hej-hoj!
Nije me bilo ovdje dugo vremena... fali mi ovo mjesto, ali jednostavno, kadkada sam jednostavno sprijećena dolaziti ovdje... prvo me muči škola, redovni problemi doma, popravak kompjutera...
Škola je skroz u kurcu. Počnem dobro, budem ponosna na sebe, a onda ... jedinice se počnu redat praktički same od sebe... doma samo problemi... iz muhe do slona dođeš brže od brzine svijetlosti... normalan razgovor ovdje te tabu-tema. Uvijek je i bila. Ma neću uopće pisati o tome, odmah se iznerviram...
Neznam kak ču sad sa tim postovima... neće bit ko prije. Nemrem svaki dan na komp, i jednostavno nemam vremena za pisanje postova.
Neki dan sam na črneku vidla toliko osobaa iz mog starog društva... i tak mi je bilo drago kaj ih vidim... cijeli dan je bio tako sjeban, bila sam skroz zdeprimirana, kad ono, sjedim na zidiću, palim pljugu i vidim malog Sebu, svog «buraza» Mladena, Darca... fakat mi je drago kaj sam ih vidla... smješkala sam se od uha do uha, čak su mi i oči bile bune suza... da sam trepnula... uf. Ma znate valjda i sami kak je to... ipak su oni moje staro društvo. Dane i sate sam provodila sa njima, i onda sam ih samo najednom sve napustila. Nekima je bilo drago, nekima malo manje... meni malo manje. Ali jebiga, život ide dalje, i ja također.
I oprostite na ovom zadnjem, glupom postu. Bila sam užasno ljuta i živčana. Vjerujem da me shvaćate...
evo da vam stavim par slikica sa Helloweena i "dana posije"
Moram ići, sve vas jako puno pozdravljam...
