Kada sam završila treću godinu fakulteta prijateljica koju sam na studiju upoznala je odlučila napustiti Hrvatsku i svoju sreću okušati u Aziji. Jednom prilikom kad se vratila na odmor uspoređivala je državu u kojoj ona sada živi s Lijepom našom i rekla da Lijepa naša nije država jer nema uređeno ni školstvo ni zdravstvo ni pravosuđe. Ovo zadnje mi se tako urezalo u pamćenje i sto puta sebi znam reći: Ooo, da, kako je bila u pravu! Ako jedna država nema uređen pravni sustav i jednom građaninu ne ulijeva PRAVNU SIGURNOST onda je zaista upitno njezino postojanje. Kako možeš uopće živjeti mirno, spavati mirno ako znaš da u tvojoj državi pravna sigurnost NE FUNKCIONIRA, a koja je osnova svi ostalih sigurnosti u društvu- socijalne, zdravstvene, osobne.
Kako spavati mirno kada znaš da imaš pravo na nešto, ali to pravo ne možeš ostvariti pored svih mogućih zakona, svih članaka, stavaka, točaka, podzakona, svega nečega našvrljanog reda radi i koji su u većini slučajeva mrtvo slovo na papiru jer to slovo u Lijepoj našoj brzo zamijeni jedan tatin ili tetkin rođo, jedan poziv, jedna veza, jedan NETKO.
U ovih osam godina borbe sa sustavom Lijepe naše mama i ja nakupile smo tone papira presuda, rješenja, zaključaka, tipskih odgovora te jedne institucije, druge, treće…da do kraja života ne moramo kupovati wc papir ako me razumijete. Ali ja se i dalje nadam čudu i nadam se da će barem jedan naš slučaj vidjeti svjetlo na kraju tunela i zato počinjem pisati ovaj blog.
Svima koji ga čitaju želim na početku reći ako ste ikada vodili bitku s nekom državnom institucijom oko nekog pitanja, znate da će sve napraviti da vam ne odgovore na odgovor, dat će sve od sebe da vas zbune. Vi pitate o kruškama, a oni o jabukama i morate znati da je sve to napravljeno smišljeno i da su svi oni istrenirani da pišu tako, prošli su školicu kod svog nadređenog da nauče kako dati odgovor, a da ti ga zapravo ne daju ili će vam se javiti kasnije kad je već odavno prošla baba s kolačima i onda će reći da je sve riješeno. Poznato, zar ne?
E dragi moj, ovim putem vam poručujem nemojte odustajati, nastavljate postavljati pitanja sve dok ne dobijete odgovor, pišite na više adresa, više institucija (pogotovo one nadređene), guglajte adrese, tražite odgovorne, pišite svima, proučavajte zakone, pozivajte se na njih, postavljajte pametna pitanja, ista pitanja ako nema odgovora jer samo tako možemo mijenjati ovu lošu klimu koja vlada i učiniti bar da u jednom segmentu osjećamo pravnu sigurnost za sebe, za tebe, za našu mamu, tatu, baku, djeda, brata, sestru, za prijatelja, prijateljicu, za kolegu s posla, za neke buduće klince, za budućnost ove države, za bolje sutra.  Oznake: sudstvo, pravosuđe, pravna država, pravo, pravna i sigurnosna pitanja, institucije RH
|
