Obrati paznju

ponedjeljak, 30.05.2005.

O vremenu...

Gubim se u vremenu. Danas sam bila, ili jesam... al sta sutra? Kad je danas?
- 01:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.05.2005.

Abdulah Sidran

HRAST I KNJIGA
«Ja sa ljudima nemam više o čemu razgovarati»
Andrej Rubljov
Došao sam miru da me učiš. Soba je
prepuna tako dragih stvari: hrast i knjiga
(ko duša i um!), sat i svijećnjak, spužva
kocka i sehara – sve mirom miruje,
osim srca, što bije i bije, u velikom
drugom velikom srcu – srcu vaseljene.

Sve je zapravo muzika sama. Izlišna
postaje moć govora; sve počinje, i svršava,
šutnjom, iz koje će, kroz trpnju,
liti sjaj čiste blagosti. Ničeg, inače,
dobrog međ mirnim stvarima. Jer, napolju,
gladan je svijet, i ljudske su oči
bunari prastari – prazno, žeđ i tama.

Zar je to zbilja moguće!? Putevima
različitim, istom se cilju bližimo!

Preduboka je zamisao Tvorca. Da bih
shvatio
taj svijet, iznova bih morao, stalno
i stalno, živjeti ljubav. S manje bih
zlojeda, straha i žestine, potom,
pod zvijezdom kročio, trpnju
ko mlijeko majčinu kušajuć.

Komad se neba kroz prozor vidi,
i neke žene dolje, sasvim nadrealne,
eno, rublje razastiru. U sobi, odasvud,
maslačak cvate! Djevojčice naše obrašca
nadimaju, u krunice se dah dječiji sasipa
i cvjetno perje zrakom lebdi! Prah i
pelud lice nam mije, i prepuna je
soba snijega i topline!

O hoću li išta
naučiti iz svega!? Sada je, evo, mirno
moje srce. Ali, ko će, umjesto mene,
iz ove sobe izići? I čije će oči
k nebu se podić? U čijoj će to duši
iz starih knjiga glas da zvoni: «O Bože,
pun neka je svjetla Ibrahimov grob!»?
- 00:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.05.2005.

O strahu...

Ko okleva, mastrubira!
- 00:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.05.2005.

Balasevic

S vrha brda svaka staza vodi niz brdo!
- 22:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 04.05.2005.

Tanka Nit

Rekla je "stani"
Nisam znao kako
Teklo je vreme
Ja sam mislio tek tako
Ona rekla je "mi"
Nisam mislio na nas
Rodjen da hodam da ne cujem glas

Ponovo ta pomalo sumnjiva Sloboda nije cekala
Kao kamen kada padne
u duboku vodu
I ja bih tako pao ali nemam gde

Njene tihe su niti mi zarobile telo
Tanke niti ljubavi
Tesko je bolu da zakuca na vrata
A meni jos teze da otvorim da

Javi mi da me jos uvek voli
Javi mi da li se dobro ljubi
Javi mi odgovor dugo cekam
Moram biti jak da podnesem i to

Javi mi kako da idem dalje
Javi mi sati su takop gluvi
Javi mi odgovor dugo cekam
Moram biti jak da podnesem i to

Kada otplove snovi ljubav zaboli
Srce se zbuni i pocne da moli
Put srece kad daleko se predje
Do kraja se nikad ne obrise sam
- 23:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>