unknow and unnamed post
zadnjih dana sam toliko sretna da vam to ne mogu ni opisati... lijepo je vrijeme, lijepo mi je sa njim...još nam nikada nije bilo tako lijepo... stvarno ga volim... u subotu smo bili razdvojeni, ja sam morala otići preko granice kod rodbine. toliko mi je falio da nisam mislila ni na šta nego samo na njega... svaki put bi skoro zaplakala...čim sam došla kući, nisam ni skinula marte s nogu,odmah sam otrčala do telefona i nazvala ga...
gledala sam eurosong jučer... fakat mi je drago šta je i napokon naša muzika pobijedila... meni se pjesma fakat sviđa, a imali su i originalan scenski nastup... a ne ko severina. pa svaka od njih je došla u minicama da im se šupak vidi i skakutale su po pozornici kao hrdo klokana... slijedeče godine če bit eurosong u finskoj...toga je meni sinula IZVRSNA ideja... pošto je meni životni san otići u Finsku, ili Norvešku, nagovorit ču staru ili još bolje starog da ide sa mnom!!joj... da bar... ali ,naravno, nisam ja te sreće.
poslije toga sam išla van u kvart sa susjedom... vratile smo se u mlađe dane kada smo po kvartu radile samo sranja,sranja i sranja... prije smo uzimale susjedima cvijeće i cijelu zemlju im isipale pred varata, pa zvonile ljudima na vrata po nekih desetak puta oko 1 u noći, stavljali razna stakla, žarulje na cestu tako da ih auti zdrobe... fakat smo bili klinci i to nam je bilo jebeno zabavno... raditi zabranjeno... jučer smo se tako malo zajebavale i uzele smo betonski kamen na cestu i svi ljudi, pametni su to zaobilazili. i naravno, dođe plavuša za volanom i pobere kamen... i kaj je još smiješnije vukla ga je nekih 50 metara... kamen joj je samo probušio gumu ali zato je ona fino ostavila bijeli trag na sred ceste.... i milijun malih kamenčiča naravno...
to bi bilo to... pusa svima...
