Astorija life!

Kako mi dan prodje, cini mi se samo sto sam se ujutro ustala, vec je dosla i noc.Ugrijalo nam je malo prezestoko, prave ljetne temperature.
Tako mami koja nema ves masinu u kuci, a pere ukupno sestero celjadi, ta nagla vrucina stvara tehnicke probleme.
Uza sav normalni ves koji imam, ja moram da perem i ljetnu robu.Roba je normalno bila u plasticnim kutijama ispod kreveta, na ormarima, i svim mogucim rupama i rupicama u nasem stanu, jer nema mjesta u ormarima.

I dalje tece kupovina, sto za klince, sto za uzu i siru familiju.Mislim da cu gadno nabildati kreditnu karticu. Al ce dragom muzicu da stane srce kada pristignu racuni.
A da stizu, tu nema greske.Sinoc bas otvara racun koji mu salju svake dvije godine.Bas kao slag na kraju, uza sve troskove koje imamo sada oko putovanja. Preziviti cemo i to, kredita makar ima ovdje...

O svojim potrebma jos ne stignem ni misliti, a kamoli sto realizirati. Sva garderoba mi se svela na pamucne maice i hlace. Ionako ne stignem uz njih troje otici ni na sisanje, a kamoli ne daj boze kino, ili bilo gdje drugo, onako solo sa svojim muzem.Tako mi ni ne treba neka posebna odjeca, osim gore navedenog.

Doci ce i laksa vremena, dok vojska malo poraste, sada su oni u prvom planu.Neka rastu, naka ih Bog cuva na njihovom putu, a meni udjeli strpljenja sa njima, jer ga treba, i to u ogromnim kolicinama.

I tako teku moji dani...