Metal Music 666
23.10.2005., nedjelja
H.I.M.
 H.I.M. Forming in Finland in the midst of 1995, H.I.M. (His Infernal Majesty) portrays a true quest for the reinvention of goth rock. Setting as their main artistic ambition the creation of songs in the similar path of bands such as Sisters Of Mercy and the Mission U.K., H.I.M. uses a distinct compound of scowling melodies and mystical love stories' inspired lyrics to mark their musical ground. Vocalist and songwriter Ville Hermani Vallo was the band's founding member, alongside Migé Amour (bass), Lily Lazer (guitar), Gas Lipstick (drums), and Zoltan Pluto (keyboards). The EP 666 Ways To Love, the group's first recording, showed up in late 1996, attaining considerable praise within the Scandinavian market. One year later, Greatest Love Songs, Vol. 666 solidified their cult status throughout the region and celebrated the band's cover of "Wicked Game," a Chris Isaak original. It was at that time that the group gained a rising fan base all across Europe, entering an enduring and extensive touring season to even more wide-ranging acclaim. Three years later, Razorblade Romance, H.I.M.'s second album, hit record stores, again achieving substantial results and strengthening their indubitable recognition. With production credits featuring John Fryer, who previously worked with crews like White Zombie and Nine Inch Nails, the record substantiated the squad's better acclaim all across Europe. H.I.M. then suffered its first lineup change when Pluto left, later being replaced by Emerson Burton. Deep Shadows And Brilliant Highlights, the band's third full-length disc, arrived in late 2001, confirming the Finnish crew's better recognition and strengthening the band's growing legion of fans. Written by All Music Guide Otvorni radio HIM - intervju Dark Light Od svojeg nastajanja 1995. godine, finska grupa H.I.M. (His Infernal Majesty) ugurala je goth-rock u komercijalne vode na mala vrata. Četiri albuma kasnije oni su jedan od najpopularnijih mladih rock bendova u Europi, s milijunima prodanih kopija albuma i rasprodanim koncertima gdje god da se pojave. Njihov posljednji album 'Love Metal' objavljen je prije nešto više od mjesec dana, s prvim hit singlom 'Funeral Of Hearts'. O novom albumu i svojoj popularnosti, ekskluzivno za Otvoreni radio govori frontman Ville Vallo. Album 'Love Metal' je objavljen prije nešto više od mjesec dana. Kako ti se do sada čini da ga je publika prihvatila? V: Iskreno rečeno, nisam baš imao vremena baviti se time, jer se od siječnja bavimo njegovom promocijom, tako da nisam bio doma i nisam se mogao upoznati s reakcijama. Za sada smo svirali samo jedan koncert u Londonu i jedan u Švicarskoj i to su jedini koncerti koje smo održali. Uglavnom, nekim ljudima se sviđa, a nekima ne. No to je obično tako. Možeš li svojim riječima objasniti značenje izraza 'Love Metal' i zašto ste album nazvali baš tako? V: To je stara priča koja je počela 1997. ili '98. godine, kada smo objavili naš prvi album 'Greatest Lovesongs Vol. 666'. Izdavačka kuća je imala tu jednu smiješnu marketinšku ideju da nas opiše kao 'goth-metal' grupu, no mi se baš ne vidimo u toj kategoriji i htjeli smo smisliti nešto što bi bilo prihvatljivije. Palo nam je na pamet da to nazovemo 'love metal' i to je zapravo fraza koja nas prati od samih početaka. Postoji 'back metal' i 'white metal' i 'reggae metal' i bilo koji drugi 'metal', a 'love metal' je samo podžanr metal-hard rock scene. Prošlog ljeta smo razmišljali o tome da bi se s novim materijalom trebali koncentrirati na one naše osnovne karakteristike koje uključuju jake, žestoke gitare i naš 'heartagram' i sve skupa završiti što je jednostavnije moguće. U tom trenutku nam je postalo smiješno kako se nikada do sada nismo sjetili nazvati album 'Love Metal', i tako se to zapravo i dogodilo. Sredinom '80-tih postojala je britanska grupa Venom, koja je svoj album nazvala 'Black Metal'. Motorhead su imali album koji su nazvali 'Rock'n'Roll'. Tako smo i mi mislili da bi trebali albumu dati ti nekakvo smiješno, jednostavno i lakopamtivo ime. Na ovom albumu ste se ponovno vratili svom starom producentu Hiili Hiilesmaa. Je li on također jedan dio tog plana povratka svojim korijenima? V: On je zapravo oduvijek s nama jer je naš prijatelj, a sjetili smo se njega zato što znamo da je on odličan u produciranju žestoke gitare u stilu Black Sabatha. Htjeli smo da on bude uz nas na snimanju albuma jer je on pored svega i odličan bubnjar i dobro poznaje ritam. Osim toga je i lud, što je jako dobro. Ne boji se eksperimentirati u studiju sa stvarima koje se drugi producetni ne bi usudili. Jedini razlog je zapravo to što nam je s njim bilo stvarno jako dobro u studiju. Na neki način je sve ostalo u obitelji. Prvi singl s albuma je bio 'Funeral Of Hearts', koji je jako dobro prošao u Europi. No ipak ste se odlučili objaviti potpuno drugačiji singl 'Buried Alive by Love' u Velikoj Britaniji? Zašto? V: Kao što vjerojatno znaš, većina radio stanica u Europi je sranje. Ne smiju svirati nikakve rock i hard-rock stvari, pogotovo u Njemačkoj. Moraš imati svojih 3 i pol minute i unutra ne možeš imati žešćih gitara. Primjerice Metallica nije tamo nikada svirala na radiju. Smatrali smo da je 'Funeral Of Hearts' dovoljno prihvatljiva i da će se kolko-tolko zasvirati na radiju. 'Buried Alive by Love' smo objavili kao prvi singl u Velikoj Britaniji jer oni jedini imaju velike rock stanice i imaju mogućnost to puštati. Koji se tip pjesme tebi osobno više sviđa? V: Zapravo ne znam ni sam. Snimili smo album prije nešto manje od godinu dana i za sada je teško reći koja će se pjesma izdvojiti od drugih. 'Buried Alive by Love' je odlična za svirati uživo jer je puna energije. Ista je stvar i sa pjesmom 'Soul on Fire'. No s druge strane meni se jako sviđa i pjesma 'Sweet Pandemonium'. Iskreno, ne znam. Sve su jednako dobre. Tvoje pjesme ponovno govore jako puno o smrti, o tami i o umiranju, koji su neizbježno povezani za ljubavi. Zašto je to tako? V: Ne mislim da ima baš tako puno umiranja. Mislim da na cijelom albumu ima možda jedna rečenica u kojoj se spominje smrt. No to je sastavi dio života. Život se sastoji i od sunca i od sladoleda, ali i od suza i od kiše. Život je pun ekstremnih stvari. Svi smo mi crni i bijeli, a ne sivi ili negdje u sredini. To je moja pjesnička sloboda. To je ono što ja radim i ne mogu to objasniti. Ja o tome pišem i ne mogu nagađati zašto je to tako. Slušao sam dosta Neila Younga i on također ima puno mračnih pjesama. Teško je reći. Uvijek sam volio melankoličnu glazbu. Možda ta konačnost svega na neki način utječe na mene. Vaš znak 'Heartagram' je postao poznat po cijelom svijetu, nalazi se na odjeći i tetovažama ljudi koji možda uopće ni ne poznaju vašu glazbu. Kako se ti osjećaš zbog toga? V: Zaista je zanimljivo kada jedan običan dečko na svoj 20. rođendan na komadu papira nacrta nekakav znak i šest godina kasnije taj znak putuje po cijelom svijetu. To je zaista divno. Možda će jednoga dana to biti kao ona kvačica od Nike-a, ili kao znak Coca Cole. Ne osjećam se zbog toga nešto specijalno ponosno. To je samo jedna dobra stvar. 'Heartagram' je dobar simbol, a simboli su uvijek zanimljiva stvar. Meni je drago što sam bio u situaciji osmisliti jedan vlastiti simbol koji se ljudima dopao. Osobno mi nije važno da li je to zbog glazbe ili ne. To je jedan lijepi mali simbol koji se ljudima sviđa. Mislim da je on u tom smislu čak i veći od grupe HIM. 'Heartagram' je kao jedan autobus, a HIM su samo ljudi koji rade u tom autobusu. Ovdje u Hrvatskoj imate veliki broj fanova koji s jedne strane vole vašu glazbu, ali postoje i oni koji tebe na neki način smatraju seks simbolom. Kako ti to doživljavaš? V: Pa zapravo s tim uopće ne dolazim u kontakt, jer mi nikoga ne pozivamo u back-stage. Uvijek poslije koncerta odmah idemo u autobus i u hotel na spavanje. Vrlo rijetko nam se pruža prilika da upoznamo nekoga od naših fanova. No to zapravo niti nije važno. Ja mislim da je velika većina ljudi kupila naš album baš zato što zaista vole našu glazbu. Osim toga, ne shvaćaju svi ljudi baš svu glazbu jako ozbiljno. Neki poslušaju jedan album i onda uzmu neki drugi album. S druge strane, neki ljudi se jako posvete nekom albumu i slušaju ga godinama, mjesecima ili tjednima. Ista je stvar i sa mnom. Za mene postoje neki dobri bendovi, ali postoje i oni koje ću poslušati nekoliko puta i nakon toga ću njihov CD baciti u smeće. No postoje neki autori koje bih mogao slušati mjesecima. Planirate li uskoro ponovno doći u Hrvatsku? V: Nemam pojma. Ovoga ljeta nastupamo na nekih 25 festivala. Za sada nije dogovorena nikakva turneja za kasnije. U rujnu ćemo biti predgrupa Ozzyu Osbourneu i nakon toga ćemo se malo odmoriti, tako da za sada nije ništa dogovoreno. Trenutno smo u fazi pregovaranja oko nekih koncerata, no svijet je velik i treba vidjeti hoćemo li moći doći na sva mjesta. Prošla turneja je bila jako stresna. Imali smo jako puno koncerata što je zahtjevalo jako puno posla. Moraš raditi polako, inače ćeš poluditi. Ja sam zadnji puta bio na odmoru 1991. godine. Dakle, jeste li ikada radili 12 godina bez odmora? Činjenica je da moraš raditi laganije, inače nećeš moći nastupiti onako kako ljudi od tebe očekuju, a to je ono što je najvažnije. Možeš uzimati droge i provoditi se okolo i možeš biti bahata svinja, ali to nije u opisu tvog posla. To nije ono zbog čega smo mi ovdje. Mene nije briga što ljudi rade van benda, no u ovom poslu moramo biti najprofesionalniji što možemo. "Join Me" by H.I.M. |
