be more like me and less like you
Svijet se pretvoriu u čekaonicu svi čekamo bolje dane..
Loše sam..
Ma,ne tužna sam...
Neznam..čekam bolje dane..
Naime,u nedjelju je bio moj bivši dečko za one koji neznaju-(onaj koji je morao otići tj.vratio se kući,živio je ovdje i igrao nogomet,ali nakraju je morao otići baš kad nam je počelo biti dobro)Nastavila sam svoj život i nakon 3mj.od njegovog odlaska vratila se u svoje staro izdanje,našla novog dečka(ne baš dečka,al tako nešto)počela sam živjeti,i uživala sam,no sad se sve vratilo....nismo se vidjeli od 28.05..ovo je post napisan nakon što je otišao..:
***29.05-06.Evo me još jednom tu kraj tebe..
Došao je i dan našeg rastanka..on nije želio čuti za mene,no nekako sam ga uspjela nagovoriti da razgovara samnom samo još jedanput prije nego što ode,da se rastanemo u prijateljskim odnosima..Našli smo se još u četvrtak,bilo je tužno ali isto tako jako ljepo,plakala sam jer sam mislila da je posljednji put,najgore mi je bilo što smo se našli prijateljski,apsolutno nije bilo ništa više među nama..Trebao je otići i subotu pa smo još i sutra dan njegovi prijatelji,on i ja otišli zajedno na kavu i tako ga uspjeli nagovoriti da ostane još u subotu da izađemo svi zajedno van.
Nisam planirala izlazak,ali ipak mu je bila zadnja večer..pozvao me da prespavam kod njega pošto ujutro imam utakmicu pa mi je lakše od njega ići ujutro.I ostala sam naravno.Izašli smo zajdno u grad malo se opustili,zabavili iako mi nije bilo do zabave svaki put kad se sjetim da nam je to zadnji zajednički izlazak.Čitavo vrijeme smo se ponašali kao prijatelji iako nas tako baš i nisu svi tretirali...ja sam htjela ići ranije u stan spavati jer sam se ujutro trebala ranije ustati,pa smo se dogovorili kad ja budem htjela ići da če mi dati ključeve,ali kad sam ja htjela iči on je otišao samnom,bilo mi je jako drago.
I tako sam ja dočekala još i jedno jutro s njim.
Neznam čime sam zaslužila da bude tako dobar prema meni nakon svega,ali hvala mu,bila je to najljepša večer u mom životu,nisam ni slutila da če ovako sve završiti,čuli so se sinoć,bio je daleko negdje u svom krevetu,a ja u svom,tada sam shvatila da je počeo onaj moj život, putpuno drugačiji..onaj život bez njega...Tužna sam jer nije više tu i nikad više neče biti,niti če stvari ikad više biti iste,ali tko zna možda jednom...jednom...
Rekla sam prije *ljudi uvjek odlaze..* a sad znam da i stvarno odlaze...
***
To je post s mog starog bloga..
Sad se vjerojatno pitate..kakve sad to ima veze,i zašto nisam dobro...
E,da..Kad je tek otišao jedva sam čekala da ga ponovo vidim,no kako je vrijeme prolazilo,mislila sam da me to prošlo i da mi nije više stalo,da me njegov odlazak više ne rastužuje..ali sam se prevarila..
U Nedjelju kada je došao,javio mi je kako je tu i kako bi me volio vidjeti,ja sam se spremila u roku 10min i otišla..I tako stigla ja u kafić gdje su bili on i njegvi prijatelji..ja ulazim..
onak..izvan sebe..
gledam njega..pa ljude okolo..
drhtim..neznam dali od sreće ili straha..
i dođem do njega,pozdravim se..sjednem..i onda..
i onda su se vratile sve te emocije sva sjećanja,sve uspomene..imala sam osjećaj kao da nikad nije ni otišao,što je jako čudno jer sam mjesec prije osječala kao da i nikada nije ga bilo..Kasnije smo ostali sami, otišli do njegovog bivšeg stana..razgovarali itd..onako sve kao i prije..
Tek sam tad vidjela koliko mi zapravo nedostaje on..nažalost oko ponoći sam morala ići..pa smo se tako ponovno rastali,odlazio je po drugi put iz mog života..čim sam ostala sama,dostigle su me i prve suze..
..Jer još me sječanja bole i sve je gore i gore...i lako me tuge zavede..
Noćima ga zamišljam da je samnom,jer on je vizija moje ljubavi..Ljubavi za koju sam mislila da među nama ne postoji,ali ona je uvjek bila prisutna i ja je nisam prepoznala..Volim ga,kao što nikoga nisam dosada,ovo prvi put da to sa potpunom sigurnošću govorim,ali on to nikad neče saznati,jer nema smisla,želim da misli kako sam i sretna,jer znam da bi mu bilo jako teško da zna kako mi je...
Zato mu od srca želim da bude sretan..
Imali smo ljubav,ali to jednostavno nije bilo dovoljno..katkad je za sreću potrebno puno više..
Koliko suza je potrebno da isplačem svoju sreću?
Dali če mi život svaki ovaj užitak naplatiti?
Hoće li ponovo izgubiti tebe,ali i sebe?
Bojim se uživati i opustiti,bojim se da mi sutra sunce neče svaniti,bojim se da ču se u ovom vrtlogu sreće i tuge izgubiti..
Sjedim sama u mraku sobe.
Osjećam prazninu
Prazninu što je ostala za tobom.
U glavi mi se isprepliću misli,
Polako me vraćaju u prošlost,
U dane kad sam bila sretna
U dane kada mi osmijeh nije
Silazio s usana.
U dane kada si bio tu.
Čudno je
Osjećam se tako sama.
Tako odvojena od svijeta.
Pred očima mi tvoj lik,
Pogled anđela.
I shvatim koliko mi fališ.
Koliko mi fale tvoji dodiri,
Tvoj glas,
Zašto te tako teško zaboraviti,
Odustati od svega..
Voli Vas Aichaa..
Kad dvoje ljubav ubiju samo jedan kaznu snosi...
Evo i mene...bio mi je prenaporan tjedan,imam po 2 treninga devno,zbilja ne stignem ništa,pa čak ni na blog..ali evo dobila sam slobodno prijepodne pa želim napisati nešto..
Katkad od života tražimo previše,jer mislimo da se možemo nositi s tim,ali kad to dobijemo naravno želimo više..Ja trenutno nisam zaljubljena,neznam dali sam ikada bila,istina je patila jesam zbog ljubavi..ali nikad nisam nikog ostavila,uvijek sam čekala da budem ostavljena,ali gotovo nijedan takav prekid nije bio bolan..Uvijek sam se pitala kuda idu ostavljene djevojke,ali sada znam da idu na vlak života,čekajući da i njima dođe onaj pravi.Ali moje srce moje nemirno je,koga sve samo voljelo je,ali odsad ču dobro znati kome ču ljubav dati.
Nikad mi nisi bio dovoljan,htjela sam život lak i siguran,da svojom srećom svima prkosim..
e da bar jednom srce i to okusi..
I bogati plaču zašto ne?..teku im suze biserne,u bolu su svi rođeni jednaki..
i bogati plaču zašto ne?ali ih nitko ne čuje,u životu je sve prije ili kasnije..
Ispiraciju za ovaj post potaknula je jedna pjevačica,kojoj se divim ne samo kao pjevačici več kao i osobi,na njenoj hrabrosti i snazi,da uvijek krene iznova..
Voli Vas Aichaa..
be more like me and less like you
Evo ja došla iz grada upravo...pa sam htjela nešto napisati,ali neznam šta..pa ču malo bzv...još uvijek sam pripita..al nea veze..
Želim čestitati rođendan *Unbreakable..sa malim zakašnjenjem,ali sam se sjetila..želim ti sve naj naj...budi mi ljepa kao i dosada,a pametna odsada:))puno te volim..pusa..
..naslov bi bio...*Gdje god da krenem uvijek se vračam tebi...
Znate kad imate osjećaj da se uvijek vračate jednoj osobi,ma gdje god da bili i s kim god da bili,uvijek kad ostanete sami,vračate se toj osobi..takav osjećaj ja sada imam..Nedostaje mi nešto,nešto za čega nemam ime,a za čime težim..nedostaje mi nešto čega sam puna,ali opet osjećam se potpuno prazno..nedostaje mi...
Napisat ću sutra nešto bolje,nadam se..sada stvarno više neznam..hvala svima na komentarima..i sorry što nisam sad stigla sve izkomentirati,ali hoću ako sutra uhvatim malo vremena..
Voli Vas Aichaa...
be more like me and less like you
...vrijeme za novi post...
ispirirana današnjim jutrom...
potrudit ču se napisat vam nešto..
Naime,ispod svoje jednostavnosti krijem kompliciranu osobu,kao i svi mi..Ja sam samo jedna od mnogih koja želi,a ne ostvaruje,koja sanja,ali se brzo probudi..Nekad sam imala velike želje,snove i ambicije..A sada sve kao da je nestalo,duboko u sebi znam da je sve to još uvijek tu,samo je želja nestala.Kada me misli povedu u svoju nestvaru budučnost zamišljam se kao trenerica,katkad kao psihologinja,prodavačica,učiteljica..i nakraju kao brižna žena i majka koja dočeuje muža s posla,tipična domačica..ili kao samohrana majka s dobrim poslom,katkad usamljena,ali to me dijete upotpunjava..Svijesna znam da nemogu sve pa onda gledam ono najlakše,jer mi se jednostavno neda potruditi za sebe i za svoju budučnost..mada se iskreno nadam da če se to promjeniti.. nisam od onih koji misle da sve pada s neba,ali sam od onih koji neznaju s novcem,neka vrsta shoppingomanijaka..sve je to dobro dok te netko financira no što kad se budem morala osamostaliti..Bojim se da če sve to nestati..kave,večere,elitni izlasci,brojna putovanja..neznam dali se samo bojm obaveza ili još nisam spremna na skromniji život.Kad me netko pitao prije par mijeseci što ču kad završim srednju školu,moj odgovor je bio udati se..dobro se udati..Svi nešto očekuju od mene..tata da se obrazujem,mama da se dobro udam..a ja..?ja od sebe ne očekujem ništa,svoj put nisam osmislila na karti..moj put je samo moj put,bez snova,bez ambicija.ali s jednim ciljem..taj cilj je biti sretan,gdje god da završim..samo da tražim ono što me istinski ispunjava i čini sretnim,neke male stvari,nije bitno šta,samo da uvjek nastojim biti sretna..Zaista bi htjela zauvjek ostati djete i nikad ne odrasti,vratiti se u godine kad sam se zaljubljivala se u glumce i pjevače s postera,igrala se svih mogućih dječijih igara,i svaku večer mirno legla u krevet,mašajući o budućnosti,i nakon što bi mi roditelji zaželjeli laku noć utonula duboko u san,a kad se probudim čekao bi me onaj isti sretan dan..
A sada kada mislim da znam sve,a zapravo neznam ništa,težim nečemu,a ne težim ničemu,doduše još se pronalazim kao i večina ljudi mojih godina.Tragam za svojim snovima,ujedno tražim sebe,izgrađujem sebe,i što je najbitnije živim,proživljavam svoju mladost,sretna sam...
-- oPłč€n@ $t@Rk@ u @N@N@$u -nemogu na tvoj blog,pa kad ovo vidiš samo ti želim zahvaliti nakomentaru..hvala..
evo jedna slika..
Voli Vas Aichaa...
be more like me and less like you
Hvala na iskrenim čestitkama,ljepim željama i komentarima...
Ovako prvo ču vam napisati izvješće s katastrofalnog rođendana..:
Stigle smo u grad oko 22h i pile na termama(mjesto gdje se ljudi opijaju prije nego što dođu u kafić)..bila sam tamo do ponoći,a onda mi se prijateljica kod koje spavam doslovno razje..bila je totalno pijana,tako da sam je morala nosit kući,a pošto je bila pepijana,nije takva mogla pred mamu pa smo do nekih 4h bile u prizemlju njene zgrade..cjelu večer sam provela sjedeći na stepenicama i čekajući da se ona dobije,totalno ga je upropastila,ali neznam zašto,ali se nemogu uopće furit na nju,nemogu,jbg-a..nemogu,volim je jednako kao i prije,nisam uopće ljuta..eto andreice jesi sretna,iako ima kaznu do kraja života,jer joj je stara sve saznala,tako da če sad pisat češće blog,a ovo je njena adresa *sena*(upišite samo -hodporubu.blog.hr)...toliko o rođendanu...
***
Bio si mi sve,a sada..sada te više i ne prepoznajem...
ovo nije neki naslov koji se odnosi na nekog dečka ili na neke ljubavne probleme..ne..riječ je o mom tati..koji me je iznevjerio na sve moguće načine..
ovako...
Prije par godina tata i ja smo bilo ne razdvojni,uvjek mi je bio prva osoba u životu,sve što sam ja ikad voljela,nisam bila u dobrim odnosima s majkom i sestrom i i imala sam samo tatu..no u zadnjih godinu dana to se drastično promjenilo..ja nisam odličan učenik u školi,a moja sestra je,ona je nedavno upisala fax upala je 22 od 630-ak..ono za pohvalu,a ja ne mislim ići na a fax to ne želim,jednostavno nisam za školu..svi su to znali,samo im prije nije smetalo,a sada..Sada mi tata iz dana u dan ponavlja kako ja ništa ne vrijedim,kako nikad neče biti ništa od mene..ja se nisam pomjenila,ni ja,ni moji snovi,sve je ostalo isto,ali on se promjenio,posao ga je totalno dokrajčio,ima probleme sa zdravljem i definitivno nije ni nalik onoj osobi koja je prije bila,sad je samo ono što je od ostalo od njega..Dao mi je do znanja da su u njegovoj obitelji svi netko i nešto i da ne treba crnu ovcu..Moji vam starci imaju firmu i posao ide dobro,živimo jako dobro,a oni ne žele da ja završim kao oni,a ja zaista ne vidim šta njim fali,radit se mora toga sam svijesna,oni stvarno jako puno rade,spremna sam na to,i ja želim raditi,stvarno to želim,..ali ne..imam 2 opcije da se bogato udam ili da radim neki uredski/profinjeni posao koji me nimalo ne privlači..i gdje je tu sreća,gdje je tu užitak,imala bih novaca,ali bila bih najsiromašnija osoba,jer nebi imala ono što je zbilja vrijedno..u nedjelju mi je bio rođendan bilo bi mi dovoljno da mi se bar nasmijao,pogledao me ili nešto slično..ali ne,on mi ga nije čak ni čestitao..
Ljudi kad me vide misle da imam sve što mi treba,da sam sretna..između ostalog sam i to,polako se i navikavam na sve..ali lagala bih vam kad bi rekla da ne boli,da nije svaki dan teže i teže...
Voli Vas vaša Aichaa
be more like me and less like you
Ollla amigooo....
čemu taj naslov..?
to stalno govorim u zadnje vrijeme pa ljude jako živciram s time..he!
Evo upravo prije nekih pol sata stigla sam vlakom iz splita..bila sam na sportskim igrama,bilo je predobrooo,pa se zato nisam baš stigla javljati..
U zadnje vrijeme sam jako živcana,i mrzim se zbog toga..trudim se svaki put smiriti,ali ne uspijevam bez tableta..počela sam piti antidepresive(normabel,praxine..) prije par mjeseci i sad svaki put kad god mi se dogodi neka ružna stvar,ja popijem,ali bed je što ih uvijek mješam s alkoholom,i znam da se to ne smije,ali nekad poželim da mi se nešto dogodi,kako bi stvarno skrenila pozornost roditeljima,da ja zaista zbilja mislim to što kažem i da držim do toga da sam u pravu..baš kao da mi je ponovo 13-14god,onaj rani pubertet kad misliš da sve znaš i da si najpametniji,ma stvarno neznam šta da vam kažem,sama sebe iznenađujem,i osjećam se prejadno..sto stvari mi se događa,a ja ništa ne doživljavam..osjećam se senilno i pomalo kao da gubim zdrav razum.Sve je nekako čudno,inaće sam dobro,
bar tako izgledam..
Iskreno puno loših stvari mi se dogodilo,ali sam se i zaljubila..da,dragi moji i to mi nekako daje snage i živosti..zato ću svama podjeliti jednu prićicu,malo je duga ali proćitajte je stvarno je predivna..
Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete
našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je Dosada zijevnula treći put,
Ludost je, uvijek tako luda, predlozila:
"Hajdemo se igrati skrivača!
Tko se najbolje sakrije, pobjednik je medju osjećajima."
Intriga je podigla desnu obrvu,
a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:
"skrivača? Kakva je to igra?"
"To je jedna igra", započela je objašnjavati Ludost,
"u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete.
Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu,
i koga zadnjeg pronadjem, taj je pobjednik."
Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje.
Sreća je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatijukoje nikada ništa nije interesiralo.
Ali nisu se svi htjeli igrati.
Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala?
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu.
Ponos je mislio da je to glupa ideja,
iako ga je zapravo mučilo sto on nije bio taj koji se sjetio predloziti igru.
Oprez nije htio riskirati.
"Jedan, dva, tri..." počla je brojati Ludost.
Prva se sakrila Lijenost koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.
Vjera se popela na nebo,
Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta.
Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije
jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja.
Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero,
a Sramezljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.
Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira,
a Sloboda u dahu vjetra.
Sebićnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe!
Laz se sakrila na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana),
a Pozuda i Strast u krateru vulkana.
Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije vazno.
Kada je Ludost izbrojila 999.999,
Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavši ruzićnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.
"Milijun", zavikala je Ludost i započela svoju potragu.
Prvu je pronašla Lijenost, iza najblizeg kamena.
Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a Strast i Pozuda su iskočile iz kratera od straha.
Slučajno se tu nasla i Zavist, i naravno Uspjeh,
a Sebićnost se nije trebalo niti traziti.
Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom.
Od tolikog trazenja Ludost je ozednila,
i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.
Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište
pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.
Talent u zlatnom klasju zita,
Tjeskobu u izgorjeloj travi,
Laz na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana),
a Zaborav je zaboravio da su se uopće igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći.
Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se već razbjesnila, ugledala je ruzićnjak.
Zašla je medju ruze, uzela suhu granu i, bijesna i iznemogla,
počela udarati po prekrasnim ruzinim pupoljcima.
Odjednom se začu bolan krik.
Ruzino trnje izgreblo je Ljubavi oči.
Ludost nije znala što da učini.
pronašla je pobjednika, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa.
Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti
i na posljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.
Tako je Ljubav postala pobjednik nad osjećajima,
ali je ostala slijepa,
a Ludost je prati gdje god ide.
puno vas sve pozdravljam..
i da u nedjelju mo je rođendan..da,da ROĐENDAN MI JE..6.8.06..nadam se čestitkama,he!
puse... Voli Vas Aichaa
