51000ri

petak, 12.10.2007.

upravo sam se vratila ..
posjetila sam moju malu patkicu ... a dečkina još
se skriva u maminoj tibi .....
... meni je super tu ... a vani ću kad ja odlučim
a ne ... kad vi to želite ...još čekajte thumbup sretan

update 21:00
postat ću baba-tetka ... nećakinja je mama na čekanju

12.10.2007. u 18:00 • 3 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

osvojen baner kod 1njofra

Vrijeme je kovanica tvog života. Imaš samo jednu, pa pazi da drugi ne odrede kako ćeš ju potrošiti ....

zanimljivo mjesto za socijalizaciju,druženje,
spajanje,psihopomoć
moje sutra

Free Website Counter
imeem
radioblogclub.com
photos
uploadphoto
slike

Vaše blogove čitam
marenda
lokalpatriot
kora-kri
exzmajka- rubinica
vitae..
mirisdunje
1njofra
prorookk
decembar
rijecitisine
misko
magična noć
mareblu
a ča se tu more?
kenguur
mriža života
melodius
morska zvijezda
big mamma
E.P.
sunlight
ruski galeb
ZonaZ
wall
bijeli koralj
žubor vode
maglovito jutro
vulkan

mojarijeka@net.hr
mojarijeka@gmail.com

Mileta Jakšić
Stvari koje su prošle

Stvari koje su prošle, gde su one?
Skriveno od nas u daljini sive.
Sve što je bilo dobro, lepo, milo -
Stvari koje su prošle da l još žive?

Da li nam prošlost daje znake života
kad iz davnine draga slika njena
Sine kadikad u dubokoj noći
U snu, - u tragu naših uspomena?

Možda u svetu negde, nepoznata,
Izvan života ima oblast neka,
Krug, u kome traje ono što je bilo
S prošlošću našom koja nas čeka?...

Stvari koje su prošle, gde su one?
Ako su žive, ako ih još ima,
Videćemo ih kad prođemo i mi,
Kada budemo jednom došli k njima.

MI SMO SE

SRELI -Antun Branko Šimić

Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put
kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj ) stoji za
nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili
naš početak odakle smo pošli.

Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše
ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne
putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati

u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su
se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?