...povratak...
oprostite sto me nije bilo...trebala sam si posloziti neke stvari u zivotu...i blogovi su me samo jos vise zbunjivali....
i cini mi se da je sva ova patnja vrijedila...jer sad vjerujem u ljubav vise nego ikad...i volim...i ta ljubav je uzvracena...s njegove strane...volim....ovaj put sigurno koracam prema buducnosti....
pa....mislim da je vrijeme za novi post....
dogodilo se to one noci...one jedne nezaboravne noci...jedna od onih gdje su zvijezde na nebu tolike da imas osjecaj da sanjas....
bilo je to jedne noci...jedne predivne noci...na obali....pokraj mora...
more tako kristalno cisto...da obasjava mjesec....more tako smireno....bez traga ljubomore... mrznje...
sjecam se jos uvijek...nas dvoje...sami....i samo nas nebo dijeli od cijelog svijeta...tada su zvijezde bile tako blizu...a tuga tako daleko....
nije mi nista bilo vazno...samo ti...ti i nitko vise...
i osjecala sam tvoju ljubav...nasa srca kucala kao jedno....
osjecala sam nesto....ali ne mogu to opisati...nije mi se taj osjecaj nikada prije pojavio...osjecala sam se ispunjeno...kao da vrijedim...da nekome nesto znacim...iako se mozda varam....
te noci su tako rijetke...u zadnje vrijeme i nemoguce...i sve je drugacije....sve boje nestanu...a tuga je sve veca....crno...sve je crno kada te nema...i kad znam da si tu...a ne mogu te imati...
imala sam takav osjecaj...nedavno...i ubijao me...valjda zato i nisam imala snage ici po blogovima...nemojte mi zamjerit....
nisam vise ni imala osjecaj da placem...suze su tekle same od sebe...bez razloga...samo su tekle...svaki dan sve vise i vise....sto smo dalje bili, to sam vise plakala....i opet mi se vratio onaj osjecaj...da ne vrijedim...da ne zasluzujem nikoga i nista...
i vratio si se...i vratio si smijesak na mom licu...
s jednim poljupcem...sve je nestalo...opet sam se osjecala...kao onaj dan na plazi....sretno...
i da...sretna sam....zahvaljujuci tebi....
ljubavi...volim te...:)
28.02.2007. u 15:22 | K | 63 | P | # | ^
