Volim ljude...

ponedjeljak, 20.01.2014.

...VOLIM mirne ljude... kad sjedim s njima i šutim... i razumijem/o sve... u nama se otapaju ledenjaci i rastu novi, ruše se svjetovi i grade novi, prolaze epohe i dolaze neki novi ljudi... šutimo i...

...VOLIM nemirne ljude... kad sjedim s njima, nemirno razgrćemo razne oluje, lunjamo prpošno i nestašno, očajavamo glasno i smijemo se glasno, bujno i presretno...

...VOLIM vesele ljude... kad sjedim s njima, skakućem, plešem, plješćem i zjakam s vezom, a može i bezveze...

...VOLIM nevesele ljude... kad sjedim s njima, samo smo umorne vrbe, s nožicama u blatu, i gledamo kako bistre rijeke protječu kraj nas... zajedno, isprepleteno i čvrsto korijenje koje čuva rijeku...

...VOLIM i malene, velike, bistriće, glupiće, pametnice, luđose, klaune, ridikule, žute i crne i šarene, brbljavce, balavce, babuške i bebinke, đedove i jeremije i metuzaleme...

PONEKAD, OPROSTITE MI, MALO IH I MRZIM, SASVIM MALECKO, MAJUŠNO, KAD SAM GRRR I KAD MI JE DUŠA SITNA, SITNIJA I NAJSITNIJA... pa to će mi valjda biti oprošteno jer se kajem!!!

a sad idem slušati omiljeni fado i malo voljeti nekoga...

div>

Oznake: volim ljude

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.