kindergarten cosmocart

Četvrtak. 7h ujutro. Zvoni mi mobitel. Alarm. 7.15h zvoni ponovo. Dižem se. Tuširanje. Doručak. Četkica za zube. Pasta. Jakna. Tramvaj. Kišica. Faks. Vrata od predavaone. Nema predavanja!! Doma. Spavam još pol sata. 10h krećemo. Pol 11 krećemo zapravo. 11h krenuli smo. Izlazim iz grada. Autoput zg – slavnoski brod. Ajme dosade. Kava usput. Stari zaključuje; ma samo peri. Dakle, 160km/h u prosjeku. Jebemti autoput, već me noga boli od držanja gasa. Slavonski brod. Vinkovci. Osijek. Još malo i u otadžbini smo. Hehe. Prvi znak da će se ispred nas ukazati Srbija je 20km od granice. Jebemti hdz i pranje mozga i paranoju. Dok prolazimo ispod table «beograd ravno» trubim 3 puta. U inat. Stari se valja. Granica. Nigdje nikog, prolazimo ko po loju. Još 100km do bg. Trebamo se nać kod neke pumpe al naravno stari je krivo zapisao što i kako i pumpa nas naravno ne pogađa a ni mi nju. Mobiteli. Dolazi čovjek po nas. Stan. Kako ste? Kako faks? Kako ljubav? Što ima u zg? (ovo će se protezat kao tema svaki put kad sretnemo ljude koje moji starci nisu dugo vidjeli a ja ih vidim prvi ili drugi put u životu). Ručak. Malo spavam. Utakmica. Hodamo. Puno ljudi. Puno murje. Ulazimo na stadion. Oduzimaju mi baterije za fotić na ulazu. Al imam jedne fotiću koje su srećom izdržale. Marakana. 45000 ljudi. Primjećujem mexesa odmah. I kuffoura. Hehe. Počinje tekma. Delije navijaju da je to ludnica. Moji su smiješni malo. Ipak 0-1 za moje. Ali nema muka. Delije još žešće navijaju. Polako i cijeli stadion se priključuje. 1-1. Tribine se tresu. 2-1 tribine se tresu. 3-1 delirij na stadionu. "Ubio" bi se da nikad nisam doživio marakanu i huk s marakane kojim me stari davio. Moji se naravno osramotili al već sam gotovo i navikao. Doma. Spavanje. Buđenje. Javljam se liku s kojim sam se u srijedu (dan prije puta) dogovorio da ćemo se vidjet u bg, prek hattricka. Sve kaj znam o njemu je kako se zove i broj mobitela. I da sam mu kupio ožujsku pol litre jel me to tražio ako može, jer bi on probao. Najme, odlučio sam davnijih dana ne bit paranoični bijelac koji se boji da će bit ubijen/okraden/ozljeđen/otet od nepoznate osobe. Trudim se što više bit ford prefect al o tome nešto kasnije. Obilazak kratki beograda. Fotografiram mali milion fotki. Sviđa mi se skroz grad. Starci pričaju da su mislili da će bit zamazaniji. Ja sam mislio da će bit više rupa u zidovima od grantiranja NATO-a. Nema ni jednog ni drugog. Dok starci šeću, ja blejim u mlade bg ribe :)). I dobre brate mnogo. Kalemegdan. Vidi se pola Beograda. Grad je triput veći od Zagreba. I ima triput više ljudi. Doma sam. Nemam net! Kvragu, a trebao bi se čut još s nekim ljudima a ne mogu, jer ih mogu uhvatit samo prek neta. Zove me M. (frajer s kojim se nalazim). I on pogleda moj ht-mail. Kod konja u 9 pa u Optimist. Pivnica. Tamo se kao nalaze. Ako se planovi ne promijene. M. kaže da mu se javim kad se nađem s ostalima. A nemam pojma kako izgledaju. Al dobro, evo me kod konja na trgu repubilke u 5 do 9. Gledam. Tražim grupicu ljudi koja bi mogla bit ta. Uletavam jedno 5 grupica; hej, ste vi s hattricka? Nisu. Smiješno. Vrlo. M kažem da ih nema i da dodje do trga jer ja ne znam di je Optimist. Dođe. Nije loš. Godinu stariji od mene. Odemo u Optimist. Al nema ovih drugih. Planovi se se promijenili očigledno. Ništa. Kaže da je trebalo da dođu još njegovi drugari i drugarice al da su svi otkazali. Zbog čega očigledno pizdi, al nema veze. Piva popravalja. Odlazimo nakon Optimista u još par pivnica i birceva i evo me oko 3 doma. M je skroz super, ispada da imamo puno toga zajedničkog. (čaša se definitvno prelila kad je rekao; meni je rammstein skroz fora haha) Sluša pizdarije otprilike kao i ja. Hehe. Dogavaramo se za sutra (subota) i tako. Spavanje. Buđenje. Odlazim malo van. Malo još zujim sa starcima i nadri rodbinom po Bg. U 1 piva s M i još jedno 7-8 ljudi. Pozdrav svima iako nitko ovo ne čita. Haha. U 4 doma sam. Taksijem. A vozim se onak 20minuta u taksiju. I kolko platim? 25kn. Smiješno, smiješno. Presmiješno. Da je tako u zg, nikad me tramvaj ne bi vidio. A svaki treći auto je taksi i onak mašeš im i stanu i to je to. Imaju 9000 taksista! I one linijske koji voze kao tramvaj/trolejbus (ovisi koja je linija) i sve. A džabe je. Ručak tko zna koji. Nadri-rodbina me samo nutka raznim pizdarijama jedi ovo jedi ono a ja ni inače ne jedem puno. Ispod prosjeka za lapana mojih godina. Ali ima dobra stvar. Uz sve što jedem daju mi pivu pa sam pripit konstantno :) spavam. 11 na trgu. Piva jedna. Ajme. Koktel najt. Dakle, long island ice tea 10kn. Doveo M svoje drugove. I pijemo. Pa ćemo u plastik kasnije. Pa SKC. Pa KST. Ma mamula. Ma lol. Uglavnom, častim ih i tekilama a i disku (meni je sve di se pleše disko a ne klub ili štogod) tekila 12kn. Kaos. Ilitiga haos. Haha. A i kiša je počela. Baš pada. Eto me u pol pet doma. Prije toga sam nazvao nekog i tako je bilo lijepo čut; jesi ti lud? Ma jesam. :) buđenje. Mamurluk. Buđenje 2. buđenje 3. ustajanje. Doručak. Doma. Auto. Stari vozi. Sunce piči. Još smo stali na spomeniku palim borcima na Sremskom frontu (drugi svj. rat). Granica. Neki makaranin ispred nas. Pretresla ga i srpska policija/carina i hrvatska isto. Jadničak. Nas naravno ništa. Kasnije ja vozim i jedno 50km prije zagreba uletavamo u takvu magluštinu da to svijet nije vidio. Doma sam. At least. Bilo prejebno dobro. Oću opet. I sad sam sigurno zaboravio sto stvari napisat. Al tome služi edit! Možda jednog dana i dobijete linkove na fotke iz Bg, možda i ne. Puno je to fotki, puno je to posla :) pozdrav malom medi :)

p.s. primjećujem da mi ljudi kradu rečenice i to nekoliko ljudova.
Godi egu