kindergarten cosmocart

U 12 je krenuo. Imao sam ključeve sa sobom. Uvijek ih imam. Duga je priča zašto ih imam. Uvijek. U 12 i 10 sam javio da je krenuo. Negdje oko 14 javljam frendu da mislim da sam sišao s uma. U potpunosti. Natrag nema. I dobivam zanimljiv odgovor o razlici između ludosti i genijalnosti...Pokušaj protiv svih izgleda. Izgleda koje predviđaju preplašeni. Dosadni. Još mi je 1 ostalo. Ako nije tamo. Doma nejdem. Tamo ne spavam. Uzet ću si sat vremena da razmislim. Opcija je bezboroj. Ili? Još pola. Još jedna šestina. Sad. Nema je! Ili? O pa dobra večer. Od tada vrijeme je upalu neku drugu dimenziju. A čaj je uvijek dobro sredstvo za relaksaciju prije putovanja kroz nove dimenzije. I kosa. I zamah kosom. I pogled. I sve.

And so it is, just like no one said it would be.
:*