Metal Music 666

31.10.2005., ponedjeljak

Him lyrics

Evo malo lyricsa za vas koji slušate Him sa Razorblade Romance albuma


HIM LYRICS
Razorblade Romance (2000)

1. I Love You (Prelude To Tragedy)
2. Poison Girl
3. Join Me In Death
4. Right Here In My Arms
5. Gone With The Sin
6. Razorblade Kiss
7. Bury Me Deep Inside Your Heart
8. Heaven Tonight
9. Death Is In Love With Us
10. Resurrection
11. One Last Time
12. Sigillum Diaboli
13. The 9th Circle (OST)


1. I Love You (Prelude To Tragedy)

I see it in your eyes
I feel it in your touch
I taste it from your lips
And baby more i love you

Can't you see my darling
That the harder i try
The more we grow apart
Please believe me
The sweeter the kiss
The colder turn your arms
And the colder grows your heart
And baby more i love you

I see it in your eyes
I feel it in your touch
I taste it from your lips
And baby more i love you

I see it in your eyes
I feel it in your touch
I taste it from your lips
And baby more i love you

And you're in my heart my darling
The closer i get
The more you're out of love
Don't you feel it
The colder your touch
The more it turns me on
And the faster beats my heart
And baby more i love you

I see it in your eyes
I feel it in your touch
I taste it from your lips
And baby more i love you

I see it in your eyes
I feel it in your touch
I taste it from your lips
And baby more i love you

I see it in your eyes
I feel it in your touch
I taste it from your lips
And baby more i love you

I see it in your eyes
I feel it in your touch
I taste it from your lips
And baby more i love you


2. Poison Girl

I did it all just for her
I did it all just for her
And love's heart is death
For me and my poison girl

A prey she was for the cruelty of love
While its serpent inside crawled straight towards her heart
The coldest kiss love ceased to exist
While we grew apart like never before

I did it all just for her
I did it all just for her
And love wants us dead
Just me and my poison girl

I did it all just for her
I did it all just for her
And love's heart is death
For me and my poison girl

the fire in her eyes
grew dim and then died
as the poison inside
reached her heart

And the coldest kiss
faith ceased to exist
as we grew apart
like never before

I did it all just for her
I did it all just for her
And love wants us dead
Just me and my poison girl

I did it all just for her
I did it all just for her
And love's heart is death
For me and my poison girl

And the taste of the poison on her lips is of a tomb

I did it all just for her
I did it all just for her
And love wants us dead
Just me and my poison girl

I did it all just for her
I did it all just for her
And love's heart is death
For me and my poison girl

Poison girl [4X]

And love's heart is death
For me and my poison girl
In this poison world


3. Join Me In Death

Baby join me in death
Baby join me in death
Baby join me in death

We are so young
our lives have just begun
but already we're considering
escape from this world

and we've waited for so long
for this moment to come
was so anxious to be together
together in death

Won't you die tonight for love
Baby join me in death
Won't you die
Baby join me in death
Won't you die tonight for love
Baby join me in death

This world is a cruel place
and we're here only to lose
so before live tears us apart let
death bless me with you

Won't you die tonight for love
Baby join me in death
Won't you die
Baby join me in death
Won't you die tonight for love
Baby join me in death

this life ain't worth living
this life ain't worth living
this life ain't worth living
this life ain't worth living

Won't you die tonight for love
Baby join me in death
Won't you die
Baby join me in death
Won't you die tonight for love
Baby join me in death

Baby join me in death


4. Right Here In My Arms

She's smiling like heaven is down on earth
Sun is shining so bright on her
All her wishes have finally come true
Her heart is weeping. Happiness is killing her.

She'll be right here in my arms
So in Love
She'll be right here in these arms
She can't let go

[Repeat]

So hard she's trying
But her heart won't turn to stone...oh no
She keeps on crying
But I won't leave her alone
She'll never be alone

She'll be right here in my arms
So in Love
She'll be right here in these arms
She can't let go

[Repeat]


5. Gone With The Sin

I love your skin oh so white
I love your touch cold as ice
And I love every single tear you cry
I just love the way you're losing your life

Ohohohohoh my Baby, how beautiful you are
Ohohohohoh my Darling, completely torn apart
You're gone with the sin my Baby and beautiful you are
You're gone with the sin my Darling

I adore the dispair in your eyes
I worship your lips once red as wine
I crave for your scent sending shivers down my spine
I just love the way you're running out of life

Ohohohohoh my Baby, how beautiful you are
Ohohohohoh my Darling, completely torn apart
You're gone with the sin my Baby and beautiful you are
You're gone with the sin my Darling

[Solo]

[2x Repeat Refrain]


6. Razorblade Kiss

I taste death in every kiss we share
Every sundown seems to be the last we have
Your breath on my skin has the scent of our end
I'm drunk on your tears, Baby, can't you see it's hurting

Mmhhh mmmhhhh

Every time we touch we get closer to heaven
And at every sunrise our sins are forgiven
Uh.uh
You on my skin this must be the end
The only way you can love me ist to hurt me again
And again
And again
And again

Your love is a razorblade kiss
Sweetest is the taste from your lips
Your love is a razorblade kiss
Sweetest is the taste from your lips

Oh the taste from your lips, my Darling
Taste from your lips, oh my Love

Only inside I'm free
I'm tired of waiting
You've got to let me dream
Inside Baby
I'm not afraid to feel
I want your to love me
Cause you are the one
Cause you are the one
Cause you are the one

Your love is a razorblade kiss
Sweetest is the taste from your lips
Your love is a razorblade kiss
Sweetest is the taste from your lips

Your love is a razorblade kiss
Sweetest is the taste from your lips
Your love is a razorblade kiss
Sweetest is the taste from your lips


7. Bury Me Deep Inside Your Heart

Let me wake up in your arms
Hear you say it's not alright
Let me be self dead and gone
So far away from life
Close my eyes
Hold me tight
And bury me deep inside your heart

All I ever wanted was you, my love
You...all I ever wanted is you, my love
Your're all I ever wanted, just you

Let me never see the sun
And never see your smile
Let us be so dead and so gone
So far away from life
Just close my eyes
Hold me tight
And bury me deep inside your heart

All I ever wanted was you, my love
You...all I ever wanted is you, my love
You're all I ever wanted, you, oh my love
You're all I ever wanted, you, my love

That's the way it's always been
My heart stops beating only for you Baby
Only for your loving

All I ever wanted was you, my love
You...all I ever wanted is you, my love
You're all I ever wanted, you, my love
You're all I ever wanted, you, my love


8. Heaven Tonight

I hold your hand in mine
I hold your hand and you're so lonely
Oh so lonely
Your eyes have lost their light
Your eyes have lost their light and you're empty
Oh my God you're so empty

(I'm in love with you)
You are my heaven tonight
(I'm in love with you)
You are my heaven tonight

Trying to find the heart you hide
Trying to find the heart you hide in vain
Oh in vain
And you're my haven in life
And you're my haven in death, Baby
Life and Death my Darling

(I'm in love with you)
You are my heaven tonight
(I'm in love with you)
You are my heaven tonight
(I'm in love with you)
You are my heaven tonight
(I'm in love with you)
You are my heaven tonight
(I'm in love with you)

[Repeat]

That's right
(I'm in love with you)
That's right
(I'm in love with you)
That's right
(I'm in love with you)
That's right
(I'm in love with you)


9. Death Is In Love With Us

I know it hurts too much
I know that you're scared
I know you're running out of trust
Wishing you were dead

In your misery
You're not alone
So come share your tears with me
And witness it all go wrong

I know it and I feel it
Just as well as you do, Honey
It's not our fault if death's in love with us oh oh
It's not our fault if the reaper holds our hearts

41+66.6 = our loss
We're breathing only to fade away
We're running just to get caught

What love's lies blessed
What love's light cursed
Just fear for the best
And hope for our worst

I know it and I feel it
Just as well as you do, Honey
It's not our fault if death's in love with us oh oh
It's not our fault if the reaper holds our hearts

Death's in love with us oh oh
The Reaper holds our hearts oh oh
Death's in love with us oh oh
And the Reaper holds our hearts oh oh

I know it and I feel it
Just as well as you do, Honey
It's not our fault if death's in love with us oh oh
It's not our fault if the reaper holds our hearts


10. Resurrection

There was a time
When I could breath my life in you
One by one
Your pale fingers started to move
And I touched your face
And all life was erased
You smiled like an angel
(falling from grace)

We've been slaves to this love
From the moment we touched
And keep begging for more
Of this resurrection

We've been slaves to this love
From the moment we touched
And keep begging for more
Of this resurrection

You kissed my lips
With those once cold fingertips
You reached out for me
And oh how you missed
You touched my face
And all life was erased
You smiled like an angel
(falling from grace)

We've been slaves to this love
From the moment we touched
And keep begging for more
Of this resurrection

We've been slaves to this love
From the moment we touched
And keep begging for more
Of this
resurrection


11. One Last Time

Is it so hard to believe our hearts
Are made to be broken by love
That in constant dying lies
The beauty of it all
My darling won't you feel
The sweet heaven in
Our endless cry

Oh at least you could try
For this one last time

So amazed how bright are the flames
We are burning in
Ever smiled at the tragedies
We hold inside
My darling won't you cherish
The fear of life that keeps
You and me so alive

Oh at least you could try
For this one last time
It could be alright
For this one last time

Oh at least you could try
(and we just will be closer)
For this one last time
(let me fall into your arms)
It could be alright
(don't let us grow colder)
For this one last time
(let me close to your heart)

Oh at least you could try
(and before it's over)
For this one last time
(let me fall into your arms)
It could be alright
(before it's all over)
For this one last time
(let me close to your heart)


12. Sigillum Diaboli

I can't see your sad face in your pitiful lies
Don't have the strength to carry your heavy load of life
I'm your Christ and i want you
I just woke up for hearse and you know it as well as I do

oh

I can't see through your eyes, bring your tears on me
I will leave the body for your shoulder you just have to killing
I'm your Christ and i want you
I just woke up for hearse and you know it as well as I do

Oh as well as I do
Oh as well as I do
Just as well as I do
Oh as well as I do
Oh as well as I do

So I'm your Christ and i want you
I just woke up for hearse and you know it as well as I do
So I'm your Christ and i want you
I just woke up for hearse and you know it as well as I do

Oh, so you've come from above
and you say you want to
and I kill myself for your love
I'm killing myself for you, yes you

I can't see your sad face in your pitiful lies
Don't have the strength to carry your heavy load of life
I'm your Christ and i want you
I just woke up for hearse and you know it as well as I do

Yes you do
Yes you do, my Darling
Yes you do..oh
Yes you do, oh my Love


13. The 9th Circle (OST)

Is it so hard to believe the hearts are made to be broken
Can't you see that the beauty of love lies in constant times
Don't you want our hearts to be torn wide open
Won't you feel the heaven in our endless cry

Oh at least you could try
Let me just to be closer
For this one last time
Let me fall into your arms

It could be alright
Don't let us grow any colder
For this one last time
Let me close to your heart

Ever amazed how bright are the flames we are burning in
Ever smiled of the tragedies we have locked deep inside
Aren't you obsessed by our hand was on the verge of beginning
Won't you cherish your fear of life that keeps us alive

Oh at least you could try
Let me just to be closer
For this one last time
Let me fall into your arms

It could be alright
Don't let us grow any colder
For this one last time
Let me close to your heart

Let me just to be closer
Won't you let me be closer
Just to let us be closer
oh, my Baby
oh
You gotta let it closer
Baby, let me closer
Won't you let it come closer
My Darling

Oh at least you could try
Let me just to be closer
For this one last time
Let me fall into your arms

It could be alright
Don't let us grow any colder
For this one last time
Let me close to your heart

Oh at least you could try
Let me just to be closer
For this one last time
Let me fall into your arms

It could be alright
Don't let us grow any colder
For this one last time
Let me close to your heart

Let me close to your heart
Baby, let me close to your heart
Let me close to your heart
Baby, let me close to your heart

- 11:47 - Comments or no comments 666 (0) - Print666pages - #

30.10.2005., nedjelja

Metallica

Metallica

Metallica je iznimno uspješan Američki Heavy Metal sastav, aktivan od ranih osamdesetih.

Nakon sticanja vjernih slijedbenika tijekom svoje uloge u razvoju Thrash metala u osamdesetima, sastav je uspješno proširio publiku u devedesetima, stičući pritom brojne nove obožavatelje. U skladu s tim, sastav je postao komercijalno najizloženiji primjer metala tijekom većine tog desetljeća. Međutim, ogromni porast u njihovom komercijalnom uspijehu je bio popraćen stilskim promjenama koje su neke njihove dugotrajne obožavatelje potakle na optužbe o komercijalizaciji.

U 2003. Metallica je izdala St. Anger, zbirku najagresivnije glazbe koju su napisali tijekom desetljeća, o kojoj mišljenja i kritike jako variraju, dok je komercijalni uspjeh vrlo ograničen.


Statistika
Žanrovi: Alternative Rock, Blues Rock, Hard Rock, Progressive Rock, Heavy Metal, Thrash Metal i Speed Metal
Porijeklo: SAD
Status: Aktivni
Vrijeme: 1981


Povijest


Osnivanje

Klasična postava: KEA/RTL/MOP, oko 1985. S lijeva na desno: Cliff Burton (Bass Gitara), James Hetfield (Ritam Gitara / Vokal), Lars Ulrich (Bubnjevi), Kirk Hammett (Glavna Gitara).

Metallicu su 1981. godine u Los Angelesu, Californiji osnovali bivši tenisač Lars Ulrich iz Gentoftea, Danske, i gitarist i vokalist James Hetfield iz Downeya, Californije, koji su se sreli nakon što su nezavisno objavili oglase u Američkom časopisu "The Recycler". Bassist Ron McGovney također iz Downeya, Californije, je bio uz njih originalni član, dok je sastav koristio par prolaznih gitarista, kao Brada Parkera i Jeffa Warnera, tijekom sastavljanja četveročlane postave. Naziv sastava je smišljen kad je bubnjar Lars Ulrich pomagao prijatelju Ronu Quintani izabrati ime za svoj novi časopis sa svrhom promocije metala. Quintana je smislio naziv Metallica, ali je Lars brzo smislio novi i zadržao taj za sastav kojeg je nedavno započeo sa Jamesom Hetfieldom.

Početkom 1982. Metallica je snimila "Hit the Lights" za prvu kompilaciju pod nazivom "Metal Massacre". Gitarist Lloyd Grant je doveden zbog solaža na pjesmi, ali nikad nije bio puni član sastava. U potrazi za stalnim glavnim gitaristim, Ulrich je objavio oglas u lokalnim novinama. Dave Mustaine, iz Huntington Beacha, Californije, gitarist iz sastava Panic, se javio i pri dolasku započeo testiranje. Ulrich i Hetfield su bili toliko zadivljeni njegovim instrumentima da su ga odmah pitali da uđe u sastav, prije početka probe. Tijekom idućih mjeseci sastav je snimio demo No Life 'Til Leather, koji je ubrzo privukao pozornost diljem obližnjih poklonika metala. Tada je već u sastavu svirao basist Cliff Burton, iz Castro Valleya, Californije, namamljen iz svog sastava Trauma, u zamjenu za preseljenje ostatka članova sastava u San Francisco.

Nakon dolaska u El Cerrito, Grofovije Contra Costa, California (preko puta zalijeva od San Francisca), sastav je ubrzo stekao znatnu pratnju na Bay Area Thrash sceni, putem širenja vijesti te nastupa uživo. U 1983. Metallica je otputovala u New York na nagovor tamošnjih promotera Jona i Marshe Zazule, a nakon prvih par nastupa sastav je potpisao ugovor sa Zazulinom novom diskografskom kućom, Megaforce Records, koja je izdala njihova prva dva albuma. Ubrzo nakon dolaska u New York, Mustaine je otpušten zbog sukoba s ostalim članovima (nadmetanja sa Jamesom na području popularnosti, fizičkih sukoba s ostalim članovima i sl.) i teškog alkoholizma te drugih ovisnosti. Kirk Hammett je pozvan iz Exodusa da ga zamijeni. Mustaine je kasnije nastavio svoju karijeru osnovavši Thrash Metal sastav Megadeth.

Metallicin prvi album, Kill 'Em All, je postavio primjer koji su pratili tijekom 1980ih, predstavljajući Jamesov "heavy" glas te njegovu agresivnu ritam gitaru. Godinu dana kasnije, njihov slijedeći album, Ride the Lightning, proširio je i usavršio njihov stil sa dužim pjesmama koje su predstavljale i instrumentalne i liričke kompozicije koje su se izdizale iznad mladenačkijih pjesama na Kill 'Em All-u. Možda najznačajnija odrednica Ride the Lightning-a je bio dodatak pjesme "Fade to Black", sporije, unutarnje pjesme koja se bazirala na mislima čovjeka koji pomišlja na samoubojstvo. "Fade to Black" je bila prva takva pjesma u slijedu koji će kasnije sadržavati "Welcome Home (Sanitarium)" i "One". Dodatak ovih sporijih, introspektivnih pjesama je razlikovao Metallicu od drugih Thrash Metal sastava, od kojih su najznačajniji bili Anthrax, Slayer i Megadeth.

Neki su smatrali osnivanje Metallice direktnom reakcijom na dominantnu Rock'n'Roll glazbu ranih 1980ih. Inspirirani sastavima kao što su Motörhead, Diamond Head (Metallica je zapravo sebe i svoj stil uspoređivala sa kombinacijom legendarnosti Diamond Heada i stila Motörheada, humoristički tvrdeći da su dvije glave (head) bolje od jedne.) i Saxon, takozvanim Novim Valom Britanskog Heavy Metala kao i hardcore punk sastavima kao što su Misfits i Discharge, Metallica je težila razbijanju utjecaja Soft Metala na obožavatelje Heavy Metala.

By Wikipedia


- 00:39 - Comments or no comments 666 (0) - Print666pages - #

27.10.2005., četvrtak

Guns 'n' Roses

Guns 'n' Roses

Priča počinje 1985.godine, kada je bend pokrenuo Jeff Isbell, kasnije poznat kao Izzy Stradlin, koji je htio napraviti najbolji bend na planeti, za vokalom je vidio svog dugogodišnjeg prijatelja Williama Baileya, koji će se preimenovati u W. Axl Rose saznavši prezime svog pravog oca, dok je ostatak benda sačinjen na brzinu od lokalnih mladića: Tracii Guns gitara, Rob Gardner bubnjevi i Michael "Duff" McKagan bas. Takva Motlijeva ekipa nije izdržala dugo, svirala je neuvježbana pod raznim imenima, i Gardner i Tracii ubrzo napuštaju grupu ,a Tracii će potom reformirati danas poznate L.A. Guns, a Duff pronalazi zamjenu u Road Crew, jednom od bezbroj lokalnih LA bendova u kojima je svirao: Steven Adler je na bubnjevima i Saul "Slash" Hudson na gitari. I tako su rođeni Guns 'n' Roses. Axl će svoj prvobitni styling ukrasti sa zidova Izzyjeve sobe gdje su visili posteri Michaela Monroea i Hanoi Rocksa, što je posredno uticalo i na sam zvuk: glam-rock je dobro izgledao i zvučao. Velika izdavačka kuca Geffen je u Guns 'n' Rosesima vidjela glam/sleaze povratnike i bila brza da ponudi ugovor za oko 75 tisuća dolara u ožujku 1986.godine, ne sluteći da će oni sav novac potrošiti u roku od mjesec dana na vraćanje dugova i neizbježnu drogu. Iste godine izdan je u limitiranom tiražu samoproducirani EP "Live Like A Suicide" na maloj etiketi Uzi Suicide Records, koji je rasprodan u rekordnom roku. EP je imao dvije obrade: Aerosmith "Mama Kin", i "Nice Boys" od kultnih australskih rockera Rose Tattoo, kao i dvije autorske pjesme "Reckless Life" i "Move To The City" koje su opisivale kaotično stanje u kojem se nalazio život svakog od njih. Zanimljivo je da je tek par godina kasnije otkrivena mala prijevara vezana za ovo izdanje-sve četiri pjesme su snimljene u studiju da bi se naknadno dodao zvuk publike i time stvorila koncertna atmosfera. Reputacija Guns 'n' Roses je polako rasla, no uspjeh je bio još daleko. Zadnjeg dana srpnja 1987. izlazi "Appetite For Destruction" koji je jedan od deset najboljih albuma ikad snimljenih. Trinaest godina kasnije, ovaj LP i dalje ne otkriva ni jednu jedinu manu, ni jedan pogrešan ton, sve je neprikosnoveno-od "Welcome To The Jungle" do "Rocket Queen", sve je konačno bilo na jednom mjestu, jednostavno i savršeno. Usprkos svom potencijalu, album nije u startu zabilježio veliku prodaju. "Nikada nisam mario za uspjeh", rekao je Slash. "I kad se dogodio, veoma me je iznenadio. Bili smo na turneji cijelu godinu, znali smo da se album prodaje dobro i odjednom je masa počela pristizati na koncerte. Izdavačka kuca bi nas nekad nazvala i rekli bi nam do koje smo pozicije stigli na Top Listi, i koliko smo kopija albuma prodali, ali ja to nisam puno cijenio sve dok me, nakon jedne turneje, netko nije zamolio za autogram." Bila je potrebna čitava godina da "Appetite For Destruction" stigne na prvo mjesto US Billboard liste i konačno se počne prodavati. Međutim, prvi skandal je uslijedio odmah po objavljivanju albuma koji je imao "nepristojan" omot. U pitanju je bila ilustracija "Apetite For Destruction" Roberta Williamsa iz 1978.godine gdje je prikazana scena silovanja. Ubrzo su mnoge prodavaonice odbile da prodaju ovaj album. Kompletan tiraž je vraćen izdavačkoj kuci, koja je potom izbacila izdanje sa novim omotom-logo krst Guns 'n' Roses na crnoj pozadini. Događaj koji je ispunio tabloide širom svijeta sa naslovima o Guns 'n' Roses, bio je nesretni slučaj na Monster Of Rock festivalu na Castle Donningtonu u Britaniji, kad su dva fana poginula u gužvi na koncertu. Tko je imao priliku da presluša snimak sa tog koncerta, čuo je napore Axla da smiri publiku, da utiša strasti, ali ništa nije pomoglo-novine su pronašle krivca. Zatrpani skandaloznim člancima, uz dobru koncertnu promociju i nekoliko aktualnih spotova na vodećim muzičkim TV-stanicama poput MTV-a, Guns 'n' Roses su polako dolazili u centar pažnje i album je sa jednogodišnjim zakašnjenjem stigao na prvo mjesto Billboard liste. Ako za neke ekscese i nisu bili krivi, to se nikako nije moglo reći za kontraverznu pjesmu "One In A Million" sa albuma " Guns 'n' Roses Lies-the Sex, the Drugs, the Violence, the Shocking Truth" objavljenog u prosincu 1988. Axl tu napada crnce nazivajući ih pogrdnim izrazom "niggers" , kao i imigrante i homoseksualce optužujući ih sa "immigrants and fagets. Stih o "crncima" zategao je odnose u bendu. Slashova majka je crnkinja. "Nisam bio za tu pjesmu, i odbijam da je sviram uživo", kaže Slash. Na prodaju albuma ovi događaji nisu imali utjecaja, i Guns 'n' Roses postaju prvi bend, kome su se dva albuma našla u Top pet najprodavanijih izdanja. Sljedeća 1989.godina zatekla je bend u totalnom kaosu-Izzy, Slash i Adler se bore sa narkomanskim krizama, i tek ih poziv za četiri koncerta u LA-u kao predgrupa Rolling Stonesima, vraća u pokret. Stevena Adlera, će u kolovozu 1990. zamijeniti Matt Sorum. Iako je bend ponovo bio u top formi, pojačan klavijaturistom Dizzyjem Reedom, iako je droga nestala sa liste dnevnih potreba, i rad na novom album je uvelike trajao, odnosi su se počeli komplicirati. Kasniji intervju će pokazati da je Axlov egoizam bio glavni problem. Izzy je prvi odlučio napustiti bend, i to neposredno prije izdavanja dva albuma "Use Your Illusion I & II", sto će biti ozvaničeno tek par mjeseci nakon što su se albumi pojavili u prodaji. Neobično je da je Axlova sujeta prema dobrom drugu išla tako daleko da su sve dionice koje je Izzy snimio za ova dva albuma - "utišane" i malo izmijenjene. Ova dva albuma su donijela malo mekši zvuk Guns 'n' Roses, balade poput "Don't Cry", "Estranged", "November Rain. Albumima skoro da se nije moglo ništa zamjeriti, otišli su pravo na vrh najprodavanijih izdanja, Guns 'n' Roses su postali najpopularniji bend na svijetu-ali ujedno, upravo tu je i bio početak njihovog kraja. Uslijedila je svjetska turneja, Guns 'n' Roses su bili glavni bend na svakom koncertu, na svakom festivalu, izbačeni video spotovi stizali su u sam vrh, novac je pristizao sa svih strana-ali ipak, u bendu su mnogi bili nezadovoljni. Pravi kuriozitet u muzičkoj industriji predstavlja traženje zamjene za Stradlina-čak dvojica gitarista su odbili da zauzmu mjesto ritam gitariste u tad najpopularnijem bendu na svijetu. Prvi je bio Peter Wells iz tada raspadnute grupe Rose Tattoo, koji je po priči mnogih rekao jednostavno "ne zanima me ovo što sada radite", dok je David Navarro tražio više od ponuđenih 2 milijuna dolara. Nekadašnji gitarista Kills For Thrills, Gilby Clarke, zauzeo je na kraju Izzyjevu poziciju naučivši kompletan koncertni opus grupe za nekoliko dana. "The Spaghetti Incident"(1993) je album obrada, koji je Duff prvobitno zamislio kao album posvećen punk bendovima, a na albumu se našla i jedna pjesma ozloglašenog ubojice Charlesa Mansona koja je također napravila skandal. Duff je izbacio 1993. solidan solo album ("Believe In Me"), Stradlin je već uvelike radio sa svojim pratećim bendom Izzy and The Ju Ju Hounds s kojim je 1992. objavio odličan album, Slash je u međuvremenu svirao sa svakim tko bi ga pozvao, a vijesti o Guns 'n' Roses nije bilo. U takvoj atmosferi, izdavači su pokušali primorati bend na povratak-ostavljeno je slobodno mjesto na soundtracku za film "Intervju Sa Vampirom"(1994), i ostalo je još samo da dobiju pjesmu. "Simpathy For The Devil" (obrada Rolling Stonesa) je posljednja stvar snimljena u djelomično staroj postavi: umjesto Gilbyja, Axl je bez prethodne suglasnosti ostalih doveo gitarista Paula Tobiasa. Teško je reći kad se bend u potpunosti raspao-Rose je, ponovo bez ičije suglasnosti, izbacio Matt Soruma, Slash je saznao preko novina da više nije u bendu, Duff je preslušavši Axlove demo snimke rekao da ne želi to da svira, i u grupi je ostao Axl, koji i sudskim putem dobio pravo da dalje koristi ime Guns 'n' Roses. Iz Guns 'n' Roses, u periodu 1994-1999., nije stizalo puno informacija. Postava za koju se vjeruje da je radila sa Axlom zadnje dvije godine je sljedeća: Robin Finck (glavna gitara), Paul Huge (gitara), Tommy Stinson (bass gitara), Josh Freese (bubnjevi), i Dizzy Reed (klavijature) - i po Rose-ovoj prici, nastalo je oko 70 pjesama, od kojih bi se na novom albumu trebalo naći 16-17. Kako će to možda zvučati, možete saznati ako preslušate soundtrack za film "End Of Days". Govoreći o novom albumu, Axl kaže: "Htio sam napraviti tradicionalnu ploču ili se vratiti natrag na Appetite For Destruction, ali nisam uspio. Slash je razlog. Jednostavno, nitko se nije pojavio tko bi ga mogao zamijeniti na pravi način". Novi stil zahtijevao je temeljno prearanžiranje bogatog Guns 'n' Roses naslijeđa, te su Axl i ekipa u studiju ponovo snimili skoro sav "Appetite For Destruction", kao i pjesme "You Could Be Mine" i "Patience", koje će, tako aranžirane, biti izvođene na koncertima. Novi album se trebao pojaviti u prodavaonicama u nekoliko navrata, ali iz mnogo razloga je bio prolongiran. Ipak 2002.godine izlazi novi Guns 'n' Roses album koji je nazvan Chinese Democracy, na ovom albumu su se našle slijedeće pjesme: Madagascar, The Blues, Silk Worms, Oh My God i kao posljednja Chinese Democracy. U grupi kao sto je Guns 'n' Roses bilo je dovoljno slave za svakoga ne samo za frontmena. Nikada nije planirano da Guns 'n' Roses postanu toliko veliki. Slava je rasturila ovaj bend, uostalom to se kad-tad dešava svim velikim bendovima.

- 10:34 - Comments or no comments 666 (0) - Print666pages - #

25.10.2005., utorak

Povijest metala

Povijest metala...odakle poceti? Od trenutka kada su prvi puta gitaru ustekali u struju? Od Elvisa, kralja Rock 'n' Rolla? Od crnaca koji su prije koju stotinu godina rintali na plantazama pamuka gdje su svojim pjevanjem postavljali temelje jazza i bluesa? Ili pak, malo blize ovamo u povijesti osnivanjem bandova poput Black Sabbath ili Deep Purple? Ne znam tocno, ali definitivno je da, iako to mi mozda isprva necemo htjeti priznati, metal ima svoje korijene duboko ukopane u neke svjetski rasirene stilove koji danas nemaju puno veze s metalom (iako dodirnih tocaka ima, ali o njima poslije): jazz, rock 'n' roll, klasicna glazba, punk itd.

Nemojmo ici predaleko u povijest nego se vratimo u pedesete godine proslog stoljeca kada je mladac imenom Elvis Presley (i naravno, glazbena industrija iza njega) svojom gitarom i karakteristicnim nacinom plesa dovodio ljepsu stranu populacije u predorgazmicka stanja i, puno, puno vaznije, utemeljio rock 'n' roll i prosirio njegovu popularnost, kao i popularnost gitare u neslucene visine. Pocelo se stvarati rock trziste (pri cemu ne smijemo mijesati glazbu koju danas smatramo rockom i rock glazbu prije pedeset godina; ako ste ikada culi Elvisa ili neke druge tadasnje gitaristicke heroje, znat cete o cemu pricam). Medjutim, tadasnji rock zasigurno ne bi bio tako popularan da nije sadrzavao odredjenu buntovnost. Mladi zeljni promjena, vlastitog nacina zivota i izrazavanja posezali su upravo za onim zabranjenim i tabuima. A to je upravo pruzao r'n'r koji je u pocecima bio doslovno zabranjivan od tradicionalnijeg dijela populacije kojemu je rock bio preglasna glazba, a ples dovodjen u vezu s njime previse eksplicitan i prost cime je automatski predstavljao magnet za mladju populaciju. Odredjenu buntovnost rock i metal zadrzali su i do danas, iako u manjim razmjerima. U daljnjem razvoju rocka, kao relevantne mozemo navesti gotovo sve poznate i nepoznate umjetnike koji su se izrazavali kroz gitaru i tako oslobadjali svoju kreativnost. Mozemo navesti: The Who, Boba Dylana, Beatlese (kojim rock/pop definitivno postaje svjetska manija i oslobadja se lanaca koje su mu nametnuli tradicionalisti), Erica Claptona (prvenstveno kroz djelovanje grupe Cream), Grateful Dead itd itd.

Neobicno vazna osoba rocka definitivno je Jimi Hendrix, samouki gitaristicki ljevak i genij, koji dovodi u vezu elemente 'crnog' zvuka (bluesa, mnoge oblike jazza) sa elektricnom gitarom. Njegov karakteristicni nacin sviranja otvara potpuno nove poglede na nacine uporabe gitare. Vazna je i cinjenica da je Hendrix dosao sa americkih ulica, iz srednjeg, siromasnijeg staleza, te pruzio primjer mladima da se u zivotu moze uspjeti i na takav nacin. U vezu s rock glazbom pocinje se dovoditi i droga, alkohol, mnogi ekscesi i poroci koji su redovito uzimali danak u zivotima popularnih. Spomenimo samo Hendrixa, Presleya i Morrisona.

Sezdesete godine su bile mozda i presudne za rock glazbu. Tijekom tih deset godina osnovano je mnostvo bandova koji su gajili vlastite glazbene stilove, vlastite imidze i svaka je uvodila neku novost u svijet glazbe. Mozemo reci da se u sezdesetima (zadnje godine) rodio heavy metal, i od onda se racuna njegovo postojanje kao glazbenog pravca. Neki bandovi: Rolling Stones (od prve polovice sezdesetih do dana danasnjih bili su sinonim za neuredan zvuk i ekscese), The Doors, Alice Cooper (prvi predstavnik tzv. shock-rocka), Led Zeppelin, ZZ Top, Deep Purple, naravno Black Sabbath. Svaka od spomenutih grupa imala je svoju karakteristicnu liniju. Glazbenici poput Keitha Richardsa, Jima Morrisona, spomenutog Coopera, Ritchie Blackmora, Pagea i Planta, Iana Gillana,Tony Iommia i Ozzy Osbournea predstavljali su individualne stilove glazbenog izrazavanja kojim su izravno inspirirali mnoge glazbenike metala.

Legendarna britanska skupina Black Sabbath smatra se utemeljiteljem heavy metala. Kontroverzni pjevac Ozzy Osbourne svojim vokalom, tekstovima koji su cesto granicili s okultizmom i spiritizmom, eksplicitnim izjavama, provokativnim imidzom i nastupima (sjetimo se samo odgrizene sismiseve glave na koncertu koja ga je inficirala bjesnocom), Tony Iommi koji se smatra prvim gitaristom heavy metala i najboljim riff majstorom i ritamska podloga Butler/Ward izdala je mnogo odlicnih albuma na kojima susrecemo tada najzesce dionice koje su se uopce mogle cuti u glazbi, te se, osim heavy metala, smatraju utemeljiteljem dooma i stoner-rocka. Njihova glazba postaje puno cvrsca, orijentirana prvenstveno na (jednostavne) gitarske riffove i glasnu ritamsku sekciju. Black Sabbath stekao je svjetsku popularnost koja je bila zacinjena, standardno, drogama i alkoholom, ali i nerijetkim promjenama postave. Ozzy ima uspjesnu solo karijeru, dok ga je privremeno na vokalima zamijenio Ronnie James Dio, iz postava Dio ("Holy diver") i Rainbow ("Long live rock n' roll") i jedno vrijeme cak Ian Gillan iz Deep Purplea. Prvi album Black Sabbatha "Black Sabbath", izdan iste godine kao i Deep Purpleov debi "In rock" (68), kao i nesto kasnije izdan prvi album Led Zeppelina "I" oznacili su pocetak nove glazbene ere i ujedno slove kao remek djela glazbe.

Ne smijemo zaboraviti jos par velikih imena koji su iza sebe ostavili duboki otisak kvalitetne glazbe i koji su karakterizirali lomljenje granica umjetnosti, te sirenje glazbe na neistrazena podrucja: Pink Floyd, Genesis, Yes, Jethro Tull i King Crimson su samo neka imena progresivnog rocka koji krajem sezdesetih tek uzima zamah.

Nalazimo se u sedamdesetima u kojima doslovno cvjetaju dobra rock i stvaraju prva prava metal imena od kojih neke grupe djeluju i do danas uzivajuci zasluzenu slavu. Kao nezaobilazne spominjemo: AC/DC (albumi klasici: "Back in black", "Highway to hell", "Let there be rock" itd.), Motörhead ("Ace of spades", "1916"), Bon Jovi ("Slippery when wet"), Aerosmith ("Pump", "Toys in the attic"), Rush ("2112", "Moving pictures"), Uriah Heep ("Demons & wizards"), Kiss ("Alive I & II"), Scorpions ("Lovedrive"), Blue Öyster Cult ("Fire of unknown origin") (nekima od navedenih grupa uporno se prisivao pridjev 'metal' iako je njihova glazba bila daleko od toga). U sedamdesetima je osnovan i Judas Priest koji je u svojim pocecima svirao hard rock, dok se tek kasnijim izdanjima (pocetkom osamdesetih) i pronalazenjem vlastitog stila mogao nazvati metal (buduci da je djelovao i prije osamdesetih, Priest se ne ubraja u NWoBHM).

Kraj je sedamdesetih. Velika Britanija. Vec i prije slovila kao jedna od kolijevki rocka, dok bi jednako mogli reci za metal. Osim sto je bila dom Black Sabbatha i Deep Purplea, bila je epicentar pokreta poznatim pod imenom New Wave of British Heavy Metal (NWoBHM). Sve je pocelo kada je mladi i malo poznati band Iron Maiden izdao svoj prvi demo 1978, a pratile su ga mnoge britanske grupe. Nezaustavljivi val neobuzdane energije i kreativnosti pokrenut je prvim izdanjima Iron Maidena pocetkom osamdesetih ("Iron Maiden" i "Killers" sa legendarnim Di'Annom na vokalima) i jednako velikim klasicima grupa koje vecinom nisu uzivale popularnost metalnih djevica, Saxon ("Strong arm of the law", "Wheels of steel"), Raven ("Rock until you drop"), Demon ("The unexpected guest"), Venom ("Black metal"), Angel Witch ("Angel witch"), Tygers of Pan Tang ("Spellbound"), Samson ("Shock tactics"), Diamond Head ("Lightning to the nations") itd. Glazba postaje nedvojbeno brza, zahtjevnija i glasnija. Britanska, ali i svjetska javnost slavila je svoje junake koji su prodavali mnostvo ploca i nastupali pred rasprodanim halama. Nedvojbeno, za vrijeme NWoBHMa (koje je trajalo od kraja sedamdesetih do otprilike '83. ili 84'.i koji je uz Black Sabbath glavni kamen temeljac metala) metal je dozivljavao jedan od svojih vrhunaca i mnostvo vjecnih klasika. Pozitivna atmosfera koja je tada vladala oko metala rijetko je kada ponovno dosegnuta. Posebno interesantan je fenomen zvan Iron Maiden. Grupa je uvijek, a posebno u svojim prvim danima, uvijek bila par koraka ispred 'konkurencije' i bili su kao proroci buduceg zvuka. Ono sto je ostalo kao njihova glavna karakteristika do dana danasnjih je nezamjenjiva melodija, dok su pjesme kao sto su "Prowler", "Iron Maiden", "Wrathchild", "Murders in the rue morgue" ostale rado slusane do danas, dok bi pjesma kao sto je "Purgatory" koja je stara punih 20 godina, komotno mogla stajati na bilo kojem kvalitetnom power metal albumu danasnjice. Mnogo toga se mijenja u bandu odlaskom Di'Anna, a dolaskom pjevaca spomenute grupe Samson, Brucea Dickinsona.

Negdje usporedno s razvojem NWoBHMa u Velikoj Britaniji prije nego sto je americki metal dozivio svoj boom, poznati su bili glam (shock) rockeri. Prisjetite se grupa Mötley Crue, Poison, Alicea Coopera, W.A.S.P i, naravno, KISSovaca. Sto im je bilo zajednicko? Nasprejane, naviklane polumetarske frizurice u zrak, make-up, u najmanju ruku interesantni kozni outfiti i sladunjavi rock zvuk (koji je na trenutke znao graniciti s metalom) koji je, osim sto je bio dosta eksplicitan (live nastupi), bio pravi magnet zlocestih curica s kojima su clanovi spomenutih grupa svakodnevno lumpali, cinili bezbrojne ekscese i mlatili ogromnu paru. Medjutim, naslo se i tu interesantnih albuma: "Shout at the devil", "Billion dollar babies", "W.A.S.P."...

Ostanimo jos malo u Americi. Dijelom pod utjecajem metal booma iz Velike Britanije, dijelom iz vlastite kuhinje, Amerikanci su pocetkom osamdesetih imalo stosta kvalitetnog za ponuditi na podrucju metala. Ogromnu ulogu u promoviranju underground metala imale su razne kompilacije tek rodjenih bandova, od kojih je medju vaznijim kompilacijama bila ona Briana Slagela (utemeljitelj Metal Blade recordsa i najvaznija osoba za razvoj metala osamdesetih u Americi i Kanadi) pod nazivom "Metal massacre" na cijim raznim izdanjima su bile grupe Armored Saint, Metallica, Cirith Ungol, Savage Grace itd itd. Sve je to kulminiralo fenomenalnim izdanjima: Metallica i njihov debi "Kill 'em all", Slayer "Show no mercy", Anvil "Metal on metal", Jag Panzer "Ample destruction", Heir Apparent "Graceful inheritance", Queensryche "The warning", Fates Warning "Awaking the guardian", Savatage "Hall of the mountain king", Megadeth "Peace sells...but who is buying", Metal Church "Metal church", Virgin Steel "Noble savage"i jos mnoge dobre grupe i albumi od kojih kao posebne mozemo izdvojiti Manowar, band osnovan od strane Black Sabbathovog roadia, Joe DiMaia, dok cetvorka u prvoj polovini osamdesetih izdaje "Battle hymns" na kojem se vec nazire njihovo buduce kretanje, dok im "Hail to England" donosi svjetsku popularnost.

Polako s vremenom, pocetni zvuk izvornog heavy metala se poceo mijenjati. Posebno americke grupe koje su svoju razuzdanu energiju pocele polako prenositi na svoje albume, tezile su brzem ritmu, nekontroliranim solo ispadima, tzv. staccato riffovima i agresivnijim vokalima. Rodjen je thrash metal, uz koji je usko vezan pojam speed metal (vezan uz grupe Exciter i Raven). 1983. izdan je vec spomenuti prvi album Metallice koji je sadrzavao za ono vrijeme par do tada najzescih riffova koji su se mogli cuti: tu su prednjacili pocetak pjesme "Motor breath" i pjesma "Metal militia". Medjutim, definitivno najzesce grupa koja se krajem prve polovine osamdesetih mogla uopce cuti bila je grupa Slayer koji su imali mnogo problema sa snimanjem svojih albuma jer producenti nisu imali iskustva s tako brzim zvukom, a ni tehnologija nije bila prikladna. Kult je stvoren izdanjima "Ride the lightning", "Hell awaits" i Anthrax "Fistful of metal". Ali, svijet nije ni priblizno znao sto mu se sprema: prvo je Exodus izdao thrash bombu "Bonded by blood" 1985, a godinu dana kasnije Slayer je izdao najbolji thrash metal album ikada "Reign in blood" koji je djelomicno zasluzan i za razvoj agresivnijih pravaca metala u buducnosti. Ovaj pravac metala usko je povezan s Bay Area podrucjem odakle dolaze najveca imena thrash metala. Lavina je pokrenuta: Testament ("The legacy"), Vio-Lence ("Oppressing the masses"), Megadeth ("Rust in peace"), Death Angel ("The ultra violence"), Forbidden ("Forbidden evil"), Heathen ("Victims of deception"), Flotsam and Jetsam ("Doomsday for the deciever"), Overkill ("Feel the fire")...usporedno s Amerikom, thrash virus zahvaca i sve ostale dijelove svijeta. Krenimo od sjevernih susjeda Amerike, Kanade, koja je ponudila legendu Annihilator, grupu predvodjenu Jeff Wattersom, gitaristickim genijalcem i prefekcionistom, koja izdaje klasiku "Alice in hell"; prijedjimo ocean: Njemacka - dovoljno je spomenuti tri thrash legende: Kreator ("Endless pain", "Pleasure to kill"), Sodom ("Agent orange") i Destruction ("Infernal overkill"), a tu su jos i Tankard ("Chemical invsion"). U Brazilu izlaze prvi albumi Sepulture koji zasada nemaju previse veze sa thrash metalom.

Iako je prva polovina osamdesetih u Europi bila prvenstveno pod dominacijom Velike Britanije i NWoBHM-a (Maideni standardno izdaju klasike "The number of the beast", "Piece of mind", "Powerslave", a Judas Priest svoje "Defenders of the faith" i "Screaming for vengeance"), i u drugim dijelovima starog kontinenta su se dogadjale interesantne stvari. U Njemackoj je osnovan Accept pod vodstvom Uda Dirkschneidera (kasnije se odvaja i osniva grupu UDO) i izdaju se klasici "Restless and wild" i "Breaker", osniva se Grave Digger ("Heavy metal breakdown"), Running Wild ("Black hand inn"). Scorpionsi izdaju svoje klasike. U Svicarskoj djeluje postava Hellhammer pod dominacijom Toma G. Warriora, dok se raspadom doticne skupine osniva legendarni Celtic Frost ("Morbid tales", "To mega therion") koji uz Svedjane Bathory ("Bathory", "Under the sign of the black mark") smatra zacetnikom black metala. Nezaobilazna je i Danska u kojoj tada malo poznati King Diamond zajedno sa Hankom Shermanom osniva Mercyful Fate ("Melissa, i fenomenalni "Don't break the oath"). Postavljaju se i korijeni death metala djelovanjem skupine Possessed ("Seven churches").

Druga polovina osamdesetih donosi osnivanje novog pravca metala - death metala, ali prije toga thrash metal prolazi kroz svoje umjetnicke vrhunce, dok se drugi bandovi polako pronalaze u vlastitim unikatnim stilovima (Metallica "Master of puppets", "...and justice for all", Manowar izdaje svoj najbolji album "Kings of metal", Queensryche svoje remek djelo "Operation: mindcrime", dok Slayer usporuje ritam albumom "South of heaven"). Prije no sto se bacimo na death metal, obavezno moramo spomenuti Nijemce Helloween koji albumima "Walls of Jericho" i "Keeper of the seven keys part I & II" postavljaju temelje melodicnog power metala (djelomicno u korelaciji i s nazivom Epic metal) ciji stil ce biti kopiran nebrojeno mnogo puta u buducnosti. Power metal se zasniva prvenstveno na melodijama, gitaristickim finesama kroz virtuozne solaze, vokal je ugodan i cesto visok, dok je glazba himnicna. Glavni predstavnici power metala osnivaju se upravo u ovom razdoblju: Kai Hansen, gitarist Helloweena, nakon nekog vremena napusta Helloween i osniva svoj kultni band Gamma Ray s kojim u osamdesetima izdaje "Heading for tommorow". U Finskoj Timmo Tolkki osniva Stratovarius, s kojim izdaje ne bas najbolji debi "Fright night", dok je Njemackoj Blind Guardian izdaje prvi album "Battalions of fear". Od slicnih u Americi moramo spomenuti Vicious Rumors ("Digital dictator"), Virgin Steel i Fates Warning. Sto se tice thrash metala u ovom razdoblju, moramo spomenuti da Kreator izdaje svoje najbolje izdanje "Extreme aggression" kao i Sodom, dok Sepultura izdaje mocni "Benath the remains". King Diamond se razilazi sa Shermanom i osniva skupinu King Diamond s kojom izdaje odlicne albume "Abigail", "Them", "Conspiracy"...

Kao sto je vec spomenuto, kao osnivace death metala spominju se Possessed svojim albumom "Seven churches", dok je u vecoj mjeri za razvoj spomenutog pravca zasluzan (tada mladac) Chuck Schuldiner sa svojom legendarnom grupom Death. Death metal je agresivan stil koji se sastoji od zestokog i veoma brzog bubnjarskog ritma, najcesce (u pocetku) jednostavnih jednozicanih riffova i grubog, nerazumljivog vokala. Zasto je death metal bio toliko popularan? Definitivno zbog osvjezavajuceg, novog i zesceg zvuka. Slava NWoBHMa je davno prosla (ostali su samo najjaci: Maideni izdaju svoje najbolje albume: "Somewhere in time" i "Seventh son of a seventh son"; Saxon), dok thrash revolucija gubi na snazi...tada je izronio death metal i pokrenuo novi val talentiranih glazbenika. Naravno, u pocetku u dubokom undergroundu djeluje Death i vrsi najveci dio posla za death metal izdavanjem svog debija "Scream bloody gore" (87). Brzo i zestoko - kritizirano na sve strane ali mladi su prihvatili album. "Leprosy", "Spiritual healing", "Human"... da ne nabrajamo dalje sve same klasike grupe Chucka Schuldinera (R.I.P.) na kojima prolazi razvoj od nekontrolirane agresije do tehnickog savrsenstva. Razliciti glazbenici koji su djelovali u grupi Death osnovali su kultne grupe: Massacre ("From beyond"), Autopsy ("Severe survival) i Cynic ("Cynic", uz Death, u pocetku najvisi stupanj tehnicke perfekcije). Dok smo u Americi, neizbjezno moramo spomenuti Floridsku scenu koja se smatrala najjacom na svijetu: zvijezde death metala Morbid Angel ("Altars of madness"), Obituary ("Cause of death"), bezboznici Deicide ("Legion") i Malevolent Creation ("Retribution"). Tu su jos mnoge istinske zvijezde death metala: Cannibal Corpse ("Tomb of the mutilated") i Suffocation ("Effigy of the forgotten") koji je uz Immolation ("Dawn of possession") zacetnik raznih varijacija death metala. Ni Europa nije bila postedjena death metal booma: u Svedskoj su osnovani Entombed (koji svojim albumom "Left hand path" stvaraju karakteristican svedski zvuk gitara), raspadom grupe Carnage (jedini album "Dark recollections") stvaraju se zvijezde Carcass (Englezi) i Dismember ("Like an everflowing stream"), dok djeluju jos Unleashed ("Accross the open sea") i Grave ("You'll never see..."), a ubrzo se osniva Hypocrisy koji izdaje svojim prvi album "Penetralia" i Edge of Sanity ("The spectral sorrows"). U pocetnim stadijima u death metalu se nije upotrebljavao tzv. blastbeat (ukrucivanje ruke da bi se postigao sto brzi bubnjarski ritam). Medjutim, teznjom stvaranja sto brzeg zvuka, blastbeat se pocinje razvijati i mislim da ga je po prvi puta upotrijebila engleska grupa Napalm Death na svojim prvim albumima ("Scum" i "From enslavement to obliteration") kada je jos svirala grind core. Grind core se sastoji od kratkih (po jedno minutnih ali i kracih) izljeva agresije, par blastbeatova i pokojeg riffa. Sadrzi jednostavnost punka, ali je puno zesci. Uz spomenute Napalm Death, i grupa Carcass je u svojim pocecima svirala grind core (na albumu "Reek of putrefaction"; njihova klasika: "Necroticism") dok se kasnije okrece cistom death metalu. Od Engleza , moramo spomenuti jos Bolt Thrower ("Warmsater") i Benediction ("Transcend the rubicon"). Ostale zemlje: Austrija - Pungent Stench (koji su upotrebljavali razlicite nemetal elemente u svojoj glazbi: "For God your soul...for me your flesh") i Disharmonic Orchestra ("Expositionsprophylaxe"); Nizozemska - Gorefest ("False"), Sinister ("Diabolical summoning") i Asphyx ("The rack"); Finska - Amorphis (mnogo folklornih elemenata; "Tales from the thousand lakes") i Sentenced ("North from here"); Kanada - Kataklysm ("Temple of knowledge"); Cryptopsy (Whisper supremacy"); Njemacka - Morgoth ("Cursed"); Poljska - kao sto se vidi iz prijasnjih redaka, metal nije nikada bio velika stvar Istocne Europe, prvenstveno jer zapadna glazbena industrija nije bila okrenuta na to podrucje; ali i tamo se svirao odlican death metal. Dosta je spomenuti fenomenalnu grupu Vader ("De profundis", koja je i danas zvijezda death metala i ima u svojim redovima najbrzeg svjetskog bubnjara, Doca) i Cehe Krabathor ("Orthodox"). Dakle, death metal je oko devedesetih prozivljavao svoj vrhunac kada su mnogi bandovi sletjeli cak i u sluzbene top-ljestvice medju rock i pop postave. Dijelom zbog umjetnickog sazrijevanja, ali i dijelom zbog komercijalizacije, neke grupe napustaju izvorni death metal zvuk i pocinju graniciti sa drugim stilovima, ali to ne znaci da gube na kvaliteti! Kao takve spomenimo Gorefest koji na odlicnom albumu "Soul survivor" uz death metal spaja i rock elemente; isti slucaj je sa Carcassom na albumu "Swansong"; Amorphis na genijalnom albumu "Elegy", a jos vise na albumu "Tuonela" prelazi na heavy metal sa utjecajem rocka sedamdesetih; Hypocrisy albumom "Abducted" zalazi u atmosfericnije vode, ali izdaje samo vrhunske albume; Napalm Death koji albumom "Diatribes" prekida onu ultra brzinu kao na remek djelu "Utopia banished"; Morgoth na albumu "Feel sorry for the franatic"; Therion koji spaja klasicnu glazbu s metalom ("Theli"), Tiamat koji prelazi polako u gothic i ambijental ("Wildhoney"). Mnoge grupe su u svoje pjesme ugradjivale melodije ali i heavy metal elemente NWoBHMa. Kao zacetnik melodicnog death metala smatra se svedska grupa At the Gates svojim albumom "Slaughter of the soul" i Carcass svojim izdanjem "Heartwork". Posebno svedske grupe su prihvatile takav nacin muziciranja: spomenimo Unanimated ("In the forest of the dreaming dead"), Dark Tranquillity ("The mind's I") i In Flames ("Lunar strain") kao zacetnike. Medjutim i death metal vrhuncu polako dolazi kraj. Ogroman broj mladih, neinventivnih bandova, i jos veci broj undergound labela uvjetovao je pad zanimanja za death metal koji se polako vraca odakle je i dosao - u underground negdje '93. ili '94., dok svijet okrece glavu prema drugim pravcima.

Pocetkom devedesetih, tradicionalni metal posustaje (Maideni izdaju svoj najlosiji album "No prayer for the dying"), dok neki bandovi dostizu svoj zenit: Metallica izbacuje na trziste svoj "Black" album (koji se prodao u nevjerojatnih deset milijuna primjeraka) kojim se uspinju na tron metala, ali je ujedno i zadnji njihov metal album; Slayer izdaje klasiku "Seasons in the abyss" kojim dokazuju da su jos uvijek u vrhuncu thrasha; Sepultura izdaje svoje remek djelo "Arise" i ubrzo poslije "Chaos AD" kojim postaju najuspjesniji brazilski band ikada, Pantera izdaje svoj najbolji album "Vulgar display of power" kojim inspirira mnoge hard core/heavy metal bandove; Judas Priest izdaje mega uspjesni "Painkiller"; Savatage svoj "Gutter ballet"; Dream Theater se probija na svjetsko trziste albumom "Images and worlds" kojim sirom otvara vrata progresivnom metalu i postaje jedan od najomiljenijih metal bandova ikada; spomenuti Blind Guardian, Gamma Ray, Stratovarius i drugi power metal bandovi pocinju stvarati svoj karakteristican zvuk koji ce kulminirati fenomenalnim albumima nesto kasnije; raspadom grupe Sanctuary ("Into the mirror black") nastaje postava Nevermore ("Nevermore")...medjutim, u Americi se stvara nova pomama: grunge. Buduci da nema neke prevelike veze s metalom (osim mozda zestokog zvuka gitare), spomenut cemo samo osnovne grupe, albume i dogadjaje tzv. 'zvuka iz Seattla': predvodnici Nirvana ("Nevermind"), Pearl Jam ("Ten"), Soundgarden ("Badmotorfinger"), Alice in Chains ("Dirt") samo su najutjecajnije grupe grunga koje mediji bucno slave. Medjutim, slava ima i svoju crnu stranu: pritisak medija i fanova, alkohol, droge, nedostatak privatnosti dovode do tog da ikona grungea, Kurt Cobain, zavrsava svoj zivot nesretno, kao i mnogi poznati prije njega: samoubojstvom 5.4.1994. i gotovo automatski se gusi grunge koji je svjetskim listama vladao jedva nesto vise od godine dana. Moramo dodirnuti i hard core koji svoje temelje i glavne predstavnike ima prvenstveno u Americi. Tekstovi bazirani vecinom na socijalnoj kritici, mocni gitaristicki riffovi i linije bassa i temperamentni live show. Glavni predstavnici: Pro-Pain ("Foul taste of freedom"), Biohazard ("Urban discipline"), Agnostic Front ("One voice"), Sick of it All ("Scracth the surface"), Downset ("Downset").

Receno je vec da je Black Sabbath zacetnik heavy metala, doom metala i stoner-rocka. Kao prvi pravi (i mozda najbolji ikada) doom album smatra se onaj grupe Trouble "Psalm 9" izdan davne 1984. Obiljezja dooma: spori, tugaljivi ritmovi, depresivne gitarske linije, pesimisticni tekstovi i karizmatican vokal. Uz Trouble, kao klasike dooma koje ga podizu na novu razinu, tu su Candlemass ("Epicus doomicus metallicus", "Nightfall"), Saint Vitus ("Die healing"), Solitude Aeturnus ("Through the darkest hour"), Cathedral ("Forest of equilibrium")...kao nezaobilazne tu su i Anathema ("Serenades", "Eternity", "Judgement") i My Dying Bride ("Turn loose the swans", "The angel and the dark river"). Obje grupe krenule su sa iste tocke - spoj doom metala kroz glazbu i death metala kroz vokale izdajuci fenomenalne albume. Medjutim, Anathema se polako pronalazi u akusticnom gothicu, dok My Dying Bride prvo eksperimentira razlicitim zvukovima, dok se kasnije vracaju (i do danas su odani) izvornom doomu s pocetka karijere. Kao danasnje perspektivne grupe mozemo spomenuti The Sins of Thy Beloved ("Perpetual desolation") i Tristaniu ("Beyond the veil") koji doom spajaju s gothicom. Na ovom podrucju i Hrvatska ima grupu svjetske razine: Ashes You Leave.

Uz death metal, jos jedan stil metala ulazi u krajnosti izrazavanja agresije - black metal. Kontroverzni pravac nastaje na temeljima spomenutih grupa Venom, Celtic Frost i Bathory koje ih prvenstveno inspiriraju kroz tekstualnu stranu (sotonizam, spiritizam, magija ali i magija netaknute prirode), dok manje kroz glazbu, koju sami razvijaju. Pocetkom devedesetih, black metal je u svojim pocecima prvenstveno vezan uz Skandinaviju, preciznije Norvesku gdje se kao nezaobilazna trojka spominju: Mayhem ("De mysteriis dom sathanas"), Burzum ("Burzum") i Darkthrone ("A blaze in the northern sky"). Vodja Mayhema, pod pseudonimom Euronymous takodjer vodi tajnu organizaciju 'Crni krug' koja se teroristickim akcijama (paljenje crkava) bori protiv krscanstva ali i protiv nekih bandova koje nisu smatrali dovoljno 'evil' (Paradise Lost, Therion). Stvari su kulminirale kada je vodja grupe Burzum, Varg Vikernes okrutno ubio Euronymousa jer je htio preuzeti vodstvo nad krugom i zbog nerijesenih poslova oko izdavanja Burzumova albuma (Burzum je bio pod Euronymousovom izdavackom kucom) .Vikernes je osudjen na 23 godine zatvora i od tada vise ne djeluje 'Crni krug'. Kakav zvuk uoblicuje black metal? Agresivnu glazbu kroz karakteristicne riffove, blastbeatove i krijestece vokale, uz koju su gotovo u potpunosti izbacene solo dionice pojedinih instrumenata, dok je karakteristicno prepoznatljiv image - corpse paint. Oblici black metala: primitivni black metal (zastupaju grupe Darkthrone, Gorgoroth, Khlod koja se zasniva na namjerno losoj produkciji koja docarava grubost glazbe i jednostavnoj glazbi), viking metal (Enslaved, ima vise veze s tekstovima nego s glazbom), dark metal (Aeternus, vise atmosfericnija glazba), black-gothic metal (Cradle of Filth, Dimmu Borgir, Limbonic Art, spoj black metala najcesce samo kroz vokale i glazbe koja zna cesto graniciti s thrashom, heavy metalom i gothicom), black-death metal (Dissection, Naglfar) itd. Najbolji norveski bandovi i njihovi albumi: Emperor ("In the nightside eclipse", "Anthems to the welkin at dusk"), Enslaved ("Frost", "Eld"), Immortal ("Battles in the north", "At the heart of winter"), Satyricon ("Dark medieval times", "Nemesis divina"), Borknagar ("Quintessence"), Ulver ("Bergtatt"), Dimmu Borgir ("Stormblast", "Enthrone darkness triumphant"), Limbonic Art ("In abhorrence dementia"), Ancient ("Proxima centauri"), Solefald ("Pills against the ageless ills") i jos mnoge mnoge. Ostale zemlje: Svedska - Marduk ("Opus nocturne", "Panzerdivision marduk"), Dark Funeral ("The secrets of the black arts") , Dissection ("Storm of the light's bane"), Naglfar ("Diabolical"); Finska - Impaled Nazarene ("Latex cult"), ...and Oceans ("a.m.g.o.d."); Velika Britanija - Cradle of Filth ("The principle of evil made flesh", "Cruelty and the beast"), Bal-Sagoth ("Starfire burning upon..."), Hecate Enthroned ("Dark requiems and unsilent massacre"); Njemacka - Agathodaimon ("Blacken the angel"), Nocte Obducta ("Taverna"), Nagelfar ("Virus west"); Belgija - Ancient Rites ("Dim carcosa") itd. Jednako sto je mucilo death metal, pogadja i black: mnogo nekvalitetnih grupa i malih underground izdavackih kuca koje svakakav srot izbacuju na trziste. Takodjer, mnoge grupe su nasle svoj karakteristican izricaj: Emperor progresivni black metal (fenomenalni "Prometheus"), Enslaved u atmosfericnijem metalu ("Monumension"), Satyricon u podosta hladnim, industrial zvukovima ("Rebel extravaganza") itd. Black metal je cak pronasao svoj put u svjetske top ljestvice i to vecinom one grupe koje su imale potporu vecih diskografskih kuca.

Krug metala se polako zatvorio i pocinje se okretati ispocetka. Neki stilovi koji devedesetih nisu imali zasluzenu popularnost, sada ponovno dolaze u prvi plan. Diskografska kuca Nuclear Blast potpisivanjem ugovora sa svedskom grupom HammerFall 1997. i izdavanjem njihova albuma "Glory to the brave" ponovno pokrece popularnost power i heavy metala i nove (vise-manje kvalitetne i inovativne) grupe nicu kao gljive ili stari veterani izdaju najbolje albume: Blind Guardian dostize svoj vrhunac izdavanjem albuma "Imaginations from the other side" i "Nightfall in middle-earth", Iced Earth pronalazi put do svoje popularnosti albumom "The dark saga", Gamma Ray najkasnije od albuma "Land of the free" je, uz spomenute, slijepe cuvare najomiljenija njemacka power metal grupa, Helloween koji se neko vrijeme odvojio od svojih korijena, vraca na scenu albumom "Master of the rings", Stratovarius je nasao svoj stil izdanjem "Episode" i "Visions", mladci Edguy utvrdjuju svoj polozaj albumom "Theatre of salvation"; talijanska scena prsti dobrom glazbom, ali i pretjeranim kopijama. Izvornici: Rhapsody spajaju metal sa mnogo klasicne glazbe "Symphony of the enchanted lands" i Labyrinth "Return to heaven denied" su dvije najeksponiranije talijanske power metal postave. Njemacki veterani Rage takodjer upotrebljavaju cijeli orkestar u svojoj glazbi i postizu svoj vrhunac albumom "XIII", ali i oni imaju mlade snage kao sto su Brainstorm ("Metus mortis") i Angel Dust ("Enlighten the darkness"); Amerikanci jos uvijek brizno cuvaju svoj izvorni stil s pocetka osamdesetih: Steel Prophet nikada nije imao vecu publiku, ali izdaje odlicne albume ("Messiah"), Jag Panzer sada postize svoj vrhunac albumima "Thane to the throne" i "Mechanized warfare", Kamelot albumom "Karma", Brazilci Angra se nakon odvajanja od prvog pjevaca Andre Matosa uspjesno vracaju na scenu albumom "Rebirth"..

Polako dolazimo do danasnjeg vremena. Sto karakterizira metal danas? Uz sitnu premoc heavy/power metala, mozemo reci da gotovo svi stilovi imaju interesantne zastupnike i drze svoj stil zivim. Preletimo kratko: sad vec gotovo starci NWoBHMa jos uvijek djeluju - Iron Maiden se vraca u srca fanova (i na top ljestvice) ponovnim ujedinjenjem s Bruceom Dickinsonom ("Brave new world") i naravno pune hale, misljenja oko Judas Priesta su podijeljena - svi se slazu da je pjevac Tim Owens prava zamjena za Rob Halforda (koji se nakon eksperimentalnih albuma solo karijere vraca metalu albumom simbolicnog imena "Ressurection"), ali neki ne prihvacaju njihov modernizirani zvuk ("Jugulator", "Demolition"); i Saxon je jos uvijek tu i konstantno svira ono sto najbolje zna - heavy metal ("Killing ground"); prvi pjevac Maidena - Paul Di'Anno nije uspio napraviti uspjesnu solo karijeru (grupa Killers), ali uspjesno zivi na staroj slavi dok sa druge strane Dickinson ima uspjesne solo albume iza sebe ("Accident of birth", "Chemical wedding")......thrash metal i danas ima svoje zvijezde: klasicna trojka: Kreator, koji nakon eksperimentalnih albuma izdaju svoj najbolji thrash album ("Violent revolution")/Sodom ("M-16")/i ponovno oformljeni Destruction ("The antichrist") vladaju pozornicama, veterani Slayer ce izgleda jos dugo biti s nama ("God hates us all") iako u malo moderniziranoj verziji, Annihilator jos uvijek zna dobrano zaprziti ("Criteria for a black widow"), dok su za thrash neobicno vazne 'mlade' grupe poput The Haunted ("The haunted made me do it"), Darkane ("Insanity"), Meshuggah ("Chaosphere") ili Raise Hell ("Not dead yet")......progresivni metal ima veliku hordu poklonika. Metal prozet kompleksnim riffovima, strukturama i izvedbom koja zahtijeva savrseno poznavanje instrumenata predvodjen je Drem Theaterom koji vec mnogo godina dokazuje svoje predvodnistvo na tom polju ("Scenes from a memory"); tu su jos Spock's Beard ("The light") predvodjenim Nealom Morseom; Symphony X ("V"), Majestic ("Trinity overture"), Pain of Salvation ("Remedy lane"), Threshold ("Hypothetical"), Transatlantic ("Bridge across forever"), Ayreon ("Into the electric castle"), Shadow Gallery ("Carved in stone"), Vanden Plas ("Far off grace"), Devin Townsend ("Terria") i jos mnogi, dok od zesceg sektora tu mozemo ubrojiti karizmaticne Svedjane Opeth ("Still life")......death metal jos uvijek se nije u potpunosti oporavio od svog ponovnog ponora u dubine undergrounda. Medjutim, stari veterani koji su uvijek bili odani svome stilu drzali su death metal na zivotu: Cannibal Corpse ("Bloodthirst"), Bolt Thrower ("Honour-valour-pride"), Morbid Angel ("Gateways to annihilation"), Malevolent Creation ("Envenomed") dok se mnogi prokusani bandovi vracaju izvornom zvuku. Navedimo samo Napalm Death ("Enemy of the music business"), Hypocrisy ("Into the abyss") i Kataklysm ("The prophecy"). Od novih dobrih grupa ti su Nile ("Black seeds of vengeance"), Die Apokalyptischen Reiter ("All you need is love"), God Dethroned ("Bloody blasphemy") ili The Forsaken ("Manifest of hate") dok ce se naci i pokoji interesantan grind band poput LockUp ("Pleasure pave sewers"); cvjeta svedski melodicni death metal - uz izvornike In Flames ("Clayman") ili Dark Tranquillity ("Haven"), tu su Soilwork ("A predator's portrait"), Gardenian ("Soulburner") ili Dispathed ("Motherwar"); kao zadnji stil vezan (djelomicno) uz metal koji se pojavio na svjetskoj sceni, imamo nu metal. Nu metal prvenstveno je vezan uz mladu generaciju koja je nezadovoljna nacinom zivota i opcenito stanjem u svijetu. Nu (neo) metal razvio se na temeljima koje su postavile grupe Rage Against the Machine ("Rage against the machine"), Fear Factory ("Demanufacture"), Tool ("Aenima") i Machine Head ("Burn my eyes"). Kao prethodnike ovog zanra kojeg karakteriziraju zestoke gitare, agresivni i melodicni vokali i mnogo histeriziranja i granica s hip-hopom i miksanjem navodimo Korn ("Life is peachy"), Limp Bizkit ("Significant other"), Linkin Park ("Hybrid theory", najprodavaniji album u Americi 2001. godine), Papa Roach ("Infest"), Slipknot ("Iowa") i System of a Down ("Toxicity") i Mudvayne, Static-X, (hed)P.E., Disturbed itd. I grunge prolazi svoju fazu obnove djelovanjem mega popularnih grupa kao sto su Creed ("Human clay"), Nickelback ("Silver side up"), Staind ("Break the cycle"), Tantric ("Tantric") itd.

Kao sto se vidi iz prilozenog, metal ima danas mnogo toga dobrog za ponuditi. Medjutim, situacija nije tako svijetla i u stvarnosti. Metal je, ako gledamo usporedno sa ostalim svjetskim glazbenim 'pravcima' debelo u undergroundu, i iako ima kvalitetniju glazbu, ne moze im konkurirati. Ali, i u tami ima svijetlih tocaka: kao primjer zemalja u kojima je metal itekako popularan, mozemo navesti Njemacku koja je oduvijek bila centar metala i u koju metal grupe najradije navracaju u svojim turnejama ali i izvor novog zvuka. Uz kvalitetnu power, thrash i black scenu, u Njemackoj se razvila i 'folklorna metal' scena (uz zesce riffove se upotrebljavaju mnogi nacionalni instrumenti i stare melodije i napjevi; karakteristican image) koju predvode grupe In Extremo ("Suender ohne Zuegel"), Subway to Sally ("Hochzeit"),Tanzwut ("Labyrinth der Sinne") ili Corvus Corax ("Mille anni passi sunt"), dok mozemo naci jos par inovativnih grupica poput Rammsteina ("Mutter"). Ali i Finska ima scenu koja se izdigla na razinu drzave i u kojoj cvjeta metal u potpunosti: Nightwish, grupa s opernom pjevacicom uziva svjetsku slavu ("Oceanborn"; kada smo vec dodirnuli metal sa zenskim vokalima, ne smijemo ne spomenuti Norvezane Theater of Tragedy, Talijane Lacuna Coil ili rock Nizozemce The Gathering), spomenuti Amorphis ("Am universum" ciji prvi singl je nekoliko tjedana bio na vrhu finskih top listi), Sentenced ("Crimson"), virtuoze Children of Bodom ("Hatebreeder"), blackere Impaled Nazarene ("Absence of war does not mean peace"), Stratovarius i mladu nadu power metala Sonatu Arcticu ("Ecliptica").

Damir O.
veljaca, 2002.

- 23:00 - Comments or no comments 666 (0) - Print666pages - #

24.10.2005., ponedjeljak

Iron Maiden

Iron Maiden History

Iron Maiden


Iron Maiden

Uvod u kratku biografiju Maidena


Short history of Iron Maiden written on croatian language, especially for new Iron Maiden croatian fans. For english short version click on www.ironmaiden.com, or buy "Run to the hills" official biography.

2003 godini Maideni su poznati u doslovno svakom dijelu svijeta. Nakon 27 godina i preko 60 milijuna prodanih albuma, Maidene se s pravom poštuje kao "klasičnu" rock grupu u svakom smislu. Izabrali su žanr koji pripada osamdesetima i on se primjećuje kod izdavanja prvog singla "Running Free" koji je mješavina punka i metala, te kod izdavanja njihovog beskompromisnog, sirovog prvog albuma "Iron Maiden" 1980. godine. Ovo je žanr u kojem ogroman broj ljudi uživa još i danas.

Ako se vratimo u rane osamdesete, primijetit ćemo da su Maideni gotovo osnovali "Novi val britanskog heavy metala" (New Wave Of British Heavy Metal) - kratki medijski fenomen koji im je osigurao svjetsku slavu. "Ljudi su se navikli zvati nas punk - metal grupom kad su o nama pisani prvi članci u glazbenim časopisima", rekao je sa smiješkom basist Steve Harris. "Ali mislim da je to bilo djelomično i zbog toga što je naš tadašnji pjevač Paul Di Anno imao prilično kratku kosu… ali i zbog toga što smo tad svirali tako brzo. Znali smo biti jako agresivni, ali to meni nikad nije izgledalo kao punk - za mene je to bio čisti metal. Tada smo punkere znali na smrt prestrašiti."

Rađanje kraljeva


Iako se njihov prvi singl, "Running Free", nije vrtio na radijskim postajama, on je ipak ušao u UK Top 40. Kada su dobili ponudu da sudjeluju na "Top Of The Pops", najvećoj tjednoj televizijskoj emisiji Britanije, Maideni su ih odlučili odbiti osim ako im dopuste da sviraju uživo - nešto tako "neumjetničko" nije napravljeno otkad su u emisiji nastupili "The Who" 1972. godine. BBC izvršitelji su bili jako skeptični ali su se malo smekšali i to je nagrađeno kad je izašao njihov prvi album "Iron Maiden" nekoliko tjedana kasnije i odmah skočio na četvrto mjesto top ljestvice brit albuma. Maideni su kao predgrupa tadašnjim američkim super zvijezdama grupi "Kiss" otišli na europsku turneju koja je bila više nego afirmativna za mladi novi bend. Već tada se vidjelo da su se rodili metalni divovi. Njihova pred prvo albumska povjest počela 1976 i za Maidene se može reći da im se od dana do dana mogao pratiti streloviti uspjeh. Probna ploča iz 1978 sa četiri stvari nazvana "Soundhouse tapes" prodana je u kompletnoj tiraži od 5 000 primjeraka za samo par dana i sada pojedina ploča dostiže cijenu od min. 500 funti. Za band koji se tek osnovao i čije se stvari nisu vrtile na radijima to je bio bogovski uspjeh.

Od 1980 do 2003 svi su od 13 studijskih albuma, četiri dvostruka live albuma, te tri dvostruke komplilacije (uključujući preko 20 singlova) bili veliki uspjeh kako u Britaniji tako i u USA i mnogim zemljama svijeta.

Nakon prvog uspjeha, uslijedile su male promjene u grupi. Gitaristu Dennis-a Stratton-a zamijenio je mladi perfekcionist Adrian Smith, Daveov školski prijatelj, od kojeg je i kupio svoju prvu gitaru. Dennis je bio nešto stariji od ostalih članova i prošao ga je metalni đir, te je htio raditi stavari poput grupe "Yes", ili u najmanju ruku "Queen". On je mnogo više stremio ka orkestracijama. Unatoč promjenama u grupi, postava Maidena i dalje je zvučala jednako: jaki bas, snažne gitare ujednačene gitare u nebrojenim nadogradnjama, žestoki bubnjev i snažan vokal…sve je to kroz cijelo vrijeme ostalo nepomućeno. Njihov drugi album "Killers" izdan 1981. godine omogućio je grupi prvu svjetsku turneju uključujući turneju po SAD-u, Kanadi i Japanu. "Killers" je širom svijeta stekao status zlatnog albuma, a Steve Harris ga još uvijek navodi kao svoj najdraži album. Na kraju turneje koja je promovirala album, pjevač Paul Di'anno odlazi i u isto vrijeme nagovještava dolazak Brucea Dickinsona iz grupe "Samson", koji se do tad odazivao na ime Bruce Bruce. Sam dolaz novog pjevača napravljen je ekspresno tako da ni novinari ni diskografi nisu posumnjali u ništa dok se to nije konačno dogodilo. Prije odlaska Di'anna Maideni kao dudu varalicu izdaju live EP "Maiden Japan" koji je samo igra riječi za jedan od najboljih i najpoznatijih live rock albuma ikad snimljenih. Riječ je o "Made in Japan" grupe "Deep Purple". Ova sličnost nije slučajna, jer jedan od najboljih svjetskih rock producenata Martin Birch od albuma "Killers" postao je neka vrsta šestog člana Maidena. Pratio ih je sve do "Fear of the dark" albuma i osim Maidena najzaslužniji je za ono što sada slušamo. Može se s pravom reći da je stvorio i patentirao Maiden zvuk i da im je na kraju krajeva on kazao kako moraju zvučati. Isti taj Martin Birch brinuo se o Purple-ima, te potpisuje gore spomenuti japanski live album Purple-a. Otuda ona sličnost u nazivima. U narednim godinama ispostavit će se da će live albumom Maidena nadići "Made in Japan", a albumom "Somewhere in time" samog sebe… no o tom potom.

Od zvijeri do ludnice...


1982. godina je nadmašila sva očekivanja nove postave grupe. Nakon probne audicije (koja je kao raritet dostupna na bootleeg tržištu), te nekoliko nastupa za "zagrijavanje" s Bruceom, grupa ulazi u studio i snima legendarni "The number Of The Beast" album. Upravo Martin Birch htio je maknuti Paul-a, a dovesti Bruce-a nakon što ga je čuo na čuvenom "Reading festivalu" na kojemu su te godine Maideni bili glavne zvijezde. Grupa "Samson" je tada otprašila legendarni koncert, kojeg su izdali kao live album (Live in Reading festival) nakon što su shvatili da im je Bruce odlepršao. Bruce je bio zapanjen kad su mu prišli, jer osjećao je da Samson nije gornja granica njegovih apetita, a Maidene je tada obožavao. Ostvario mu se san snova. Vrlo brzo dobio je nadimak "Air raid siren" koji mu je i dan danas ostao. Bruce Dickinson, diplomirao je povijest, mačevao za englesku mačevalačku reprezentaciju i da nije svirao lako bi dogurao do Olimpijade, kroz godine je napisao nekoliko knjiga, glumio u tv serijama, snimio sedam solo albuma, od čega dva live, te napravio još toliko toga nesvojstvenog za prototip jednog metal frontmana. Zadnja i najzanimljivija stvar je da pjevača Brucea Dickinsona možete vidjeti u živo i kao pilota boeinga komercijalne engleske zrakoplovne kompanije, koji vozi putnike širom svijeta za vrijeme dok nije na turneji??? Također, pokazat će naredne godine, od 2003 pa na dalje Bruce u privatnom avionu Maidena sam vozi grupu širom svijeta, što je jedinstven slučaj u povijesti rocka. A sada opet Martin Birch… Njemu možemo zahvaliti za onaj legendarni "Arghhhh" u pjesmi "The number of the beast", jer u kasnijim razgovorima obojca ističu kako ga je natjeravao rekordnih 72 puta otpjevati taj urlik dok nije bio ono što je Martin tražio. Na putu do prvog mjesta na top ljestvici albuma, "Maideni" su brzo maknuli sve konkurente. Za to je vrijeme pjesma "Run To The Hills" postala njihov prvi singl koji se popeo među Top 10 singlova. Uspjeh se odražavao u cijeloj Europi kao i na USA top ljestvicama. Osam mjeseci dug "Beast On The Road Tour" ponovno je osvojio novo područje budući da su održali koncerte (kojih je ukupno bilo 180) u Australiji i Novom Zelandu. Na ovoj su turneji prvi put imali rasprodani koncert: bilo je to u New Yorku na Palladium stadionu. Sve je to stvaralo dobar predosjećaj svega što će se u budućnosti s grupom događati. Još se jednom u grupi dogodila promjena postave s Cliveom Burrom, tadašnjim bubnjarom koji je otišao ostavljajući mjesto novom bubnjaru - šaljivčini zvanom Nicko McBrain. Maidenima su od tada, pa sve do sada zlobnici pokušavali pridodati sotonski image, no oni su to uvijek negirali i u pjesmama više puta dokazali. Pa čak i zloglasni "The number of the beast" album mora se u cjelosti poslušati i obratiti pozornost na (prema reakcijama fanova) za sad najdražu pjesmu Maidena "Hallowed be thy name", u (prijevodu - Sveti se ime tvoje...), koja zatvara album. Također i sam omot odaje istinu tko je glavni u svemu, jer Eddie koji se igra s vragom kao marionetom je samo metafora Boga.

Maideni su odmah počeli raditi na albumu "Piece Of Mind" kojeg su snimili u Nassauu na Bahamima. Album je bio odgovor i pljuska svim tobožnjim moralistima i tobožnjim teolozima koji su ih ispljucali radi "The number of the beast". Poslušate li pažljivo pjesmu "Still life", odnosno odvrtite li njen narativni početak na ploči unatrag znat ćete o čemu govorimo. Dok je grupa počinjala turneju "World Piece Tour" po Ujedinjenom kraljevstvu, albumu je dodjeljeno odlično treće mjesto. Prije nego što se članovi grupe uopće nadali, našli su se kako sviraju pred sve većom i brojnijom publikom. Na svim mjestima koncerti su bili rasprodani i uzimali su si više zamaha u Americi sa svojim rasprodanim koncertima. Novi bubnjar koji je zamijenio dotadašnjeg Clive-a Burr-a Nicko McBrain se odlično uklopio. Pjesme "The trooper", "Flight of Icarus", "Revelations", te ostale postale su i ostale kultne do danas. Ilustracija albuma prikazivala je bijesnog Eddie-a u luđačkoj košulji unutar sanatorija, dok je ilustracija za pjesmu "The trooper" postala jedna od najpoznatijih Maiden ilustracija, a korištena je i lažirana u razne svrhe koje nemaju neke veze sa glazbom. Maideni izdaju i drugi video "Video pieces" koji nakon "Live in rainbow" iz 1981 također odlično prolazi na tržištu.

Vrhunac koncertne teatralnosti... i kraj stare Maiden ere


Album "Powerslave" je snimljen u također Nassauu 1985. godine. Tema albuma, omota, te turneje je stari Egipat. "World slavery Tour" dao je fanovima mega koncerte s mnogo osvjetljenja i priotehnike, te s Eddiem koji bi uvijek sudjelovao u predstavi. Eddie je postao najpopularnija maskota i ikona iti jedne rock grupe, on je bio novo biće pretvoreno u ogromno robotizirano čudovište visoko najmanje pet metara. Turneja je počela u Poljskoj i to je bio prvi put da su sa sobom donijeli svu potrebnu opremu. U trećem tjednu turneje izdan je album koji je odmah došao na drugo mjesto top ljestvice albuma. Grupa je izdala i video "Behind the iron curtain", koji govori o koncertima, životu i fanovima u zemljama istočnog bloka, uključujući i bivšu Jugoslaviju. Trinaestminutni ep "Rime of the ancient mariner" koji je bio na albumu ulazi u anale, jer je najduža pjesma Maidena, a s druge strane tako perfektno napravljena da proleti u čas. Album "Powerslave" svrtavaju među najbolja ostvarenja Maidena, a spomenuti mariner samo je jedna od pjesama koje čine album, a sve, uključujući i instumental "Losfer words. Big 'orra" napravljene su perfektno. Izdvojit ćemo legendarne "2 minutes to midnight", "Aces high", te "Powerslave", koju je u cijelosti napravio Dickinson i to je prvi puta da Harris prepušta zastavu naslovne pjesme nekom drugome. Omoti za "Powerslave" i "2 minutes to midnight" također se svrstavaju u antologijske.

Grupa je svirala na "Rock In Rio" festivalu pred 200 000 obožavatelja, rasprodala je "Radio City" dvoranu u New Yorku. Tamo su svirali pet dana (bolest ih je spriječila da sviraju planiranih sedam dana), a zatim su postali prvi koji su ikad rasprodali ulaznice za "Long Beach" arenu u Los Angelesu kojoj je kapacitet 13 000 ljudi i to četiri noći uzastopno. Ovaj uspjeh u "Long Beachu" zabilježen je na njihovom sljedećem projektu: koncertu "Live After Death", koji je bio "Maidenov" prvi dvostruki live album i video s istim imenom. Opet top ljestvice: album na drugom, a video na prvom mjestu gdje je i ostao neko vrijeme. Zadnji dio ploče sniman je i u engleskom "Hammersmith Odeonu." Ova izdanja i danas mnogi smatraju jednim od najboljih rock albuma u živo, te videa do sada. Također, oprema, te omot albuma su jedinstveni. Live after death danas se smatra općom kulturom u kolekciji svakog rock, a ne samo metal fana, jer nakon "Made in Japan" od Deep purple-a kojeg je također producirao sadašnji maidenov producent Martin Birch, ovaj album se smatra najboljim rock live albumom ikad i to ne samo po audiu i videu, već i po mjerilima opsežnosti turneje, binskoj opremi, te opremi i omotu albuma. Zaradu od singla "Phantom of the opera" doniraju u fondaciju za borbu protiv narkomanije. Band radi dvogodišnju pauzu koja se odrazila na njihovu novu kreativnost.

Vrhunac glazbene kreativnosti i karijere


Novi album koji je donio drastične promjene "Somewhere In Time" je izdan u rujnu 1986. godine, ovaj put snimljen u Nassauu i Münchenu. Ovaj album znak je promjene u glazbenom stilu uključujući po prvi put klavijature, ali u isto vrijeme grupa se nije udaljila od svog osnovnog stila. Prvi singl s ovog albuma koji je izdan bio je "Wasted Years". Ušao je u Top 20 britanske top ljestvice i govori o životu na turneji. Album je postao zlatan ili platinast na gotovo svakom većem području. Koncerti su kao i svi prijašnji bili jako blistavi. Naravno, sudjelovao je i Eddie koji je ovaj put bio cyborg poput onoga na omotu albuma, dižući grupu sa pozornice rukama i šaljući Nicko-a i opremu u zrak održavajući ravnotežu na svojoj glavi. Turneja "Somewhere On Tour" ponovno je počela u istočnoj Europi (Beograd, pa Zagreb - rasprodano) i uključila je šest rasprodanih koncerata na Hammersmith Odeonu prije početka proljetne turneje 1987. koju su počeli u SAD-u i završili u Japanu osam mjeseci kasnije. Nevjerojatno dobra scenografija i nezapamćeno dobri nastupi rezultirali su i novim videom, dokumentarcem "Twelve wasted years" koji je odlično prošao kod fanova. Na albumu se kao autor najbolje snašao Adrian smith koji je težio perfekciji i klavijaturama, te je napisao dvije pjesme, koje su izabrane za prva dva singla. "Wasted years" i "Stranger in a strange land". Osim tih dragulja u Maiden diskografiji, album će se pamtiti po brilijantnih svih preostalih šest pjesama, a ponajviše po naslovnoj "Caught somewhere in time", te epskoj "Alexander the Great". Obe navedene pjesme djelo su Stevea Harrisa. "Alexander the Great" fanovi smatraju možda najboljom epskom pjesmom Maidena i prva je na popisu traženih live pjesama koje Maideni više ne sviraju. Pjesma "Heawen can wait" izvrsno je scenski iskorištena, jer od tada, pa na dalje za vrijeme njenog navijačkog dijela Maideni na binu pozovu petnaestak najsretnijih fanova da je sa njima otpjevaju i dožive trenutak koji će vječno pamtiti. U godinama koje su slijedile sve do 2003 ispostavilo se da su svirali skoro pa samo tu pjesmu albuma, što je bilo nedovoljno za fanove. Oni su tražili i ostale, pogotovo Alexandera, no bar do 2003 to se nije dogodilo. Istina, taj album je i pretežak za live izvedbu, no znajući da to Maideni mogu, to im nije opravdanje. Spomenut ćemo i omot albuma koji su fanovi okarakterizirali kao vrhunac kreativnosti ilustratora Derek-a Riggs-a, odnosno Eddie kao cyborg u budućem vremenu. Najdetaljniji, najznakovitiji omot Maidena. Nakon nevjerojatnog uspjeha slijedi opet dvogodišnja pauza.

1989 je donijela "Seventh Son Of A Seventh Son", prvi i za sad jedini konceptualni album. To nije bila početna ideja, ali u pisanju pjesama i probama izgledalo je da materijal ima zajedničku temu kroz cijeli album. Prvi singl "Can I Play With Madness" popeo se na treće mjesto top liste i bio praćen s još tri singla s albuma (svi su ušli među prvih deset) i to bez radijske potpore. Turneja "Seventh tour Of A Seventh Tour" počela je u SAD-u. Nastupili su kao headlineri i na "Monsters Of Rock" festivalu Donington gdje su imali potporu poznatih svjetskih grupa kao što su Kiss, Dave Lee Roth, Guns 'n' Roses i Helloween. Svirali su pred više od 107 000 fanova. "Monsters Of Rock" imao je jednak uspjeh u Europi nakon čega se grupa vratila u Ujedinjeno kraljevstvo gdje je završila turneju rasprodavši karte za Wembley stadion za dvije večeri, Birmingham NEC (također dvije večeri) i karte za tri noći u Hammersmith Odeonu. Ovaj album je bio popraćen nevjerojatno dobrom binskom scenografijom, te spektakularnim koncertima i u mnogim srcima fanova je broj jedan album. Mnogi će se složiti da su ovdje Maideni dostigli vrhunac. Tek poslije u 2003 godini dogodio se još jedan tako velik uspon.

Vrijeme istraživanja i promjena...


Maideni su čvrsto odlučili uzeti ostatak 1990. godine za odmor, ali su Bruce i Adrian utrošili vrijeme u snimanju prvih solo albuma. Maideni su u studenom iste godine lansirali "Maiden England" video, koji spada u Maiden klasike. U siječnju 1990. godine počelo se raditi na albumu "No Prayer For The Dying". U to vrijeme Adrian Smith odlučuje napustiti grupu i to je bila prva promjena nakon sedam godina stalne postave. Razlog je bio stremljenje Adrinana ka perfekcionizmu i klavijaturama, dok su se maideni željeli vratiti na čisti heavy, što su narednim albumom i napravili. Nedugo zatim, Bruce je radio sa gitaristom grupa "ex-Gillan" i "White Spirit", Janickom Gersom, koji je nakon audicije pozvan da se pridruži grupi. Nova je postava završila snimanje albuma u Velikoj Britaniji u Steveovom studiju. Album izlazi u listopadu 1991. godine i zauzima drugo mjesto top liste albuma. Ovaj je album napokon donio grupi njihov prvi neuhvatljiv broj jedan singl: "Bring Your Daughter To The Slaugther" i popeo se na mjesto broj jedan na Božić 1991. Ovo je bila jedina turneja koju su Maideni radili sa malo kulisa i scenografije. Osim pozadinskih slika, vidjeli su se samo Marshall pojačala. To je bio velik preokert nakon silnih turneja i titula najteatralnijeg benda na svijetu. Srećom, ta mračna faza kratko je trajala, no dobrodošla kao osvježenje. Poslije se ispostavilo da je to bilo svjesno i shodno glazbi koja je bila na tom albumu također sirova sa bruceovim "grasp" vokalom.

Snimanje albuma "Fear Of The Dark" započelo je početkom 1992. godine i Eddie ponovno prolazi kroz transformaciju. Po prvi put umjetnik Derek Riggs ne želi nacrtati sliku za omot nego predlaže da Maideni uzmu mnogo zloslutniju sliku koju je nacrtao Melvin Grant. "Fear Of The Dark" je treći album Maidena koji je zauzeo prvo mjesto na top listi. Počela je još jedna turneja: ovog puta u Skandinaviji. Grupi se ponovno pružila prilika da sviraju na Doningtonu: koncert je snimljen, a album, te video je izdan nešto kasnije dok su se snimali više drugih koncerata za moguće izdavanje. Taj koncert je poseban jer je u pjesmi "Running free" na stage iznenada izašao i Adrian Smith, te ju odsvirao zajedno sa Maidenima. To je bilo prvo svjetlo onoga što će se dogoditi gotovo desetljeće kasnije. Kasnije u intervjuima je govorio da je svirao i plakao i da mu je tek tada bilo jasno koju je glupost napravio otišavši iz Maidena, no da se to naprosto moralo dogoditi. Zagonetno je rekao da nikad neće reći nikad glede povratka u Maidene. Ova turneja je bila jedna od najmasivnijih turneja Maidena do sada. Završila je u Japanu i u studenome se grupa trijumfalno vraća kući ne znajući što će se ubrzo dogoditi. Svih ovih godina dušu u pjesme Maidena utkao je legendarni producent Martin Birch, kojemu je ovo bio (za sad) zadnji album sa Maidenima.

Bruceovo doviđenja...?


No, osim Martina, u ožujku 1993. Bruce je objavio odvajanje osjećajući da je došao do točke zasićenja. Bruce i Martin Birch na odlasku bili su veliki šok za maidene, no oni su to primili stoječki, a i fanovi su bili jako tolerantni, iako je to za njih bio smak svijeta. Još dok su bili na turneji "A real Live Tour" s Bruceom, počeli su tražiti moguću zamjenu. Grupa je po prvi put posjetila Moskvu i doživjela nevjerojatno prihvaćanje. Nakon toga napravila je turneju od 44 koncerta po Europi. Bruceov završni koncert "Raising Hell" je bio televizijski spektakl kasnije realiziran kao video. Na njemu je sudjelovao i mađioničar Simon Drake i izvodio jezovite trikove u kojem su sudjelovali i članovi grupe. Ovo uključuje i Simonovo sviranje gitare s rukom koju je odrezao Daveu Murrayu i rezanje glave Bruceu Dickinsonu. "Rising hell" je jako zanimljiv, jer jedino su Maideni mogli napraviti raskid s pjevačem kao spektakl i javno prenošen tv nastup, te ga ovjekovječiti videom. Obično među drugim bandovima dolazi do teških riječi i popratnih stvari. Također izlazi dupli live album "A real live one" s novijim te "A real dead one", sa starijim stvarima kao oproštajni album Maidena s Dickinsonom napravljen na zadnjoj turneji. Album je bio visoko tiražan i pjesmi "Hallowed be thy name", "Running free", te napose "Fear of the dark" dao novu dimenziju vječnosti.

Nakon intenzivne potrage, za novog pjevača Maidena izabran je Blaze Bayley iz grupe "Wolfsbane". Grupa ga je znala još od 1990. godine sa turneje po UK. Novo partnerstvo započelo je radom na albumu "X Factor", koji je također snimljen u Steveovom "Barnyard" studiju, a sam Steve bio je jedan od producenta dok je glavni producent bio Nigel Green. Ovaj je album izdan u listopadu 1995. godine, a turneja je počela u Izraelu i Južnoj Africi. Sam album našao se na osmom mjestu top ljestvice albuma dok je grupa i dalje bila na turneji po Europi i Ujedinjenom kraljevstvu. Tijekom turneje svirali su na mnogim poznatim festivalima uključujući i "Monsters Of Rock" u Sao Paulu pred 50 000 fanova. X factor osim primarnog značenja za "ono nešto što posjeduju najbolji" donosi i oznaku X kao rimski broj 10, odnosno obilježavanje desetog studijskog albuma. Album nam donosi neke nove, veoma mračne i tjeskobne Maidene, no da se razumijemo, album je jedan od boljih albuma Maidena i da nije bilo tvrdokornih pobornika Dickinsona koji je doista nedodirljiv, Blaze bi prošao mnogo bolje, jer doista je dobar pjevač, no jednostavno nije kopija Dickinsona što su mnogi očekivali. I sami Maideni su svjesno na audiciji bježali od kopije Dickinsona, a bilo je doista izvrsnih pjevača, jer dugoročnije gledano to bi im se obilo o glavu, kao što se dogodilo Priestima, iako je i Ripper OK pjevač.

U međuvremenu, dok su na turneji, Maideni izdaju audio i video kompilaciju "Best of the Beast" na kojoj je nova pjesma "Virus", kao jedan gnjevni odgovor svima onima koji su kroz karijeru blatili Maidene. Mnogi su, čuvši Virus odahnuli i nasmiješili se, jer su to opet bili oni stari Maideni sa Tercama i svim tim popratnim stvarima koje su ih pratile u glazbi. Kompilacija je kao ilustratora vratila legendarnog Dereka Riggsa, koji je također kompilirao mnoge dosadašnje faze Eddie-a, te ih zgodno spojio u zanimljivu ilustraciju. Ovo je možda bilo i najteže razdoblje Maidena, jer Steve je razočaran nekim stvarima razmišljao o kraju karijere, ali kako nitko nije očekivao, Maidene je spasio nitko drugi nego Dave Murray, koji je Steve-u dao kuraža i rekao da on još nije spreman za mirovinu. Nakon turneje osvježeni su započeli stvarati novi album, koji je trebao označavati neku vrst cirkuskog izdanja Maidena, kao sprdnju na svih koji su ih omalovažavali, te isfuravanja nogometnog image-a do kraja.

Virtualno doba na kraju milenija


1997. godine počinju raditi na albumu "Virtual XI", nazvanog tako jer im je jedanaesti studijski album, a ima veze i sa nogometnom postavom virtualne jedanaestorice, koju možete vidjeti na unutarnjem omotu albuma. Sliku za omot nacrtao je ponovno Melvin Grant pokazujući dječaka koji gleda utakmicu kroz virtualnu stvarnost dok je u stvarnosti okružen Armagedonom i naravno, Eddiem. Ovo pokazuje brz tehnološki razvoj i približavanje kraja milenija. Ovi se motivi primjećuju se i u pjesmama "Futureal", te "When Two Worlds Collide". Tema nogometa za "Iron Maiden" je normalna, jer su oduvijek bili nogometni fanatici, pa su zato uz album uključili i nogometnu turneju, kao pandan Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Grupa je odlučila napraviti nogometni team sastavljen od svjetskih profesionalaca kao što su Paul Gascoigne, Ian Wright, Faustino Asprilla, Marc Overmars, Patric Viera i Stuart Pearce koji su inače veliki fanovi Maidena. Šteta što sa njima nije bio i naš Slaven Bilić, veliki miljenik Steve-a Harrisa. Team "Virtual XI" obuhvaća i nekoliko bivših engleskih pobornika kao što su: Terry Butcher, Tony Woodcock, Neil Webb i Paul Mariner. Zajedno s nogometašima Maideni su krenuli na europsku nogometnu turneju igrajući protiv teamova sličnih slavnih imena kao što su "Anders Limpar" u Švedskoj, "Gentile" i "Antobelli" u Italiji i "Eusebio" u Portugalu. Prvi singl "The Angel and The Gambler" popraćen je izvrsnim video spotom koji prikazuje potpuno kompjuteriziranu opremu i Eddiea u svom novom ruhu sa karakteristikama koje prevladavaju u kompjuterskoj igri "Ed Hunter". Njihova uspješna devetomjesečna turneja "Virtual World Tour" kretala se preko Europe, Japana do Sjeverne i Južne Amerike. Javnost još nije znala, ali dalo se naslućivati da će nakon izvrsnih solo albuma "Accident of birth", te "Chemichal wedding" udruženi Bruce Dickinson i Adrian Smith ponovno (nogometnim žargonom kazano) potpisati za Maidene. Kada se to dogodilo, to je bila takva bomba koja je munjevitom brzinom poharala svijet. Iako je prošlo tek par godina od prvog best of albuma, Maideni su izdali novi, odnosno soundtrack za igricu "Ed Hunter" koja je bila na CD-u i koju ste slušajući Maidene mogli igrati na PC-u. Naravno, glavni lik igrice bio je, a tko drugi nego maskota banda Eddie, koji vas u njoj vodi kroz Maiden svijet kronološki poredan po albumima. Iako je bilo negativnih povika kritike na štancanje best of albuma, on je izdan iz dva razloga. Prvi je taj što se Blaze jako zalagao za igricu i to je njegovodjelo ponajviše, a drugi je taj što se reunion banda već dogodio, no nitko nije znao, jer kada se dogodio organizirana je povratnička kompletno rasprodana mini turneja po najvećim gradovima svijeta na kojoj su Maideni svirali sve stvari sa tog albuma, odnosno soundtracka, uključujući i "Aces High", "Phantom of the opera", "Killers", "Wasted years", "Powerslave" i ostale. To je bila jedinstvena prilika da mlađi i svi ostali fanovi koji ih nisu vidjeli u osamdesetima pogledaju sve pjesme koje Maideni više nikada neće svirati, te vide live performanse iz tih godina. Nešto, kao da se vremeplovom vrtite u te godine, jer Maideni su koristili iste kulise, a Dickinson i ostali iste scenske pokrete, svirajući gitare iz toga doba, a bili su obučeni i odjenuti u odjeću iz tih godina. Jedina promjena je bila ta što Maideni sada više nisu petorka, već šestorka. U najmanju ruku ne bi bilo pristojno otjerati Janicka i napraviti izvornu postavu, jer ipak je o vrsan gitarist i kad je Maidenima bilo najteže spasio ih je. Osim što je odsvirao četiri studijska albuma bez Adriana, veoma je sudjeovao u kreativnom radu Maidena, te pri samom dolasku sa Dickinsonom napisao "Bring your daughter to the slaughter" koja je do danas jedina pjesma Maidena koja je dospjela na prvo mjesto top ljestvica. Fanovima je to dakako bilo savršenstvo od odluke, jer stvorio se nikad moćan reunion i kako je to Dickinson najavio, nije to bila nostalgija, već novi početak koji će metalu u svijetu vratiti glazbenu perjanicu. Blaze se kao i svi članovi dosad razišao prijateljski i osnovao grupu Blaze, u kojoj je pokazao sve svoje kvalitete i dokazao da je vrstan autor i pjevač. Šteta što će ga uvijek pratit sjena bivšeg Maiden pjevača kao što je to tijekom solo karijere pratilo i Dicknsona, te Adriana. Ostavit će za sobom vrsne klasike poput "Sign of hte cross", "The Clansman", te ostale, s naznakom da ove dvije Dickinson često pjeva na koncertima.

Reunion snova u hrabrom novom svijetu...


2000 izdaju povratnički "Brave new world" album koji ih vraća na vodeće top liste u svijetu, a turneja "Metal 2000" kulminira drugim nastupom na "Rock in Rio" festivalu pred nevjerojatnih 250 000 isključivo Maiden fanova. To su naravno zabilježili svojim audio, video, te prvim DVD izdanjem. BNW omot rade dva ilustratora, odnosno Steve Stone koji je izradio virtualni London, te Derek Riggs koji je nacrtao Eddie-a. Začudo, kritičari album proglašavaju jako dobrim, no što je najbitnije i fanovi. Ogromna "Metal 2000" turneja u većini slučajeva je rasprodana, a mi smo ih imali prilike gledati u Sloveniji, odnosno Izoli. Opet su postali mete brojnih novinara, a pozvani su i u "Top of the pops" nakon dosta vremena. Pri završetku turneje, odnosno zadnjim koncertom na festivalu "Rock in Rio" izdaju single "Run to the hills" i osnivaju fondaciju "Trust" koja se bori protiv bolesti multiple skleroze. Naime, sve su to napravili kako bi pomogli bubnjaru Clive-u Burr-u koji je sa njima svirao prva tri albuma. Cjelokupnu zaradu od singla, te sa koncerata u londonskom "Earl's Courtu" proslijedili su u tu humanitarnu fondaciju koju svakim danom sve više šire i mnoge glazenike su uključili u nju kako bi pripomogli pri pronalaženju lijeka za tu opaku bolest koja pogađa pretežito mlade. Ta njihova humana gesta naišla je na sveopće odobravanje i single "Run to the hills" penje se visoko na svjetske top liste. Odabran je zato jer ga je svirao Clive Burr, a na koncertu na kojem je i na čuđenje sviju zasvirao i Clive, svirali su tu pjesmu, te davno ne sviranu "Children of the damned".

"Rock in Rio" live izdanje je napravljeno za nove Maiden generacije i svima je pokazalo i dokazalo kako su jednostavno jedna od najvećeh svjetskih grupa ikada. Jedan kritičar je pri recenziji tog DVD-a napisao: "250 000 ljudi u Rio mogu privući samo Papa, Nogomet i Maideni". Nakon toga slijedi i novi box set "Eddie's archive", u ograničenom izdanju za naj fanatike uključujući i "Edward the Great" kompilaciju, u kojoj se nalaze neke neobjavljene snimke i koncerti iz najranijih dana Maidena. Kolekcionarski veoma vrijedno djelo. No sve je to uvod u novi album koji je izašao 08.09. 2003.



Povratak u zlatnu eru...


"A dance of dead" ime trinaestog studijskog albuma, koji je najisčekivaniji metal album u zadnje tri godine. Tri mjeseca prije izašla je dvostruka DVD kompilacija svih videospotova Maidena, plus, bonus materijali pod nazivom "Visions of the beast", a u turneji "Give me Ed, till I'm dead", koja je promotivna turneja DVD-a Maideni su trijumfalno nastupili i u Zagrebu pred oko 20 000 ljudi što je najveći strani koncert poslije Stonesa. Predalbumska turneja po stadionima i velikim festivalima je na neki način bila rivalska sa Metallicom koja je upravo izdala album "st. Anger", no i promotivna, jer su promovirali spomenutu kompletnu video komplicaiju. Set pjesama je također bio kompilacijski, tako da je koncert počinjao sa "The number of the beast", a uključivao pjesme poput dugo vremena ne sviranih "Revelations", "22 Accacia avenue", te "Bring your daughter to the slaughter". Naravno, nakon izdavanja albuma, započela je nova, još veća i spektakularnija turneja Maidena, a za album dobivaju najveće ocjene u svim medijima. Naravno i predprodajna kampanja je bila vrhunska, a opet se pojavljuju na "Top of the pops". Maideni su odavno postali institucija, kojima ne treba MTV, kao npr. Metallici, da bi prodali isti broj nosača zvuka. Oni su najprodavanija licencna grupa u Hrvatskoj upravo zato što za razliku od ostalih, fanovi Maidena u svojoj kolekciji moraju imati samo originale. To potvrđuje i prvo mjesto na top ljestvicama širom svijeta u prodaji "Dance of death" albuma, dok su u Engleskoj prvim singlom "Wildest dream" dostigli šesto mjesto, a albumom drugo. U Hrvatskoj se dogodilo izdavačko čudo, jer Maideni su kao niti jedan strani ili domaći izvođač u prvom danu prodaje prodali sve naručene zalihe novog albuma čime su potukli sve rekorde. Na CD izdanju navode kako je ovo jedno od prvih svjetskih CD izdanja koje je napravljeno potpuno ekološki, te navode sve fanove da se uključe u njihovu ekološku kampanju i fanovsku sadnju novih sadnica stabala u jednu veliku šumu koja će se nazvati Maiden forest. Iako je ovo na neki način kraj ove pisane povijesti, nove stranice tek se ispisuju, te ćemo ih često morati nadopunjavati. Uskoro dio povijesti od izlaska "Dance of death" albuma, pa do izlaska DVD-a "Early days.

Ova povijest grupe skupljena je sa nekoliko internetskih izvora, no većinom pisana iz glave webmastera, tako da nije ni najobuhvatnija, ni najbolja, no sasvim dovoljna za sve one koji se žele upoznati više sa Maidenima. Za sve one koji ih odavno slušaju, ovakve stvari su i nepotrebne, jer svaki pravi fan o Maidenima zna (gotovo) sve…
- 21:04 - Comments or no comments 666 (0) - Print666pages - #

23.10.2005., nedjelja

H.I.M.

H.I.M.

H.I.M.

Forming in Finland in the midst of 1995, H.I.M. (His Infernal Majesty) portrays a true quest for the reinvention of goth rock. Setting as their main artistic ambition the creation of songs in the similar path of bands such as Sisters Of Mercy and the Mission U.K., H.I.M. uses a distinct compound of scowling melodies and mystical love stories' inspired lyrics to mark their musical ground. Vocalist and songwriter Ville Hermani Vallo was the band's founding member, alongside Migé Amour (bass), Lily Lazer (guitar), Gas Lipstick (drums), and Zoltan Pluto (keyboards). The EP 666 Ways To Love, the group's first recording, showed up in late 1996, attaining considerable praise within the Scandinavian market. One year later, Greatest Love Songs, Vol. 666 solidified their cult status throughout the region and celebrated the band's cover of "Wicked Game," a Chris Isaak original. It was at that time that the group gained a rising fan base all across Europe, entering an enduring and extensive touring season to even more wide-ranging acclaim. Three years later, Razorblade Romance, H.I.M.'s second album, hit record stores, again achieving substantial results and strengthening their indubitable recognition. With production credits featuring John Fryer, who previously worked with crews like White Zombie and Nine Inch Nails, the record substantiated the squad's better acclaim all across Europe. H.I.M. then suffered its first lineup change when Pluto left, later being replaced by Emerson Burton. Deep Shadows And Brilliant Highlights, the band's third full-length disc, arrived in late 2001, confirming the Finnish crew's better recognition and strengthening the band's growing legion of fans.

Written by All Music Guide

Otvorni radio
HIM - intervju Dark Light

Od svojeg nastajanja 1995. godine, finska grupa H.I.M. (His Infernal Majesty) ugurala je goth-rock u komercijalne vode na mala vrata. Četiri albuma kasnije oni su jedan od najpopularnijih mladih rock bendova u Europi, s milijunima prodanih kopija albuma i rasprodanim koncertima gdje god da se pojave. Njihov posljednji album 'Love Metal' objavljen je prije nešto više od mjesec dana, s prvim hit singlom 'Funeral Of Hearts'. O novom albumu i svojoj popularnosti, ekskluzivno za Otvoreni radio govori frontman Ville Vallo.

Album 'Love Metal' je objavljen prije nešto više od mjesec dana. Kako ti se do sada čini da ga je publika prihvatila?

V: Iskreno rečeno, nisam baš imao vremena baviti se time, jer se od siječnja bavimo njegovom promocijom, tako da nisam bio doma i nisam se mogao upoznati s reakcijama. Za sada smo svirali samo jedan koncert u Londonu i jedan u Švicarskoj i to su jedini koncerti koje smo održali. Uglavnom, nekim ljudima se sviđa, a nekima ne. No to je obično tako.

Možeš li svojim riječima objasniti značenje izraza 'Love Metal' i zašto ste album nazvali baš tako?

V: To je stara priča koja je počela 1997. ili '98. godine, kada smo objavili naš prvi album 'Greatest Lovesongs Vol. 666'. Izdavačka kuća je imala tu jednu smiješnu marketinšku ideju da nas opiše kao 'goth-metal' grupu, no mi se baš ne vidimo u toj kategoriji i htjeli smo smisliti nešto što bi bilo prihvatljivije. Palo nam je na pamet da to nazovemo 'love metal' i to je zapravo fraza koja nas prati od samih početaka. Postoji 'back metal' i 'white metal' i 'reggae metal' i bilo koji drugi 'metal', a 'love metal' je samo podžanr metal-hard rock scene. Prošlog ljeta smo razmišljali o tome da bi se s novim materijalom trebali koncentrirati na one naše osnovne karakteristike koje uključuju jake, žestoke gitare i naš 'heartagram' i sve skupa završiti što je jednostavnije moguće. U tom trenutku nam je postalo smiješno kako se nikada do sada nismo sjetili nazvati album 'Love Metal', i tako se to zapravo i dogodilo. Sredinom '80-tih postojala je britanska grupa Venom, koja je svoj album nazvala 'Black Metal'. Motorhead su imali album koji su nazvali 'Rock'n'Roll'. Tako smo i mi mislili da bi trebali albumu dati ti nekakvo smiješno, jednostavno i lakopamtivo ime.

Na ovom albumu ste se ponovno vratili svom starom producentu Hiili Hiilesmaa. Je li on također jedan dio tog plana povratka svojim korijenima?

V: On je zapravo oduvijek s nama jer je naš prijatelj, a sjetili smo se njega zato što znamo da je on odličan u produciranju žestoke gitare u stilu Black Sabatha. Htjeli smo da on bude uz nas na snimanju albuma jer je on pored svega i odličan bubnjar i dobro poznaje ritam. Osim toga je i lud, što je jako dobro. Ne boji se eksperimentirati u studiju sa stvarima koje se drugi producetni ne bi usudili. Jedini razlog je zapravo to što nam je s njim bilo stvarno jako dobro u studiju. Na neki način je sve ostalo u obitelji.

Prvi singl s albuma je bio 'Funeral Of Hearts', koji je jako dobro prošao u Europi. No ipak ste se odlučili objaviti potpuno drugačiji singl 'Buried Alive by Love' u Velikoj Britaniji? Zašto?

V: Kao što vjerojatno znaš, većina radio stanica u Europi je sranje. Ne smiju svirati nikakve rock i hard-rock stvari, pogotovo u Njemačkoj. Moraš imati svojih 3 i pol minute i unutra ne možeš imati žešćih gitara. Primjerice Metallica nije tamo nikada svirala na radiju. Smatrali smo da je 'Funeral Of Hearts' dovoljno prihvatljiva i da će se kolko-tolko zasvirati na radiju. 'Buried Alive by Love' smo objavili kao prvi singl u Velikoj Britaniji jer oni jedini imaju velike rock stanice i imaju mogućnost to puštati.

Koji se tip pjesme tebi osobno više sviđa?

V: Zapravo ne znam ni sam. Snimili smo album prije nešto manje od godinu dana i za sada je teško reći koja će se pjesma izdvojiti od drugih. 'Buried Alive by Love' je odlična za svirati uživo jer je puna energije. Ista je stvar i sa pjesmom 'Soul on Fire'. No s druge strane meni se jako sviđa i pjesma 'Sweet Pandemonium'. Iskreno, ne znam. Sve su jednako dobre.

Tvoje pjesme ponovno govore jako puno o smrti, o tami i o umiranju, koji su neizbježno povezani za ljubavi. Zašto je to tako?

V: Ne mislim da ima baš tako puno umiranja. Mislim da na cijelom albumu ima možda jedna rečenica u kojoj se spominje smrt. No to je sastavi dio života. Život se sastoji i od sunca i od sladoleda, ali i od suza i od kiše. Život je pun ekstremnih stvari. Svi smo mi crni i bijeli, a ne sivi ili negdje u sredini. To je moja pjesnička sloboda. To je ono što ja radim i ne mogu to objasniti. Ja o tome pišem i ne mogu nagađati zašto je to tako. Slušao sam dosta Neila Younga i on također ima puno mračnih pjesama. Teško je reći. Uvijek sam volio melankoličnu glazbu. Možda ta konačnost svega na neki način utječe na mene.

Vaš znak 'Heartagram' je postao poznat po cijelom svijetu, nalazi se na odjeći i tetovažama ljudi koji možda uopće ni ne poznaju vašu glazbu. Kako se ti osjećaš zbog toga?

V: Zaista je zanimljivo kada jedan običan dečko na svoj 20. rođendan na komadu papira nacrta nekakav znak i šest godina kasnije taj znak putuje po cijelom svijetu. To je zaista divno. Možda će jednoga dana to biti kao ona kvačica od Nike-a, ili kao znak Coca Cole. Ne osjećam se zbog toga nešto specijalno ponosno. To je samo jedna dobra stvar. 'Heartagram' je dobar simbol, a simboli su uvijek zanimljiva stvar. Meni je drago što sam bio u situaciji osmisliti jedan vlastiti simbol koji se ljudima dopao. Osobno mi nije važno da li je to zbog glazbe ili ne. To je jedan lijepi mali simbol koji se ljudima sviđa. Mislim da je on u tom smislu čak i veći od grupe HIM. 'Heartagram' je kao jedan autobus, a HIM su samo ljudi koji rade u tom autobusu.

Ovdje u Hrvatskoj imate veliki broj fanova koji s jedne strane vole vašu glazbu, ali postoje i oni koji tebe na neki način smatraju seks simbolom. Kako ti to doživljavaš?

V: Pa zapravo s tim uopće ne dolazim u kontakt, jer mi nikoga ne pozivamo u back-stage. Uvijek poslije koncerta odmah idemo u autobus i u hotel na spavanje. Vrlo rijetko nam se pruža prilika da upoznamo nekoga od naših fanova. No to zapravo niti nije važno. Ja mislim da je velika većina ljudi kupila naš album baš zato što zaista vole našu glazbu. Osim toga, ne shvaćaju svi ljudi baš svu glazbu jako ozbiljno. Neki poslušaju jedan album i onda uzmu neki drugi album. S druge strane, neki ljudi se jako posvete nekom albumu i slušaju ga godinama, mjesecima ili tjednima. Ista je stvar i sa mnom. Za mene postoje neki dobri bendovi, ali postoje i oni koje ću poslušati nekoliko puta i nakon toga ću njihov CD baciti u smeće. No postoje neki autori koje bih mogao slušati mjesecima.

Planirate li uskoro ponovno doći u Hrvatsku?

V: Nemam pojma. Ovoga ljeta nastupamo na nekih 25 festivala. Za sada nije dogovorena nikakva turneja za kasnije. U rujnu ćemo biti predgrupa Ozzyu Osbourneu i nakon toga ćemo se malo odmoriti, tako da za sada nije ništa dogovoreno. Trenutno smo u fazi pregovaranja oko nekih koncerata, no svijet je velik i treba vidjeti hoćemo li moći doći na sva mjesta. Prošla turneja je bila jako stresna. Imali smo jako puno koncerata što je zahtjevalo jako puno posla. Moraš raditi polako, inače ćeš poluditi. Ja sam zadnji puta bio na odmoru 1991. godine. Dakle, jeste li ikada radili 12 godina bez odmora? Činjenica je da moraš raditi laganije, inače nećeš moći nastupiti onako kako ljudi od tebe očekuju, a to je ono što je najvažnije. Možeš uzimati droge i provoditi se okolo i možeš biti bahata svinja, ali to nije u opisu tvog posla. To nije ono zbog čega smo mi ovdje. Mene nije briga što ljudi rade van benda, no u ovom poslu moramo biti najprofesionalniji što možemo.

"Join Me" by H.I.M.
- 22:49 - Comments or no comments 666 (0) - Print666pages - #

Sljedeći mjesec >>

  listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

666devil.blog.hr
O metalu, rocku, gotici, događanjima, grupama itd.
SAMO ZA METALCE I ROCKERE!!!



†SOMETHING ABOUT ME:†
Zovem se: †Vedran†
Izvađen iz maternice: 19.03.1990.
Živim: u Zagrebu, Črnomerec
Volim: Metal, †Ribnjak†, blood, svoj blog, vas
Mrzim: školu, rap, hip hop, pop, trance
Slušam: svašta...metal&rock
Vjera: †kršanska† (nekako sve manje idem u crkvu, odnosno uopće više ne idem, ni ne molim se jel mi se neda)
Svetišta†: Ribnjak, Tuškanac (Štefke), Močvara, Tvornica, Jabuka...
and that's it...















Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Linkovi

Slikice