-Šta ću stavit još?
-Metni na Kitikanti! – dovikivala su se dva stručnjaka s kraja na kraj poluprazne kladionice, dok su ispunjavali listiće.
Ja sam stajao u trećem ćošku i bezuspješno pokušavao skontati šta je pjesnik htio reći...
-Ma kažem ti, stavi Kitikanti, prolazi 100%!
I baš u taj čas, kad je stručnjak još jednom izgovorio zagonetnu riječ "Kitikanti", u mojoj se glavi zbio bljesak imaginacije! Aha, za dešifrirati to enigmatsko čudo stvarno ti treba malo više od 20 dkg imaginacije...
Kitikanti=Cinncinati!!
Kući sam otišao pognut koliko su me boljeli trbušni mišići od smijeha, a teta koja pokazuje sise i radi za pultom mi i dan danas zahvaljuje što sam joj pomogao očistiti kladionicu valjajući se po podu.
Inače, za one koji bi željeli naučiti neki strani jezik, a previše su škrti da bi uplatili kakav tečaj, posjet kladionici je pravi izbor. Tu, na primjer, možete na djelu vidjeti vrhunske znalce francuskog jezika s perfektnim provansalskim naglaskom kako govore Šartuks (Chateauroux) ili Nates (Nantes), a da o engleskom, njemačkom i ostalim jezicima i ne pričam...
Nego, da se vratim na poliglota s početka priče. Čovjek je u desetak minuta tako lijepo izgovorio naramak imena raznoraznih klubova i igrača da bi se Fani Čapalija kraj njega komotno mogla osjećati sveučilišnim lektorom.
Zapravo, kad malo bolje pogledaš, to jest, poslušaš, na našim je prostorima ogroman broj jezikoznanaca. Toliko ih je da se jednostavno moraš zapitati jesu li njihovi osovno-srednjoškolski učitelji stranih jezika s njima, umjesto prebiranja po bukvaru, prakticirali igranje gumi-gumija, mijenjanje sličica ili nešto treće?
E sad, ne muči mene toliko to, koliko jedna druga stvar. Kako to da se u zemlji u kojoj se velika većina (otprilike onaj postotak kojim su Sadam i Slobo pobjeđivali na izborima...nekad čak i 104%) slabo ili gotovo nikako služi stranim jezikom; u zemlji u kojoj se onomad čak i premijer brukao po Europi s nekakvim ce-deom koji je trebao predstaviti Hrvatsku zemljama EU, a na kojem je bio filmić u kojem on (Račan) govori takvim engleskim kakvog, recimo, Perez de Cuellar nije pričao ni u prvom osnovne (i to kad bi se napio); u zemlji kojoj bi trenutačni predsjednik trebao pojesti još puno pure kako bi dostigao razinu kvalitete Račanovog izgovora; daklem, kako to da se u takvoj zemlji, u kojoj su kladioničarski biseri poput Kitikantija više pravilo nego izuzetak, sve birtije nazivaju stranim fensi imenima?
To mi nikako ne ide u glavu. A znajući da su najčešći gosti, ili čak vlasnici birtija upravo ti jezični inovatori, lako se da izvući zaključak kako naši ljudi ne znaju zapravo ni pošteno izgovoriti ime kafane u kojoj provode dane.
Stvarno mi tišti grud (aha :)) šta to mora biti u glavi prosječnog našeg gazde, koji je eto skupio štogod love i odlučio otvoriti kafanu...i dati joj ime...po prilici: Manhattan, Glamour, Top-party, Broadway, Blues, Sunset, Sunshine ili Sun_šta_već_bilo?
Već ga zamišljam kako ulazi u trgovački sud...sunčane mu cvike na ćelavoj glavi, zlatna narukvica na ruci koja drži ključeve bmw-a...dolazi na šalter, obavlja sve formalnosti i u kućicu gdje treba upisati ime birtije upiše Caffe bar Jet-set...
Uuuuuuuuuuuuu, kako to svjetski zvuči! Evo, još ću jednom izgovoriti to ime, slovo po slovo: J-E-T S-E-T. Fenomenalno!! Odmah mi se ide u tu kafanu da tamo potrošim sve pare šta imam...
Nije mi jasno u čemu je fazon?
Trend?
Tako svi rade?
Više će raje doći u kafanu ako joj je ime San Antonio, a ne recimo Dva goluba, Tri brata ili Pajdo und Jaranen (kao u jednom selu pokraj Sesveta)?
Više će finije, fensi i imućnije raje doći?
Al nije to samo s birtijama tako, već i s restoranima, motelima, frizerskim salonima, buticima ili s bilo kakvim lokalima. Zašto je to tako, nemam blage veze...
Ako može poslao bih ovo pitanje u uredništvo (ako još postoji) čuvene enciklopedije Tisuću zašto – tisuću zato te ih zamolio da u idućem izdanju probaju objasniti ovaj fenomen.
Vita jela – zelen bor,
čekam brzi odgovor.
P.S. na kraju samo želim odati priznanje sentimentalne naravi gazdi jedne buregdžinice u Čitluku (BiH). Čovjek je, inače, svoju radnju nazvao Buregdžinica Papić :) i što se mene tiče maštovitiji je nego svi Flamenci, Bel Amiji, Madisoni i Hemingwayi zajedno.
Post je objavljen 25.01.2006. u 17:17 sati.