja njega zamišljam:

(proporcije nisu neke, ali...) Krvav, s vlastitim srcem u ruci hoda ulicama grada. Bijesan, razočaran...

'Takve su činjenice....' rekao mi je jednom netko.