Peh. Ne volim ljude koji na svijet gledaju totalno negativo. Neki su sretni, i jedva čekaju idući dan i sve njegove avanture, dok bi si drugi najradije priljepili pištolj na glavu i odletjeli u neku tminu bez glasa... Ma nije to ok! Ipak je to NAŠ život.

Jednom se živi, a bezbroj puta umire... heh, a tako je to kad nismo s ničim zadovoljni. Mi smo jedna zajee... generacija kojoj ništa nije po volji. Sigurno vam Stariji konstantno govore:'' ...eh, nije toga bilo dok smo mi bili mladi.. vi ste tipična zapadnjačka djeca!''



Pa što mene briga što se zbivalo prije 100 godina i kako me nazivate kad valjda znam di sam rođena ! Nije isto kao danas. I jel nekomu naudilo? Pa... zapravo - jest. Sve same pljače po radiju, onoj kutiji koja skuplja prašinu u dnevnom boravku... ''Sve je to za ljude!'' Mogu li se ja uopće nazvati poštenim čovjekom?

Reći ću nešto, pa di puklo - nek puklo!... Idu mi na onaj komercijalni živac osobe, koje imaju sve (ali kad kažem sve onda zaista mislim - SVE) i onda se žale kako je njima u životu teško i kako bi najradije nestali s ovoga svijeta.. to su tako dvolično razmažena derišta kojima je samo do toga da privuku tuđu pažnju jer su na nju naviknuti. Eh da, kad smo već i kod toga; da napomenem: takvi egoisti i u društvu uspijevaju na isti način.



Misle da će se zbog njih neki dogovoreni 'slučaj' skroz promijeniti kako bi oni bili zadovoljni. E pa, oni koji misle tako, neka znaju da takvo što kod mene ne pali, jer nisam tip onih ljudi koji su izrazito povodljivi i popustljivi. Neka 'egosi' malo razmisle o tome što zapravo imaju, i neka se onda usporede s onima koji si jedva mogu priuštiti osnovne 'temelje' za život.. imam puno takvih slučajeva. I reći su samo - nije u redu. S njihove strane.

P.S.: hvala na iskrenim i potpunim komentarima... pozdrav svima