Astorija life!

Citam jutros bestijicu kako uzasno ne voli sponzoruse,kako joj se riga na njih.Ja sam isto takovog razmisljanja,inace ne
volim osobe koje rade nesto iz koristi,sve proracunato i smisljeno, ali mislim da ipak nije sve onako kako se na prvi pogled
cini.
Mozda njima to tako odgovara,jednostavno imaju takav dogovor.Ne zele obaveze, znaju sto bi im brak donio,uzivaju zivot iz dana u dan.To sto ja,ili netko drugi i treci ne bi mogli tako funkcionirati i zivjeti zivot, to je nesto drugo,to je moj odabir,nacin razmisljanja o zivotu,moj karakter, sto li vec.
Vjerovatno velika vecina nas bude u takvoj situaciji da naidje na nekoga tko je spreman na sve nacine da te pridobije.
Ja sam mogla isto tako lijepo i lagodno zivjeti u Hrvatskoj.Jedan dobrostojeci muskarac mi se udvarao dugo vremena.
Bilo je raznoraznih ponuda u stilu:idemo u shoping da te obucem od glave do pete,da budes kao prava dama,jer sam ja vecinu vremena na poslu bila u hlacama,pa ako se dogodi da obucem neki kompletic sa suknjom on bi trcao u svoju kancelariju da donese fotoaparat i uslika me.Evo sada me uhvati smijeh kada se toga sjetim, jer sam se ja znala sakrivati, i to tako da cucnem iza stola kada cujem korake u hodniku.
Govorio mi da cemo otici u metropolu, kupiti stan, otvoriti neki obrt, i zivjeti tamo, ako ne zelim ovdje gdje nas svi znaju.Zvao me da idemo na vecere,preko grane na izlete..., sto sam ja sve glatko odbijala, a on mi govorio da ce cekati ako se ja predomislim.Sto sam ja mogla napraviti? Recimo da sam bila malo premazana mogla sam jednostavno izvlaciti
financijsku korist dok bi mi tako odgovaralo,a onda otici svojim putem.
A sto sada imam? Evo daleko od kuce, koju nisam vidila pet i po godina, se svaki dan pitam do kada cu ovako izdrzati da
zivim? Jer ovo ovdje nije zivot, nego robovanje zivotu.Znam da bi moglo biti bolje,drugacije,ali nemam nacina da to bas promjenim, ili nemam sa kim.Ja imam volje i snage, ali taj neko drugi nema, ne zeli, ili vec ne znam sto.
I tako se ja danas mislim kako sam mogla biti malo pametnija i prihvatiti zivot koji mi se nudio,sve one pogodnosti koje su mi bile na dlanu, a koje danas nemam.Da li bih ja zbog toga bila sponzorusa, ili samo osoba koja je znala procijeniti ono sto je za nju dobar izbor zivota?