http://www.youtube.com/watch?v=8yJrqYyvjDQ&feature=player_detailpagekomentiraj (0) * ispiši * #
| < | travanj, 2014 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (5)
Veljača 2014 (8)
Siječanj 2014 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Kad bih pisala svoj intimno-emocionalni rječnik, sreća (s ljubavlju) bila bi jedna od prvih natuknica…
… jer sreća je valjda alfa, pa neka prva natuknica pod A ipak bude sreća. Ono što nas, mene, usrećuje, unatoč, usprkos, i izvan opsega uobičajenog termina ljubavi… izvan općepoznate ljubavi tipa tipa koji me ljubi…
*sreća… kad zatvorim sve blogove, ufilmane filmove (u danima ispiranja prenapregnutoga mozga i tjeskobne anksioznosti), jezivu buku mobitela, telefona, sve suvišne riječi telefonske sekretarice, skajpa… kad ukinem bombardiranje informacijama koje su, kao, korisne… u srcu Čajkovskoga i valcera cvijeća, u srcu Enije br. 14… U SRCU SVOJE TIŠINE… i moji prijatelji su zdravo i dobro…
* sreća… u srcu najmirnijega mira: nakon operacije… bolnički polusan i čista svijest da se život nastavlja… a onda ustajanje i pušenje na jedinom mjestu gdje se u bolnici može biti sam, u najmračnijem zakutku iza Hitne pomoći, na Hići u ponoć, a živa sam!, i taj moj bolnički tulum na Hići znači mi više od stotine partijanja—sretno i mirno pušim u toploj zagrebačkoj noć, i na mojoj voljenoj Vinogradskoj, gdje sam se ponovno rodila, promatram ljude u kafiću preko puta… mirišu lipe i mokra cesta – ta je cesta meni vidljiva granica zdravlja i bolesti… ali u tom krugu bolničkom ja sam u podskupu zdravlja kad mogu u šlafroku mirno pušiti i promatrati prolaznike…
*sreća-noćna-zaljubljena tinejdžerka-pismo dečku
Ponekad se noću trgnem i probudim, ali ne otvaram oči… Osjećam da se nešto promijenilo… tišina drugačije miriše… noć ne zvuči isto. Ali ništa se stvarno ne zbiva… tek se sjena prebacila s jednog zida na drugi i u prolazu mi zagolicala obraz…
Šteta što ne znaš kako je divno u mojoj sobi noću. Htjela bih da to nacrtaš. Trepćem u polusnu: na suprotnom zidu igraju se sjene i nemoguće ih je uhvatiti. Mislim kako bi ti to mogao - majstor sjenčenja, majstor nježnosti.
Upališ svjetlo i svega nestane. Ugasiš, i eto čuperaka sive noćne maglice, staklo je vlažno i ugodno hladi obraz… tama suzi… tajanstvena i divna gluha glazba… Sve je stvarno okamenjeno, ukipljeno, a onda se otapa na mjesečini… kapci su mi sve teži… i ja se otapam…….tada poželim da to nepostojeće, nešto između vrijeme, potraje zauvijek, jer mogu prizvati u sjećanje sve što želim, čak i ono što nisam doživjela..-
Krinolina snova
Loading
