Izlet
Imali smo divnu nedjelju.
Odvezli smo se gotovo na sam vrh Učke da posjetimo ranč Bubač.
Počeli smo se spuštati niz brdo čitava dva kilometra.
Ovako je to izgledalo.
A onda smo ugledali ogradu, konja i Anu, koju smo odmah prepoznali. I Ana nas, naravno. Djevojka obožava konje i svoje slobodno vrijeme provodi sa njima. Kad smo udahnuli taj tako lijepo svježi planinski zrak, shvatili smo zbog čega Ani ne dosadi nikad ranč.
Dok smo čekali da Ana išeta konja i na konju nekog klinca, fotkali smo konjiće.
I onda smo ugledali Anu iz blizine: približavala se pozdraviti nas, a oči joj se veselo smješkale dobrodošlicom.
Naravno da se tu našao i neki dosadnjaković, koji mi nije davao mira, sve dok mu nisam pokazala zube!
Morala sam pozirati na ogradi od obora. Zar to niste naslućivali?
Zatim je stigla Ana i uzela me pod svoju zaštitu.Dobila je malo slobodnog vremena, da ga provede čavrljajući i upoznavajući se sa nama. Mazila me je neprestano. I govorila kako sam lijepa. I sitna. Kao da ja to ne znam!
Iznenadila me, stavljajući me na konja. Prvo me Miško stavio, ali sam, vjerovali ili ne, skočila sa te ogromne nepoznate životinje čudna mirisa. Sad mi je naredio čekati ...
Evo nas zajedno, s lijeva na desno: ja, Ana, konj Miško i moj Miško ...he he...
Pa još jednom u sedlo, valjda zato što sam se smijuckala kako smo naletjeli na konjića koji ima isto ime kao moj Miško.
Onda me Ana mazila i mazila, opraštajući se od mene ...
...jer morala je povesti slijedeću grupu na kratko jahanje. A i mi smo trebali krenuti kući, nazad u vrućinu. Mahnuli smoAni, obećavši da ćemo opet uskoro doći.
Još jedno poziranje na izlasku sa ranča.
Požurila sam uz brdo, jer večer se približavala, a večere ovdje nema na vidiku. Brzo kući!
U autu me Miško poljubio, šapnuvši mi u uho da sam bila neobično dobra i hrabra i da se ponosi sa mnom.
Av!
|
