Nije mi jasno kako ljudi u današnje vrijeme zapostavljaju ljubav... Misle da je to samo neka fraza kojom se tako malo njih koristi... Niko ju ne želi pokazat, niko ju ne želi podjelit...
Prodaju je...
Svi je gledaju kao nešto prolazno....
Dobrim sexom smatraju ljubav....
Veze se sve češće temelje „na“ i „u“ krevetu.... „volim te“ postaja fraza koja se prodaje naivnim curicama u krevetu nakon dobre noći...
Kome god kažeš da imaš dečka starijeg 6 godina od tebe počne se smijat (neki) a oni drugi bi mu najrađe čestitali što ima „mlado meso“...
Pa di je nestala ljubav...?
Ko je dozvolio da ju se zaboravi?
Žalim te ljude što misle da je ljubav samo fraza. Ti isti ismijavaju one koji su zaljubljeni i koji su voljeni.... Zašto je teško povjerovat da se cura od 17 i dečko od 23 jednostavno vole... Pa zar bi se trpili skoro godinu dana da je samo „SEX“ u pitanju... pa nisu nam genitalije zlatne, ima drugih u svakom slučaju...
Njima jednostavno nije jasno da ljubav ne pita za godine i za razliku....

Sjećam se...
Na početku moje sadašnje veze malo njih je to smatralo ozbiljnim... Svi su naravno vidjeli samo jednu stvar... (onu odozgo da je opet ne spominjem)...
Samo se čekalo kad ćemo prekinut (nebi se iskreno, niti čudila da je neka oklada pala po tome pitanju....)
Govorilo se da sam naivna, da neznam što je ljubav jer mi je kao tek 17, da me dečko vara, da mu služim samo za jedno....
Na neko vrijeme sam čak i povjerovala u to. Posumnjala sam u svoje osjećaje... pogotovo u početku vezu kada je sve bilo slabo. Da je to bilo istina što se pričalo, već bi me ostavio jer bui njegove namjere bile praktički otkrivene... Ali ne, ovaj je bio uz mene, pomogao mi je i dokazao svima da ima ozbiljne namjere samnom i da se ne razbacuje s riječima već da do svake drži. Svaku je riječ dokazao i to puno puta.
Žalim te osobe koje nemaju svoj život, nisam loša osoba da im želim zlo. Naprotiv, želim im i da oni jednom osjete ovo što ja sada osjećam... Hoće, ne sumnjam, a do tada, nek uživaju u ovakvom životu.. Nadam se da ih neće jako peći kasnije njihova prošlost...

S tom istom osobom koju su toliko tračali, nakon evo 10 mjeseci veze, idem na more... I jedva čekam to...
Vjerujem da će nam to biti najljepše vrijeme u našem životu kojeg ćemo se uvijek rado sjećati...
Možda još nisam dovoljno odrasla da me se pušta na more samu s dečkom, ali moji roditelji jednostavno vide njegove ozbiljne namjere, vide da me voli i drži do mene.
Zahvalna sam im na tome...
Znam da im se teško pomirit s činjenicom da njihova mala curica, koja je nedavno puzala po podu i imala svoju najdražu dudu varalicu, odrasta i da je nemaju više samo za sebe već da se u njezinom životu pojavio netko drugi, netko nepoznat, koji ju je zavolio na onaj drugi način i koji će uvijek biti tu uz nju. On će upotpunit onu prazninu koja će nastati kad njezini stvoritelji odu tamo negdje... kažu „gore“... pa čak i od tamo oni će je uvijek štiti, čuvati i obasjavati joj životni put Božjim svjetlom punim ljubavi i želje da joj život bude lak...
Teško će im bit prvu noć bez mene, al samo im mogu reći da mogu biti mirni jer me ta osoba voli više od sebe samoga, a i ja bi za nju život dala...

Nadam se da na ovom blogu nema ljudi koji ne vjeruju u ljubav, jer su to za mene bolesnici.. A ako i ima, nadam se da ćete razmislit nakon ovoga posta dali vam se isplati nastavit vodit ovakav prazan život, bez ljubavi....