kindergarten cosmocart

Darwin jednom rekoše i iznješe svoju teoriju evolucije.
Dakle, lavovi žive u srcima ljudi. Žive li?
Najme, lav alfa pobijedi u bitci lava beta, uzme mu ženku, napravi joj dicu i tako to, ode svojim putem.
A što je u ljudima?
Baš mi je zgodna, slatka, sexy, jebozovna...baš mi je slatki, napet, ima dobra ramena, zurkicu, ne osjeća strahić...
i tako to.
i kako onda da to bude u skladu s darwinom kad ženku ne dobiva onaj s najjačim genima, što će reći da možebitno se neki gen šmokljana prenosi dalje, da ne pričam o tome da ženke odbijaju spolno prenosive muškarce. ili muškarci ženke, zbog njihovih neljepota.
jel možete zamislit lavicu koja odbija lava jer joj nije lijep i time joj propadan šansa za širenje svoje vrste? il lava kojem nije do sexa u doba parenja, jer lavica ima ružan rep?
ili smo božanstveni ili smo vanzemaljski ili je darwin bio u krivu.
doduše, možda se služimo estetikom kako bi što bolje promiješali naše gene, but then again, zašto miješati slabije i jače gene? kad možemo jake i jake i dobiti još jače?
doduše, tko određuje i po kojim kriterijima što je to jak gen?
ili, s druge strane, i ovako nam ide prilično dobro, čak smo treća najinteligentnija vrsta na planeti ne računajući mogućnost nesrazmjera veličina, teorije relativnosti i teorije paralenih dimenzija...
I tako.
Zašto nam je nešto lijepo? A nešto drugo nije? Zašto su nam različite stvari lijepe, bilo pojedničano bilo kroz povijesne etape?
Možda svemu tome nema mjesta u teoriji evolucije, nego je to nešto što je skroz izvan samog pojma kao takvog te nikako ne pridonosi njegovom lakšem ili uopće razumijevanju.
Ali ipak bolje nego - policy je sve ono što vlada odluči ili ne odluči učiniti.

pa ipak.
whatever you say, assassin is born.

u idućem nastavku nešto više o trećem svjetskom ratu..