|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Tea
Dajana M.
Dajana V.
Manuela
Lea
Siki
Nina
Marina
Mirna
Nea i Nika
Saška
Sanja
Dajana Mrk
Kiky
Marcela
Ivana-just me***
Tamy
Atleticarke_ri
Renato
Crna
NEŠTO O MENI:
IME: Anna
GODINA: 15
NAJ PRIJATELJ: ma ih puno
NAJ PRIJATELJICA: Sanja, Veronika, a iz razreda Sara,Kristina,Tea.Ć
TRENIRAM: Karate..vec 8 godina =)
NAVIJAM ZA: nk Rijeka
DEČKO: sta ce mi jos i on...sala...nemam ga...
ancy-ri@hotmail.com
KOLIKO ME POZNAJEŠ????
SJECANJA
Kazu da oci mi se zacakle kad pricam o tebi,
o svemu onom sto smo bili i sto smo mogli bit.
Kazu da usta mi se razvuku u neki lagani osmjeh,
nekako sjetan i tuzan.
I mogu se zaljubljivat nakon tebe, doista mogu.
I jeli zaista bitno sto ih sve s tobom usporedjujem.
Jos cujem korake proslosti,kako u srcu,
idu u krug, tapkaju,
ne znaju kud bi sa sobom.
A ti, ti si moja proslost, sve ono sto sam nekad bila,
moj smijeh i moja suza.
Sada si samo sjecanje, samo toplina u grudima,
samo jeza koja me prodje kad me pogledas tim crvenkastim ocima,
samo uzdah kad se sjetim tvojeg poljupca.
Ti lezis tu u svakoj mojoj biti, u svakom jutru,
ti si moja tajna zelja u svakoj paloj zvijezdi.
samo ti...
TRAŽIT ĆU TEBE
Tražit ću te na livadama
u šarenim bojama leptira,
u raskoši proljetnih grana,
u prvom pupoljku ruže.
Tražit ću tebe...
Tražit ću te kada je sve dobro
i onda kada me uspomene slome.
Jutrom ću te tražiti u cvrkutu ptica,
a noću u prostranstvima tame.
Tražit ću tebe...
Tražit ću te u letu galeba
i moru valovitom,
u zalasku sunca
i na obali gdje smiju se djeca.
Tražit ću te u novom danu,
i jutarnjoj rosi.
Stavit ću ruku na svoje srce -
i tamo si ti...
I u vjetru nemirnom
što igra se u mojoj kosi.
…MOJ NOVI POČETAK
uz priguseno svijetlo ,
i uz dim cigarete..
Pisem stihove ove…
želim samo reci,
da sam krenula u pobjede nove..
Zaboravila sam da sam nekad s tobom bila,
sretna sam da su dobri ljudi bili uz mene,
kad si mi slomio krila.
Digla sam se iz pepela.
Cujem ponovo pjev ptica,
Uzivam u zrakama ovog proljetnog sunca
i napokon sam obrisala suze s lica..
Ponekad te se još sjetim,
ponekad me uhvati strah da nikad nikoga
necu imati snage tako iskreno voljeti.
Ali to su samo trenuci slabosti..
Mlada sam i toliko toga me još ceka..
a ti ces ostati moja mladenacka ljubav..
i prošlost vijeka…
evo napokon novi post....
...jucer mi je bio rodendan i navrsila sam 15 godina...shvatila sam da imamo jedan zivot i da on brzo prolazi i ne znamo kad ce mu doc kraj zato trebamo zivjet iz dana u dan...ali i imat uza sebe nekoga uz koga cemo biti sretni...
...imam jednu zelju za ovaj rodendan...neznam da li ce se ostvarit...mozda sam ipak zazeljela nesto neostvarivo...
Sad jedna prica...
Nekada davno staristariji je brat malom Ivanu ispričao jednu životnu istinu:
U nutrini svakog čovjeka, svakog od nas vodi se bitka, kao borba između dva vuka.
Jedan vuk predstavlja zlo: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...
Drugi vuk predstavlja dobro: predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru.
*Mali Ivan se zamisli na nekoliko trenutaka.
Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu bratovih riječi, te ga zapita;
- Koji vuk na kraju pobijedi? Stariji brat odgovori sa smiješkom. Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš...
E da...uvijek ce pobijediti onaj vuk kojeg hranimo....mislim da jako puno ljudi hrani vuka koji predstavlja dobro istom kolicinom hrane kao i vuka koji predstavlja zlo te da na ovom svijetu nema niti jedna osoba koja nikad nije nahranila vuka koji predstavlja zlo...a mi smo ljudi takvi...uvijek se zelimo osvetit nekomu zbog necega sta nam je ucinio i iz nekoga razloga napravit nesto lose...mislim da bi trebali vise hrane davati vuku koji predstavlja dobro...tj...trebali bi u zivotu raditi sto vise dobrih stvari...
Ono sto cinimo za zivot ima odjeka u proslosti....!!!!
Jednoga dana mladić je stajao u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijeloj dolini. Prošla je velika povorka i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo crtice ni zareza u njemu. Da, svi su se oni uistinu složili da je njegovo srce najljepše koje su ikad vidjeli. Mladić je bio jako ponosan i još se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem. Iznenada, jedan stari čovjek pojavio se ispred povorke i rekao: "Zašto tvoje srce nije približno lijepo kao moje?" Povorka i mladić pogledali su u to starčevo srce. Udaralo je snažno, ali prepuno ožiljaka, bilo je mjesta gdje su komadići bili premješteni i onih koji su bili stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali i bilo je nekoliko ostećenih strana. Ustvari, bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.
Narod je započeo - kako može reći da mu je srce ljepše nego što on misli? Mladić je pogledao u starčevo srce i vidio njegovo stanje, i nasmijao se. "Mora da se šališ, rekao je. Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno a tvoje je prepuno ožiljaka i suza.
"Da, rekao je starac, tvoje izgleda savršeno ali nikad se ne bih natjecao s tobom. Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam dao svoje ljubavi - izvadim komadić srca i dam je toj osobi, i često mi ta osoba uzvrati dio od svog srca koje se uklapa u prazni dio mog srca, ali budući da dijelovi nisu jednaki, ja imam nekih grubih završetaka koje dijelim, jer me podsjećaju na ljubav koju dijelimo. Ponekad dam dijelove srca, ali mi osobe ne vrate svoj komadić srca. To su ti prazni dijelovi-davanje ljubavi je riskiranje. Ovi ožiljci su bolni, otvoreni su, podsjećajući me na ljubav koju imam za ljude također, i nadam se da se oni mogu vratiti jednog dana i popuniti prazne prostore na koje čekam.
e...bas me zanima kakvo je moje srce...sigurna sam da nije potpuno cijelo jer sam puno ljubavi davala i dajem ljudima oko mene...nazalost svi mi i ne vrate ni pola ljubavi koju im ja dam...ali eto...tako je to...nadam se da cu jos puno komadica svog srca dati drugima i da cu takoder od njih dobit...
nadam se da vam se ovi postovi svidaju a ako ne samo mi recite....
trenutno vam ne mogu komentirat...kad budem mogla svima vam ostavim komentare....
punooo pozdrava svima...
!!!!
evo....dugo nisam napisala post...mislim da bi bilo vrijeme....
u jednoj biljeznici imam jakooo puno prica a pola ih je jos od kad je moja mama bila mala....neke price cete moc nac i na internetu...evo za pocetak sam izabrala prijateljstvo...nije duga ali je lijepa prica....nadam se da ce vam se svidjet....
Dva prijatelja šetala su po pustinji. Odjednom počeše raspravljati i jedan udari drugog.
Onaj udareni osjeti se povrijeđenim i bez riječi napiše na pijesku "DANAS DOBIH UDARAC OD NAJBOLJEG PRIJATELJA".
Nakon toga produžiše do jedne oaze. Onaj udareni zamalo se udavi kupajući se a od sigurne smrti spasi ga prijatelj.
Kad se malo oporavio na jednom je kamenu urezao: "DANAS MI JE NAJBOLJI PRIJATELJ SPASIO ZIVOT".
Prijatelj, koji je sve to promatrao rekao je: "Kada sam te udario zapisao si to na pijesku a sada urezuješ u kamen. Zašto?"
Ovaj ga pogleda i odgovori: "Kad nam netko napravi nešto loše, trebamo zapisati na pijesku, da bi to vjetrovi izbrisali. Ali kada nam netko napravi dobro, treba to ugravirati u kamen da ostane zapisano.
...e da...ova prica je ziva istina....mislim da mi previse toga loseg urezujemo u kamen, a trebali bi urezivat samo ono dobro...znam da nam se mnogo losih stvari ureze u srce ali jednostavno moramo imat hrabrosti da takve svari ne primamo k srcu...mislim da ne bi vise pricali s osobom koja nas je udarila, a kamoli joj pomogli....a cudni smo mi ljudi....
trebamo cijenit sve ljude a pogotovo nase prijatelje....imamo puno prijatelja....ali malo onih pravih u koje mozemo imat 100% povjerenja i za koje bi mi dali sve sta treba....zato ne smijemo sve uzimat k srcu....i za kraj...
Kažu da je potrebna minuta da upoznaš novu osobu... sat da je naučiš cijeniti.... dan da je zavoliš a cijeli život da je zaboravis."
Puno pozdrava svima a pogotovo....Tei, Sari, Kiki, Mirni, Ivani-just me*** i svim mojim Mrkopaljcima pogotovo mojim curama....
