be more like me and less like you
Hvala na iskrenim čestitkama,ljepim željama i komentarima...
Ovako prvo ču vam napisati izvješće s katastrofalnog rođendana..:
Stigle smo u grad oko 22h i pile na termama(mjesto gdje se ljudi opijaju prije nego što dođu u kafić)..bila sam tamo do ponoći,a onda mi se prijateljica kod koje spavam doslovno razje..bila je totalno pijana,tako da sam je morala nosit kući,a pošto je bila pepijana,nije takva mogla pred mamu pa smo do nekih 4h bile u prizemlju njene zgrade..cjelu večer sam provela sjedeći na stepenicama i čekajući da se ona dobije,totalno ga je upropastila,ali neznam zašto,ali se nemogu uopće furit na nju,nemogu,jbg-a..nemogu,volim je jednako kao i prije,nisam uopće ljuta..eto andreice jesi sretna,iako ima kaznu do kraja života,jer joj je stara sve saznala,tako da če sad pisat češće blog,a ovo je njena adresa *sena*(upišite samo -hodporubu.blog.hr)...toliko o rođendanu...
***
Bio si mi sve,a sada..sada te više i ne prepoznajem...
ovo nije neki naslov koji se odnosi na nekog dečka ili na neke ljubavne probleme..ne..riječ je o mom tati..koji me je iznevjerio na sve moguće načine..
ovako...
Prije par godina tata i ja smo bilo ne razdvojni,uvjek mi je bio prva osoba u životu,sve što sam ja ikad voljela,nisam bila u dobrim odnosima s majkom i sestrom i i imala sam samo tatu..no u zadnjih godinu dana to se drastično promjenilo..ja nisam odličan učenik u školi,a moja sestra je,ona je nedavno upisala fax upala je 22 od 630-ak..ono za pohvalu,a ja ne mislim ići na a fax to ne želim,jednostavno nisam za školu..svi su to znali,samo im prije nije smetalo,a sada..Sada mi tata iz dana u dan ponavlja kako ja ništa ne vrijedim,kako nikad neče biti ništa od mene..ja se nisam pomjenila,ni ja,ni moji snovi,sve je ostalo isto,ali on se promjenio,posao ga je totalno dokrajčio,ima probleme sa zdravljem i definitivno nije ni nalik onoj osobi koja je prije bila,sad je samo ono što je od ostalo od njega..Dao mi je do znanja da su u njegovoj obitelji svi netko i nešto i da ne treba crnu ovcu..Moji vam starci imaju firmu i posao ide dobro,živimo jako dobro,a oni ne žele da ja završim kao oni,a ja zaista ne vidim šta njim fali,radit se mora toga sam svijesna,oni stvarno jako puno rade,spremna sam na to,i ja želim raditi,stvarno to želim,..ali ne..imam 2 opcije da se bogato udam ili da radim neki uredski/profinjeni posao koji me nimalo ne privlači..i gdje je tu sreća,gdje je tu užitak,imala bih novaca,ali bila bih najsiromašnija osoba,jer nebi imala ono što je zbilja vrijedno..u nedjelju mi je bio rođendan bilo bi mi dovoljno da mi se bar nasmijao,pogledao me ili nešto slično..ali ne,on mi ga nije čak ni čestitao..
Ljudi kad me vide misle da imam sve što mi treba,da sam sretna..između ostalog sam i to,polako se i navikavam na sve..ali lagala bih vam kad bi rekla da ne boli,da nije svaki dan teže i teže...
Voli Vas vaša Aichaa
