srijeda, 25.01.2006.

Buregdžinica Papić

-Šta ću stavit još?
-Metni na Kitikanti! – dovikivala su se dva stručnjaka s kraja na kraj poluprazne kladionice, dok su ispunjavali listiće.

Ja sam stajao u trećem ćošku i bezuspješno pokušavao skontati šta je pjesnik htio reći...

-Ma kažem ti, stavi Kitikanti, prolazi 100%!

I baš u taj čas, kad je stručnjak još jednom izgovorio zagonetnu riječ "Kitikanti", u mojoj se glavi zbio bljesak imaginacije! Aha, za dešifrirati to enigmatsko čudo stvarno ti treba malo više od 20 dkg imaginacije...
Kitikanti=Cinncinati!!

Kući sam otišao pognut koliko su me boljeli trbušni mišići od smijeha, a teta koja pokazuje sise i radi za pultom mi i dan danas zahvaljuje što sam joj pomogao očistiti kladionicu valjajući se po podu.
Inače, za one koji bi željeli naučiti neki strani jezik, a previše su škrti da bi uplatili kakav tečaj, posjet kladionici je pravi izbor. Tu, na primjer, možete na djelu vidjeti vrhunske znalce francuskog jezika s perfektnim provansalskim naglaskom kako govore Šartuks (Chateauroux) ili Nates (Nantes), a da o engleskom, njemačkom i ostalim jezicima i ne pričam...

Nego, da se vratim na poliglota s početka priče. Čovjek je u desetak minuta tako lijepo izgovorio naramak imena raznoraznih klubova i igrača da bi se Fani Čapalija kraj njega komotno mogla osjećati sveučilišnim lektorom.
Zapravo, kad malo bolje pogledaš, to jest, poslušaš, na našim je prostorima ogroman broj jezikoznanaca. Toliko ih je da se jednostavno moraš zapitati jesu li njihovi osovno-srednjoškolski učitelji stranih jezika s njima, umjesto prebiranja po bukvaru, prakticirali igranje gumi-gumija, mijenjanje sličica ili nešto treće?
E sad, ne muči mene toliko to, koliko jedna druga stvar. Kako to da se u zemlji u kojoj se velika većina (otprilike onaj postotak kojim su Sadam i Slobo pobjeđivali na izborima...nekad čak i 104%) slabo ili gotovo nikako služi stranim jezikom; u zemlji u kojoj se onomad čak i premijer brukao po Europi s nekakvim ce-deom koji je trebao predstaviti Hrvatsku zemljama EU, a na kojem je bio filmić u kojem on (Račan) govori takvim engleskim kakvog, recimo, Perez de Cuellar nije pričao ni u prvom osnovne (i to kad bi se napio); u zemlji kojoj bi trenutačni predsjednik trebao pojesti još puno pure kako bi dostigao razinu kvalitete Račanovog izgovora; daklem, kako to da se u takvoj zemlji, u kojoj su kladioničarski biseri poput Kitikantija više pravilo nego izuzetak, sve birtije nazivaju stranim fensi imenima?
To mi nikako ne ide u glavu. A znajući da su najčešći gosti, ili čak vlasnici birtija upravo ti jezični inovatori, lako se da izvući zaključak kako naši ljudi ne znaju zapravo ni pošteno izgovoriti ime kafane u kojoj provode dane.
Stvarno mi tišti grud (aha :)) šta to mora biti u glavi prosječnog našeg gazde, koji je eto skupio štogod love i odlučio otvoriti kafanu...i dati joj ime...po prilici: Manhattan, Glamour, Top-party, Broadway, Blues, Sunset, Sunshine ili Sun_šta_već_bilo?
Već ga zamišljam kako ulazi u trgovački sud...sunčane mu cvike na ćelavoj glavi, zlatna narukvica na ruci koja drži ključeve bmw-a...dolazi na šalter, obavlja sve formalnosti i u kućicu gdje treba upisati ime birtije upiše Caffe bar Jet-set...
Uuuuuuuuuuuuu, kako to svjetski zvuči! Evo, još ću jednom izgovoriti to ime, slovo po slovo: J-E-T S-E-T. Fenomenalno!! Odmah mi se ide u tu kafanu da tamo potrošim sve pare šta imam...
Nije mi jasno u čemu je fazon?
Trend?
Tako svi rade?
Više će raje doći u kafanu ako joj je ime San Antonio, a ne recimo Dva goluba, Tri brata ili Pajdo und Jaranen (kao u jednom selu pokraj Sesveta)?
Više će finije, fensi i imućnije raje doći?

Al nije to samo s birtijama tako, već i s restoranima, motelima, frizerskim salonima, buticima ili s bilo kakvim lokalima. Zašto je to tako, nemam blage veze...

Ako može poslao bih ovo pitanje u uredništvo (ako još postoji) čuvene enciklopedije Tisuću zašto – tisuću zato te ih zamolio da u idućem izdanju probaju objasniti ovaj fenomen.

Vita jela – zelen bor,
čekam brzi odgovor.

P.S. na kraju samo želim odati priznanje sentimentalne naravi gazdi jedne buregdžinice u Čitluku (BiH). Čovjek je, inače, svoju radnju nazvao Buregdžinica Papić :) i što se mene tiče maštovitiji je nego svi Flamenci, Bel Amiji, Madisoni i Hemingwayi zajedno.
- 17:17 - Dedera, reci ti svome meni... (11) - Upri ođe ako želiš isprintat -

ponedjeljak, 16.01.2006.

Josipe Kataleniću, pravi bog je Allah!

Nikad ne možeš dva puta ugaziti u istu rijeku.
Sve se mijenja.

Jednostavno i pomalo plitko, zar ne? Rekli bi da bi takvo nešto mogla izreći čak i notorna tuka kao što je Stefany Hohnjec, ali jok! Gore navedene riječi glasovita su mudrost grčkog filozofa Heraklita.
I ajde, kad malo dublje produmaš o toj mudroj izreci, shvatiš da je stari Heraklit, filozofski gledano, donekle i bio u pravu. Ali, Heraklite, ako me čitaš sada odnekle...odozgo ili odozdo, nije bitno...demantira te stvarnost (domaća, obična).
Vidi, Heraklite, Jakov Sedlar još nije snimio gledljiv film; Minea još uvijek ne zna pjevati; hrvatski glumci u veeeelikoj većini glume baš isto onako kao što Ivica Račan govori engleski; IQ poznatog pjevača-kvizomana Ivana Mikulića ostat će i u idućih pedesetak godina na razini prosječne godišnje temperature u Sibiru, a muslimani svake godine iznova hrpimice ginu u stampedima nastalima tijekom hadža u Meki (važno za nastavak priče).

E sad...evo jedna lista meni iritirajućih persona abaecednim redom (i to abecednim redom kako bi ih poslagala, recimo, Nives Celzijus...daklem, proizvoljno :)) I ne garantiram da neće biti apdejtanja...
Navedene persone mahom su domaće proizvodnje...hrvatska kvaliteta! Kupujmo hrvatsko, živcirajmo se na hrvatsko!
Sve junak do junaka, vrhnje hrvatskoga naroda, creme de la creme...elita...

Boris Mirković, Vlatka Pokos, Renata Sopek, Dikan Radeljak, Lana Pavić, Todorić femili, Radimir Čačić, Vesna Škare-Ožbolt, Jelena Veljača, Stefany Hohnjec, Nikolina Pišek, samohrana majka Karmela Vukov-Colić, Neven Ciganović, Nina Morić, zaljubljeni par Vlado Kalember i Ana Rucner, Tihana Zrnić, briljantinovci Iva Šulentić, Frano (ne znam prezime) i Domagoj Novokmet, Vjekoslava Bach, Josipa Pavičić-Yo, Mila Elegović-Balić, sestre Nanut, Siniša Svilan, Nenad Hervatin, Dorijan, Saša,Tin&Kedžo, mladi nogometaši bogatunčići Dario Zahora, Dino Drpić (idiote, koga si ti oženio?!) i ostali, Tomislav Židak, Davor Butković, Jadranka Kosor, Ingrid (Mara) Antičević-Marinović, Jacques Houdek, Ivana Kindl, Josip Katalenić, Vinko Štefanac, Mirna Berend, Petar Vlahov, Iva Majoli, Sandy, Ivica Blažičko, Phat Phillie, General Woo, Target, Nered, Stoka, Remi, Lana Klingor, Sunčica Lalić, Minea, Indira Mujkić, a i Narcis, Paola Valić, Dvina Meler, Leonarda Boban, Darko Janeš (blju!), Otto Barić, Žanamari Lalić, Phillip Kleva, svi bigbraderovci iz ove i prošle sezone, Davor Šuker, Zlatko Canjuga, Zlatko Vitez, Mladen Burnać, Tina i Nikša, Maja Šuput, Ivica i žena mu Đuzel, Branko Vukšić, Branko Kuzele, Nikita, Zlatko Tomčić, Vlado Šeks, Ivan Mikulić, Boris Mihaljević...und zo vajter...
apdejt: Frano Lasić, Nenad Korkut, Viktor Drago, Tereza Kesovija, Miomir Žužul

Svima njima ja od srca želim da ih nešto pukne po glavi te tako dožive prosvjetljenje, prijeđu na Islam i kao uzorni vjernici muslimani ispune svoju svetu dužnost – odlazak u Meku na hadž :)

LITERATURA (na zahtjev jednog dijela čitateljstva)

Story, Gloria, Extra, Arena, Shpitza, Glamour caffe, Red Carpet + još neke teve emisije, rubrika Život&Lifestyle u dnevnim novinama, priče mladih, malo starijih i starijih žena po kafanama i frizerskim salonima i još svašta nešto...
Nisam ljubitelj ničeg od navedenoga, mada je sve to odličan materijal za vrhunsku razbibrigu i zajebanciju (ukoliko nisi tipična žena pa ti to postane značajan dio života), al naletim ponekad i, nažalost, upamtim :)
- 17:36 - Dedera, reci ti svome meni... (32) - Upri ođe ako želiš isprintat -

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>