informacije, najave, akcije, radovi u toku...

uskoro: ugradnja sobnih vrata
Početak bloga!


Žbukanje

04.06.2007., ponedjeljak

Dočekali smo i to. Nakon višemjesečnih priprema napokon je došlo na red i to žbukanje. Stalni posjetitelji bloga su se sigurno pitali što se čeka?
Prije žbukanja morao sam ugradbene vodokotliće zaliti u cementni špric jer takvi kakvi su ugrađeni su predviđeni za "mokru" ugradnju i njihova nosivost postaje potpuna tek ako su tako zaliveni. Dakle potencijalni interesenti za ugradnju ovakvih kotlića raspitajte se prije što točno ugrađujete. Ja sam to znao, odnosno vodoinstalater me na to upozorio. Ovakvi ugradbeni kotlići su nešto jeftiniji a meni nije problem zasukati rukave i baciti se na posao. Dakle, jedan od radova je bio zaliti 3 takva kotlića. Pa rekoh sebi, kad već zalijevam kotliće a ostalo mi šprica, pa daj da ja bubnem i vretikale. Pa sam i to napravio. Pa još i cijevi za podno grijanje, koje idu iz kotlovnice kroz prizemlje na kat. Kad smo mislili, to je to, onda smo se sjetili da nam još fali instalacija za telefon i razvod TV signala. Bilo je malo penjanja na krov, iskoristio sam rupu koja je ostala između dimnjaka i ploče da tuda provučem bužire s koaksijalnim kablovima za antenu i satelit. Pa si mislim daj još i UTP kabel do nekih strateških mjesta jer smo oboje informatičari. Potpuno sam svjestan da je budućnost u bežićnim komunikacijama, no imam neke razloge. I opet se pitam jel može sad žbukanje? E još termostati za podno grijanje i struja do razvodnika i signali do kotlovnice. Pa opet štemerica i udri još i to.
I tako prođe vrijeme no i žbukanje dođe na red. Prije žbukanja razmišljali smo ugraditi unutarnje prozorske klupčice. Mislimo da je najrazumniji izbor granit, no kako je slabi izbor uzoraka nikako se nismo mogli odlučiti i klupčice su ostale za poslije. Termin je već bio dogovoren a još nam je ostalo zaštititi razvodne kutije i zalijepiti stirpor u veće procijepe između zida i dimnjaka. Tu je ostalo nekih desetak centimetara pa sam i to uspio napraviti.
I dođe i taj dan.

Problemi sa strujom

Moram na ovo upozoriti sve one koji će sebi raditi kuću i isto tako strojno žbukati. Stroj za žbukanje je veliki potrošač struje. Nije neki problem što je potrošač nego je problem što hoče samo trofaznu struju a i tu je "izbirljiv". Mora imati stabilan napon i ovaj stroj koji su ovi dovezli hoče popiti kojih 8kW u punom pogonu, a kod paljenja potegne i više. Ja sam bio prilično siguran da će biti dovoljna trofazna struja koju ima moj susjed (3 x 2,2kW) no malo morgen. Kad smo prvi dan isprobavali stroj i struju, kompresor se uredno upalio. Kaže gazda, "biti će ok, znam ga ja po zvuku". I upali on glavni motor koji tjera žbuku kroz cijev - i bam. Pola razvodnog ormarića kod susjeda poiskače.
Da vidimo onda plan B. I tako, na terasu u pozu iskusnog indijanca koji promatra svoju zemlju (ruka iznad očiju jer je sunce) i tražim najbližu kuću. Hvala Bogu da sam dobar sa svima pa nije bio problem ići pitati okolo (a i to što su žbukeri imali 100m trofaznog kabla). I tako odoh ja kod Mikija koji ne samo da ima trofaznu struju, nego nema ni limitatore!!! No kod njega novi problemi, fali još 50m kabla i nema na zidu trofaznu utičnicu nego vire samo žice. Kabel smo nabavili, utičnicu sam namontirao i probamo opet - i opet neče. Neki "stručnjak-električar" mu je stavio jedan 16A osigurač na jednu od te 3 faze pa sam tako Mikiju morao i RO raskopati i zamijeniti taj osigurač. Dakle, za ovaj stroj, trebaju limitatori ili osigurači od barem 20A po svakoj fazi!!!!

Problemi su iza nas, operi po zidu!


Dok smo se gazda i ja bavili napajanjem ostatak ekipe je dovezao materijal. Na slikama možete vidjeti s kojim materijalom radi ova ekipa. Kažu oni malo je skuplji ali zato sve daleko bolje ispadne i lakše je sve obraditi. Dobro, valjda je tako. Ono što je meni upalo u oko je količina. Kad se zbroji težina po svim paletama ispada da tu ima preko 8t materijala. Mislim, osam tona će oni zalijepiti po zidovima! To je za oko 600m2, bez stropova i bez podruma.
Na drugoj slici se vidi što prethodi žbukanju, prvo se stavljaju kutne lajsne na prozore i vanjske rubove zidova.
Evo kako to izgleda. Ono što je zanimljivo da nakon što se ubaci vreča s matrijalom u stroj, ostalo može obavljati jedan radnik. Zapravo skoro da bi jedan "žbuker" mogao sam raditi. Špricanje može kontrolirati na kraju cijevi tako da nanosi materijala koliko mu je potrebno. Nakon što nabaci žbuku na zid slijedi grubo ravnanje, na drugoj slici.
Nakon što puste da se žbuka malo stvrdne i nakon što je grubo poravnata slijedi lagano špricanje s vodom te zaglađivanje.

Dojmovi...

Valjda ono što vas najviše zanima što reći kako to izgleda? Pa jednostavno, nije mi upoće bilo jasno da žbukanje može tako dobro ispasti. Zidovi su toliko glatki i ravni da apsolutno nema razloga glijetati ih. Trenutno se uopće ne mogu sjetiti da li boravim u kojem prostoru koji ima ravnije i glađe zidove od ovih koji su tek samo ožbukani. Na mjestima gdje se žbuka osušila je potpuno bijela tako da bih skoro mogao reći da ne treba ni bojati. Moram posebno pohvaliti ovu ekipu, stvarno su me izuzetno iznenadili. Svaki dan kad dođem u kuću "ko kakav pacijent, tapkam po zidu i gledam u čudu". Oblo stubište je fakat oblo. Neke kuteve u kući koji su na spojevima ravnog i oblog zida su napravili isto bez kuta tako da to izgleda vrlo cool! Nešto se od toga vidi na ove srednje dvije slike.
Dok ovo pišem ekipa žbuka kupaone s cementnom žbukom. Takva se stavlja u "vlažne" prostorije i tamo gdje se lijepe pločice, dok je ova gipsano vapnena. Danas će to biti gotovo. Za cijenu me ne pitajte, opet sam dobro prošao. Svaka zahvala Stipi koji mi je radio kuću.




Zagreb danas


Zagreb sutra


DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica