Astorija life!

Nikada manje nisam bila svjesna ovako znacajnih blagdana nego sada.Zapravo unazad godinu dana.Prije sam kupovala cestitke i slala familiji, prijateljima, cak i bivsoj firmi.
Sada sam se zatekla kako Uskrs dolazi za tjedan dana, a ja nisam obavila nista od kupovine.Jedan razlog je da nemam kada sa njih troje malenih da hodam puno po trgovinama, a drugi je sto nemam volje, ni radosti u sebi.
Moram se prisiliti zbog njih da ofarbam jaja, i ispecem bar jedan kolac. Starija se curica posebno tome raduje, vec zna i za obicaje koji su ovdje, pa me pita kada ce ici traziti jaja?
Sjetim se kako se kod mene sprema kosarica sa hranom za posvetu u crkvi.Tu bi se nasla kuhana sunka,kulen,jaja,mladi luk,domaci kruh zvan pletenica,sol, cak i malo sljivovice...sto znaci sve sto je dovoljno za jedan obrok, odnosno Uskrsni frustuk.
Nisam to sest godina radila, ovdje nitko to ne nosi u crkvu, a moj dalmatinac nema takav obicaj, i bas mi to sve fali!
Kolaci bi se pekli i po tjedan dana ranije, moralo se naci makar tri, cetiri vrste.Volila sam ocekivati moje necake da dodju po sarana jaja koja su bila spremna u kosarici, i po slatkise kojima su se jos vise radovali.
Eto, malo sam se u mislima vratila u lijepe dane moje mladosti.
Bas mi je palo na pamet da bi mogla opet organizirati, ako ne ove godine, onda slijedece, Uskrsni dorucak sa mojim slavoncima koji su ovdje u Astoriji.Da sacuvamo taj duh ovdje u daljini, kad vec ne mozemo biti u krugu najblize obitelji!
Vama svima moji dragi blogeri zelim BLAGOSLOVLJEN USKRS, uzivajte sa svojim najmilijima, neka Isusovo uskrsnuce donese i u vasem zivotu novu nadu, i budjenje u ljepsa i radosonija jutra!