Dr. Arslanagić spiking

Ooo, intuicijo prokleta...kako samo znadoh da nešto ovakvo će se desit?!?! Pa zašto ja nikad nemam sreće?!?! Pas mater!! Pu! :(

Prije dvadesetak dana sam poslao es-em-es za nagradnu igru Večera s poznatima (a na večeri su trebali biti Zoran Pribićević i Antonija Šola). Aj dobro, dva es-em-esa sam spremio... ma eto, tri da se ne lažemo...
Dani su prolazili, a mene nitko nije zvao... I cijelo vrijeme kontam – pa šta im je, što me ne zovu, da nisu možda zaboravili? Ma izvukli su me 100 % samo su mi smetnuli javiti...ma nema šanse da me nisu izvukli, pa već sam pripremio papir i olovku za autograme i kupio novi film za aparat...i pitanja sam čak smislio - o čemu ću razgovarati sa Zoranom i Antonijom mezeći kao predjelo bruskete s rajčicom, taquitos i dimljenu sabljarku u Hemingvej baru...ma izvukli su me...samo valjda traže termin kad će Zoran i Antonija biti slobodni od silnih obaveza...nije lako poznatima – nemaju nikad vremena...

Ali, avaj!!

Neki dan mi, ko po đavlu, pod ruku dođoše iste one novine iz kojih sam i saznao za nagradnu igru...imao sam šta i vidjeti – moji omiljeni selebritisi Zoran i Antonija šeretski se smiju grleći četvero potpunih mi anonimaca – neku Leonu, Marijanu, Matka i Gorana... Vot d fak?!?! :(
Moje razočaranje je bilo ogromno, a još kad sam pročitao da su zbog velike navale broj dobitnika povećali s 2 na 4 (čak niti među ta 4 nisam mogao upasti) potekla je i suza... :(

3 kune i 66 lipa je koštao svaki od četiri es-em-esa (jesam li maloprije rekao tri? Ma četiri su ipak bila, ali me bilo sram priznati) – daklem, 14 kuna i 64 lipe sam potrošio, a šta sam dobio?
Dobio sam osjećaj posljednjeg govneta, trinaestog praseta, nedosegnutog sna koji je bio tu...nadohvat :(
I kako da ne budem tužan kad se sjetim da sam (da je samo malo sreće bilo) umjesto neke Leone, Marijane, Matka ili Gorana upravo ja mogao s Antonijom Šolom brojati kalorije u puretini ala Zapata, pričati s njom o zgodama i nezgodama iz života jedne poznate i slavne djevojke, da sam mogao sa Zoranom, između dva zalogaja bifteka u umaku od tartufa kao glavnog jela, pričati o tome šta voli, šta radi kad ništa ne radi, koje filmove voli...i Antoniju sam htio pitati je li nekim slučajem slobodna, dok bi ona lagano jezikom brisala trag šećera u prahu koji joj je ostao poslije deserta – palaćinke sa sladoledom od pistacije i vrućim višnjama...

14 kuna i 64 lipe, a za šta?? :( eee, šta sam sve mogao s tim parama...mogao sam kupiti 3,5 kugle sladoleda ili možda par čarapa s likovima iz crtića ili sam mogao otići u onaj dućan Sve po 12, kupiti neku korisnu stvarčicu i još bi mi ostalo 2 kune i 64 lipe za slanac... Ali, jok! Ja sam ih proćerdao ovako :(
I nisam uspio upoznati Antoniju i Zorana...

Ali, nema veze..nekako ću preboljeti to...samo da me izvuku za sljedeći krug iste nagradne igre – ovaj put poznate predstavljaju Petra Kurtela i Filip Riđički. Već sam poslao dva es-em-esa. Imam osjećaj da bih mogao dobiti ovaj put, 100% :) i pitanja sam već skoro sva smislio – npr. Gdje vole izlaziti? Gdje se oblače i koliko troše na odjeću? Koja im je boja najdraža? Jesu li baš toliki kreteni kao što izgledaju dok glume? Gledaju li oni uopće ono šta snime? Je li ih stid barem malo? I tako....

P.S.

Za one koji ne znaju (ali stvarno, kako to ne znate??) Antonija Šola, Zoran Pribićević, Petra Kurtela i Filip Riđički su naši poznati i sjajni mladi glumci iz fenomenalne serije (jedna od najboljih hrvatskih serija uopće) Zabranjena ljubav. Obavezno pogledajte ako već niste!

P.M.S.

Ajde mogu shvatit da su od onih četvero sretnih dobitnika za večeru s Antonijom i Zoranom dvije cure bile osnovnoškolke, ali za ona druga dva idiota (evo navest će puna imena - Matko Pašalić i Goran Rosić) nemam riječi. Dečki su inače studenti Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta.

Pričaju babe po dućanima da je stend-ap komedi u zamahu. I novine isto vele, televizija također, a i internet, brate...

Jedna od perjanica stend-apa u Hrvata je i svestrani Luka Bulić. Evo zadnjeg njegovog doprinosa u večernjakovom Ekranu, gdje rečeni Luka svakotjedno napiše nekoliko fora zbog kojih bih vrlo lako mogao provesti nekoliko dana u bolnici - dijagnoza: puknuće trbušnog zida nastalo uslijed pretjeranog smijanja.
Pa kaže Luka:

O, čobanice moja, dlakavih noga,
runjava pazuha i brkova crnih,
tako ti tvojega mozga malenoga,
svoje razroke oči na mene svrni!

Zagrli me rukam kojim beton miješaš,
daj da grlim noge kojim kupus gaziš,
ne znam jesi l' ljepša kamen kada klesaš,
gnoj kad razbacuješ il ovce kad paziš.

U strastven osmijeh ti djevojko razvuci
usne iza kojih pola zuba nema
i svježi me dahom što kapulom vonja...

Uza me budi i k sebi me privuci
i voli me snagom tijela ti golema,
snagom kojom rušiš i bika i konja!