evo i mene...nisam pisala neko vrijeme- stra je bila previše doma, a ja još uvijek u kazni... sad je nema , pa eto, ja iskoristila priliku da napišem novi post... ovih dana sam... ha nekako... neznam... valjda dobro... ljubav je oke, škola je koma, starci još gore... uf... bedira me još jedna stvar... fali mi društvo... fale mi neki ljudi i fakat bi ih htijela vidjati ali... jebiga. htijela bi ih zaagrliti svom snagom, otrčati do žapca, kupiti cugu, sjesti se do stagea , zapalit pljugu i napit se ko guzica... fali mi to... fali mi to sa određenim ljudima... ali, naravno stara ti oduzme ono najdraže. naravno. ali i da me pusti, na ribnjak nebi otišla sigurno. one male nedojebane sedmašice i više nego dižu živac svojim jadnim provalama dok su "pijane" . ribnjak je totalno presušio radi njih. a i zvuk. svi oni ljudi, sva ona starija ekipa, svi oni pravi metalci nekuda su nestali. nema ih. samo su nestali. najednom se stvorila hrpa djece ... smeta mi to.stvarno smeta. ali dobro. neću o tome, možda se netko uvrijedi... jel je milijon tih klinkica ljubomorno na mene (shvatite to kako očete) i samo seru po meni... pa neču i ja na njihov nivo. nego... kako ste mi vi?
briem da ču ić na dva popravna, koja si nesmijem dozvoliti. jebeno tehnićko crtanje i jebena povijest. probat ču tu povijest naučiti, ali šta mi to znači kada žena ne želi dolaziti na nastavu?? i to jebeno tehničko crtanje... "kompletiraj bilježnicu, nauči usmeno, riješi tehničko pismo i tehničke radionice i dat ču ti i pet ako treba. ti si mlada lijepa pametna djevojka, pa nisam očekivao ovakve rezultate kod tebe" puši kurac. da ih nisi očekivo, pisao bi mi dvojke. idijot. srbin. teeeeeški srbin. šta se ja živciram opće. svi su mi profači nekak sjebani. profaču iz matiše poginula 2 sina u istom danu. heh. profa iz povijesti bila sa mužem i sinom u autu, saobračajka.poginuli joj muž i sin, gorila se izvukla. heh. prof. iz t.c.-a zlostavlja svoje 2 kčeri i neda im da ni po ljeti nose kratke rukave. samo tri-frtalj. heh.heh.heh. ma neču dalje ni pisati. ma šta ne. prof iz kemije piše na ploču- kako joj se kreće ruka, tako joj se kreće i glava. (zamislite prizor) ehhehhe.! ajde sad je dosta. mogla bi ja o svakom po neš...
ajde ljudi uživajte, post je i više nego dugačak, a ja idem dalje spavati... pusa!!
unknow and unnamed post
zadnjih dana sam toliko sretna da vam to ne mogu ni opisati... lijepo je vrijeme, lijepo mi je sa njim...još nam nikada nije bilo tako lijepo... stvarno ga volim... u subotu smo bili razdvojeni, ja sam morala otići preko granice kod rodbine. toliko mi je falio da nisam mislila ni na šta nego samo na njega... svaki put bi skoro zaplakala...čim sam došla kući, nisam ni skinula marte s nogu,odmah sam otrčala do telefona i nazvala ga...
gledala sam eurosong jučer... fakat mi je drago šta je i napokon naša muzika pobijedila... meni se pjesma fakat sviđa, a imali su i originalan scenski nastup... a ne ko severina. pa svaka od njih je došla u minicama da im se šupak vidi i skakutale su po pozornici kao hrdo klokana... slijedeče godine če bit eurosong u finskoj...toga je meni sinula IZVRSNA ideja... pošto je meni životni san otići u Finsku, ili Norvešku, nagovorit ču staru ili još bolje starog da ide sa mnom!!joj... da bar... ali ,naravno, nisam ja te sreće.
poslije toga sam išla van u kvart sa susjedom... vratile smo se u mlađe dane kada smo po kvartu radile samo sranja,sranja i sranja... prije smo uzimale susjedima cvijeće i cijelu zemlju im isipale pred varata, pa zvonile ljudima na vrata po nekih desetak puta oko 1 u noći, stavljali razna stakla, žarulje na cestu tako da ih auti zdrobe... fakat smo bili klinci i to nam je bilo jebeno zabavno... raditi zabranjeno... jučer smo se tako malo zajebavale i uzele smo betonski kamen na cestu i svi ljudi, pametni su to zaobilazili. i naravno, dođe plavuša za volanom i pobere kamen... i kaj je još smiješnije vukla ga je nekih 50 metara... kamen joj je samo probušio gumu ali zato je ona fino ostavila bijeli trag na sred ceste.... i milijun malih kamenčiča naravno...
to bi bilo to... pusa svima...
hellllo!!
joj... bilo mi je fakat teško ponovno otvorit novi blog.... toliko sam se navikla na stari da vam to ne mogu opisat... ha jebiga... pronašli su me... određenim ljudima sam dala linkove za ovaj blog, i fakat bi vas molila da ga ne širite dalje... uživam u pisanju blogova, iako višeneču pisati o nekim svojim privatnim, ali baš onim privatnim stvarima... pisat ču više o stvarima koje bi vas i mogle zanimati... stvarno mi je drago šta ste svi bili uz mene u ovih par mjeseci... ne mogu vam opisati koliko je lijep osječaj znati da vas netko čita (sluša) i još vam k tome daje savijete...puno ste mi pomogli... sada ču ostati malo anonimnija, da nebi opet došlo do nekakvih sranja... nemogu više pisati, još uvijek imam kaznu za komp,a stara če stić svaki čas...pusa!!!
...~ WELCOME~...
evo i moj prvi post... trenutno nemam inspiracije, javim se ubrzo... :)
