Evo mene ljudi, došla sam samo kako bih vam čestitala Božić. Neka vam bude veselo ovih dana. Nadam se da ćete dobiti puno poklona Ma koga zapravo briga za poklone(a koga ne?), važno je da smo svi skupa u ugodnoj atmosferi, je li tako?
Pozdrav ljudi, hvala na muchos komentaros
pusa

Evo mene malo. Nedavno sam pročitala post od neke cure mog godišta, i njen post me je toliko dirnuo, bolje rečeno, pisala je o svom životu za koji je uvjerena da je gotov, crn, težak..

Jednostavno, toliko je zračilo ogorčeno, puno boli, baš nekako teško..Stavljala je morbidne slike, i baš se osjećala slabost te cure tj izgubljenost.

Pisala je i o tome kako nije zadovoljna s obitelji, mama joj kao stalno zanovjeta..naravno ja znam po sebi da i meni ponekad idu na živce roditelji jer unatoč tome što sam još mulica, želim kao sama upravljati svojim životom, baš kao i ta cura koja toliko priželjkuje 18. god. No upravo me je njen post potaknuo da razmišljam koliko ja uopće cijenim ljude koji mene vole, i koji će uvijek biti uz mene. Iskreno, kako god sada to zvučalo,do sada sam se sramila roditelja, i tek danas kad sam shvatila koju sam grešku cijelo vrijeme radila, poželim se nekako iskupiti. Imam grižnju savjesti zato jer znam koliki su trud uložili za mene, a ja sam im svo ovo vrijeme uzvracala na loš način.

I baš kao što se kaže:

To što imaš danas čvrsto zagrli, jer možda već i sutra to možeš izgubiti.

No vrijeme ide dalje, i nikada nije kasno ispraviti grešku. A ja se nadam da će ona cura uspijeti pronaći svoj ispravan put.