Astorija life!

Kako se ono kod nas kaze "sto se babi tilo,to joj se i snilo! Tako se nesto dogodilo i meni.Kada bi uvece legla u krevet kao djevojcurak,
sanjala bi kako se krcam u avion i odlazim negdje daleko.To je bila mozda i moja podsvjesna zelja, pa bi tako dolazila i u san.
San mi se ostvario, samo sto stvarnost sada nije bas i tako sjajna,nije Amerika ono o cemu sam mastala,mada za Njuork kazu da ni nije Amerika,jer u njemu zive najmanje pravi amerikanci.
U svakom slucaju, sad sam tu, pa treba plivati kako znas i umijes.Tu sam jos onako na crno, bez papira vec pet godina.Za neke je to
i kratko vrijeme, jer poznajem osobe koje su tu i dvadeset godina bez ikakvih papira.Da li si mozete zamisliti kako to izgleda ne vidjeti
majku,oca,sestru,brata toliko vremena...Nije zivot bajka ljudima koji su dosli trbuhom za kruhom.Koliko odricanja u svim tim godinama,
sve sa nadom da ce jednog dana biti nesto bolje,pa tako docekaju starost, bolest, i na kraju jedinu zelju imaju da se pokopaju doma,
na svojoj grudi.Puno njih nije stiglo uzivati u onome sto su stekli, jer je rintanje od jutra do sutra ostavilo svoje.Evo tako nekako vidim
i sebe u dogledno vrijeme, a ne zelim tako da zavrsim.Osjecam se ovdje kao drvo silom presadjeno, pa vene,vene,vene....
Bas me nesto scepala nostalgija,ma zapravo zelja za nekim drugim zivotom.Ne trazim liksuz,nisam ga nikada ni imala, svasta sam u zivotu radila,poslove koje veliki dio mojih prijateljica ne bi prihvatio,zivot me bas nije mazio,zelim za svoju djecu samo malo vise od onoga sto
imam sada.Poslati ce me prija from Chikago u rodno mjesto.Oprosti mi prijo, valjda hormoni jos rade,ne znam koji je vrag u pitanju,
ali nije mi dobro u mojoj kozi,moram nekud dalje iz nje.
Dosla sam ovdje dakle prije pet godina i puno mi se toga dogodilo za to vrijeme.Udala sam se, rodila jedno za drugim troje djece,trece
se dogodilo kao eksident, mada mi nije zao zbog toga,tako je valjda bilo zapisano u zvjezdama.Dakle nisam se adaptirala na novu sredinu, a vec se izdogadjalo toliko toga drugoga.Nadam se da kada sredim papire,da nece biti sve tako crno.Da ce kada prvi puta odem kuci
i vidim se sa svojima, da vide moju djecu, jer jos niko nije bio kod mene, znaju ih samo preko kazeta,biti sve drugacije.
Nadam se,nadam se,nadam se.....